Trodnevna velebitska avantura na Sveto brdo i stazama Južnoga Velebita

I dok se još jedna godina bliži kraju, u jeku preslagivanja arhiva od prethodne, ali i ostalih godina, naišao sam na jednu svoju zanimljivu planinarsku avanturu. Toliko zanimljivu, da sam odlučio posložiti i izdvojiti fotografije sa planinarenja i napisati ovaj članak, o trodnevnoj avanturi u NP Paklenica i usponu na Sveto brdo. Iako se radi o jednoj od tura, na kojoj sam bio jako davno (u biti još davne 2012), planina je više-manje uvijek osta. A za potrebe članka koristio sam bilješke sa ture, te nešto teksta kojega sam našao od prethodnih blogova.

Smješten u Nacionalnom parku Paklenica, na planinskom lancu Južni Velebit, vrh Sveto brdo (1751.) nije ništa drugo do onoga što sam naziv kaže. Prvo, nudi jedan od najveličanstvenijih vidika na Velebitu, koji se širi na zadarski arhipelag. Drugo, za planinarenje ovim vrhom treba slijediti sve stvarne osjećaje poštivanja planine: grm, divljinu, vrste, planinska skloništa. Hrvatska možda nije poznata kao destinacija visokih vrhova. Ali  ono po čemu biva poznata je da njeni vrhovi pružaju prostrane vidike u kombinaciji Jadranskog mora i planinskog područja. Mnogo lijepih cvjetova smještenih na planinskim lancima iznad obale Istre i Dalmacije omogućuje nam uživanje u nezaboravnim horizontima.

A postoje i vrhovi sa oko 1500 metara ili više, što nije mala nadmorska visina i nerijetko zahtijeva prevladavanje različitih prepreka kao u svakoj drugoj planini. Sveto brdo (1751 m) vrh je koji se nalazi na jugoistočnom dijelu Velebita. Pripada visinama Južnog Velebita, gdje se nalazi najviši vrh Velebita – Vaganski Vrh (1757 m). Još jedan Putokoza članak vodi vas u srce hrvatske prirode. Opisujući jedno od najprikladnijih pješačenja nacionalnog parka Paklenica iznadStarigrada, pokazao sam razloge zašto ćemo voljeti Sveto brdo.

Zašto pješačiti na Sveto brdo?

Osim što se zna nosi ime Sveto brdo, ovaj vrh nije ništa drugo doli izniman. Sa svojom nadmorskom visinom (1751 m) samo je šest metara niži od najvišega na Velebitu, Vaganskoga vrha (1757.). Isto ga čini ga drugim vrhom planinskog lanca Velebit. Ipak, mnogi lokalni planinari (općenito u Hrvatskoj) reći će da je “Sveto brdo” pobjednik prilikom odabira točke na južnom Velebitu, unatoč činjenici da nije najviše.

Mnogi ljudi koji se bave pješačenjem i alpinizmom vjerojatno su često raspravljali o razlici da li najviši ujedno znači i najbolji. I nerijetko dolazimo do zaključka da najviše, ne znači uvijek ispunjene u planinarskim riječima. Triglav je u Sloveniji bez sumnje najviši, ali mnogi planinari (uključujući i mene) nerijetko će reći da je uspon na Jalovec poseban osjećaj. Tako je i na Velebitu za naše pojmove, Sveto brdo posebno. No ta posebnost ne ogleda se radi tehničke savladivosti do vrha. Ona proizlazi iz jedinstvenosti i vidika planine. 

Smjerovi uspona

Velebitska divovska piramida koja viri iznad krajolika neizmjerno će ispuniti svakog planinara! Želim reći da oba vrha imaju svoje čari i ne treba propustiti odabrati Vaganski Vrh, ali posebnost  Svetog Brda je što ima malo šire vidike. Sveto brdo je najupečatljiviji vrh Velebita i posljednja visoka litica u sklopu Nacionalnog parka Paklenica.

INFO. Najčešće korištena polazišta za uspon na Sveto brdo: ulaz u Nacionalni park Paklenica ili Mala Paklenica.

Sveto brdo je drugi najviši vrh Velebita, kao što smo spomenuli, samo je 6 metara niži od Vaganskoga Vrha. Na samom vrhu stoji veliki metalni križ i ploča. Postoje pečat i marka. U nastavku pogledajte kako planinariti na Sveto brdo (1751.), u južnom Velebitu. Da, Putokoza tim voli ovaj vrh. Stoga pogledajmo neke od opcija kako se popeti:

1. Ulaz NP Paklenica – vrh Sveto brdo: 7.30 h, dobro označena lako markirana staza. Zahtijeva odgovarajuću pripremljenost forme. Detalji uspona:Ulaz NP Paklenica – Planinarski dom Paklenica – Planinsko sklonište Ivine Vodice – Čičina dolina – Sveto brdo
2. Ulaz NP Paklenica – Sveto brdo: 3,30 h. Detalji uspona:
   Ulaz NP Paklenica – Planinarski dom Paklenica – – Sklonište Ivine Vodice – Malo Libinje – Planinsko sklonište Vlaški Grad – Vrh Sveto brdo
3. Mala Paklenica (ulaz 2) – planinarski dom Paklenica. Ostatak rute putem 1 ili 2
4. Bunovac – Sveto brdo: 7.30 h
5. Modrič (0) – Sveto brdo (1751 m)

Najčešće korištena polazišta: ulaz u Nacionalni park Paklenica ili Mala Paklenica.

NAŠA AVANTURA KROZ JUŽNI VELEBIT: MALA PAKLENICA – PLANINARSKI DOM PAKLENICA – VRH SVETO BRDO

Naš obilazak Paklenice započinje u Starigradu. Priobalno mjesto nerijetko je okupljalište planinara i penjača radi dogovora oko detalja. Nekoliko kilometara od mjesta vozimo se u smjeru do Male Paklenice. Planinarenje započinjemo od kanjona Male Paklenice prolazeći pored brda Anića Kuk do planinarskog doma prvi dan. Sljedeći dan planinarimo uspon od planinarskog doma do vrha Sveto brdo i treći dan razgled lokalnih vrhova.

Pristup početnoj točki (Starigrad / Mala Paklenica):

Vozeći se Jadranskom magistralom iz smjera Zadra prema Karlobagu ili obrnuto, prvo se uputite prema Starigradu. Kad dođete do obalnog mjesta, krenite prema Nacionalnom parku Paklenica, do kojeg ćete doći za manje od 10 minuta kretanja.

Dan 1: polazište Mala Paklenica (ulaz 2) – Pl. dom Paklenica

Ovaj je park toliko velik da bi mogli njime šetati danima. U nastavku članka prikazati ćemo našu rutu prvoga dana, kroz trodnevni boravak na Velebitu. Iako danas svi koristimo aplikacije za orijentaciju, svakako preporučam kupiti kartu na službenom ulazu u Nacionalni park Paklenica, prije nego se upustimo u planinu.

Budući da se krajnja točka i početna točka razlikuju, najbolji način je dogovor o transferu i parkingu vozila. Ako je moguće, neka to učini netko od iskusnijih planinara ili vodič. Nas vodič ostavlja na ulazu 2, odlazi parkirati vozilo na službenom ulazu u nacionalni park (1), gdje je plan završiti rutu 3.dan i vraća se k nama transferom.

INFO/ Dobro je znati: Ulaz 2 otvoren je od kraja travnja do kraja listopada i preporučuje se iskusnijim planinarima.

Kanjon Male Paklenice

Ovaj izvanredni kanjon poznat je po svojoj “divljini” i netaknutoj prirodi. Kanjoni Mala i Velika Paklenica jedini su stalni vodotoci na južnim padinama Velebita. Mala Paklenica nešto je “skromnijih” razmjera od Velike Paklenice, a pritok koji kroz nju teče je slabiji. Kanjon Mala Paklenica dugačak je 12,5 km, a izvire ispod “Vlaškog grada” iz nekoliko izvora.

Mala Paklenica u pravilu ima vodu u koritu uzvodno od kraka staze za Njivu Lekinu, dok u donjem dijelu presušuje. Lijevi pritok Male Paklenice, Orljača, ujedno je pritok koji ljeti presušuje. U kišnom dijelu godine staza je neprohodna kada voda teče kroz kanjon. Osam kilometara nizvodno od izvora, Mala Paklenica čini kanjon dugačak oko 2 km obilježen strmim padinama visokim do 300 m. Kanjon je mjestimice širok samo 10 m. Da bi se očuvala autentičnost ornitofaune u Maloj Paklenici, penjačke aktivnosti nisu dozvoljene.

Mala Paklenica – Špilja Kapljarica

Naš planinarski poduhvat započinje od Male Paklenice (ulaz 2). Nakon što smo pregledali opremu, iskoristili smo vrijeme da se pripremimo, čekajući da naš vodič iz tima preveze vozilo na službeni ulaz i kupi karte. Nakon što je to učinio, krećemo prema kanjonu Male Paklenice. Markirana staza vodi nas prvo smjerom kroz Malu Paklenicu do špilje Kapljarice. Slijedi kraći odmor.

Špilja Kapljarica

Mala špilja koja se proteže iznad Male Paklenice izvrsno je mjesto za odmor, posebno tijekom toplih dana. Također će poslužiti i kao sklonište onima koji se žele skloniti sa sunca. Ova mala špilja također otkriva neke od redovitih staništa planine Velebit.

Staza dalje nastavlja stjenovitim terenom, prolazeći pored poznatog Anića Kuka (poznati penjački smjer). Otvara pogled na horizont, a zatim nas vodi u srce planine. Tijekom planinarenja ovim dijelom staze primjećujemo mnoge zaštićene flore. Zbog visokih stijena, neke od točaka mogu biti opasne, pa se zato preporučuje zadržavanje označenih putova.

Anića Kuk

Svojom raznolikošću stjenovitog terena i kanjona, Nacionalni park Paklenica nije povoljan samo za planinare. Također okuplja mnoge penjače koji u njega dolaze kako bi provjerili svoje znanje penjanja. Na Velebitu nema tako okomite stijene, kao što je istaknuta stijena „Anića Kuk“. Bilo da se penjete njegovim podnožjem uz rub potoka ili ga samo promatrate, ova stijena dominira čitavim područjem.

Sa samog vrha „Anić Kuka“ na 712 m nadmorske visine pruža se prekrasan pogled na Velebitski kanal i kanjon „Velike Paklenice“. Istovremeno, na sjeveru se mogu vide prijevoj Buljma, Babin Vrh, Vaganski Vrh i Sveto brdo. Istodobno, malo bliže su Komić, Krivi Kuk, Vlaški grad, Borovnik i Zoljin Kuk. Više od 70 godina Anića Kuk privlači brojne penjače s preko 100 organiziranih ruta.

Planinarski dom Paklenica

Mi se ipak držimo obilježene pješačke staze, koja nas dovodi do  pašnjaka sa magarcem. Prolazeći kroz otvoren krševit teren na grebenu, dolazimo do planinarskog doma. Slikovit planinarski dom Paklenica kuća je sa dva krila smještena na početku klanca Velike Paklenice. U prizemlju od opeke nalaze se blagovaonica i kuhinja, dok su na drvenom podu spavaće sobe s ukupno 50 kreveta. Ispred kuće je prostrana terasa za opuštanje, pored koje žubori potok Paklenica.

Kuća smještena na dnu doline nalazi se točno na križanju Paklenice i Brezimenjače. Od Velike Paklenice (ulaz 1) do doma ima oko 2 sata hoda. Istodobno, put od Male Paklenice (ulaz 2, kao u našem slučaju) zahtijeva oko između pet ili šest sati hoda.

Dan 2: stazama NP Paklenica

Kako smo rekli za uspon na Sv. Brdo potrebna su 2 dana. Drugi dan bio je planiran za uspon na uspon na Sveto brdo. Ipak, budući da nas vremenske prilike nisu baš poslužile, a za našu velebitsku avanturu odlučili smo izdvojiti  3 dana, odlučili smo drugi dan provesti za upoznavanje ostalih predivnih pješačkih staza nacionalnoga parka Paklenica.

U slučaju lošijeg vremena nalazimo se na nižoj n/v, a budući da je za nedjelju najavljeno povoljno vrijeme, odlučiti ćemo se tada za uspon na Sv. brdo i iskoristiti sunčano vrijeme za vidike. U nastavku izdvajam neke od točaka na kojima smo planinarili 2. dan. naše ture na Velebitu.

Veliki Golić (1371)

Osim što nudi fantastičan pogled na južni Velebit i zadarski arhipelag, ono što ovaj vrh čini posebnim je planinarska staza koja vodi kroz divljinu i stjenoviti uspon na kraju na kraju.

Manita Peć

Ako ste se ikad zapitali je li stvoreno mjesto na kojem se može penjati po stijenama i promatrati svijet s visoka, a na kraju se spustiti u podzemni svijet dok doživljava njegove prekrasne dubine, ne tražite dalje od špilje Manita Peć.

Smještena u srcu Nacionalnog parka Paklenica, ovo je jedina špilja u parku. Prilagođena i otvorena za javnost posjetiteljima nudi istek njenih podzemnih prostora. Otkako su prvi posjeti špilji započeli 1937. godine, nakon stvaranja staze, njene prostrane i lijepe dvorane privukle su brojne posjetitelje. Ulaz se nalazi 570 metara nadmorske visine. Vrijeme uspona od parkirališta “Velika Paklenica” do špilje traje oko sat i pol.

Veliko Rujno

Ova visoravan na Južnom Velebitu na nadmorskoj visini od 900 m. između Velikog Vaganca i Bojinca. pristupačna je sa mnogo staza. Navigacija je jednostavna. Staza je suha i kamenita s dugim pješačkim dijelom od Velikog Vaganca.

Nekada jedno od najvećih planinskih naselja, na kojem se živjelo od proljeća do jeseni, od sadnje i sjetve, držanja stoke, danas je obnovljeno. Osim što privlači planinare, ljubitelje prirode i sportaše, ovaj hrvatski olimp je i poznato mjesto za hodočasnike i turiste širom svijeta, kako bi pronašli svoje duhovno osvježenje. Na Velikom Rujnu susrećemo nekoliko planinara, vidimo krave i konje. Ovdje se nalazi i  jedna od rijetkih preostalih crkvi na Velebitu, crkva Velike Gospe od Rujna, sagrađenoj 1930.godine. Izlazeći iz urbane zone, uzvišena visoravan idealno je za uspostaviti duhovne dodire.

Dan 3: Planinarski dom Paklenica – Sveto brdo

Treći dan nas je vrijeme poslužilo 😊 Planirani uspon na Sv. brdo od dan prije odraditi ćemo danas. Uz zavijanje vuka, nedaleko od kolibe ali ipak u šumi oblačimo gojzerice, ruksak i krećemo u pohod na Sveto brdo.

Planinarski dom Paklenica – Planinarsko sklonište Ivine Vodice

Prije nego što prijeđemo most ispred kolibe, putokaz pokazuje smjer Ivine Vodice i Sveto brdo desno. Do ove točke vodi široka označena planinarska staza, a još uvijek postoji nešto lošija i uža, ali i uređena planinarska staza koja pokazuje Martinovo Mirilo. Put od doma do ove točke vodi kroz visoku bukovu šumu i slijedi rijeku Veliku Paklenicu uz njezinu lijevu obalu. Udobno je hodati i nije naporan.

Planinsko sklonište Ivine Vodice

Ovo slikovito sklonište je kuća sa zidanim prizemljem, jednom sobom i drvenim krovnim prostorom. Uz kuću je cisterna s vodom za piće. Svojim položajem na pola puta između Paklenice i vrha Sveto brdo, koliba s opskrbom vodom pogodno je mjesto za odmor ili noćenje, tijekom pješačenja do najviših vrhova Velebita. Za noć treba ponijeti vreću za spavanje.

Na križanju za Martinovo Mirilo skrećemo lijevo prema planinskom skloništu Ivine Vodice. Od ovog trenutka započinje strmiji uspon na Ivine Vodice. Staza vodi kroz mješovitu visoku šumu. U planinskom skloništu Ivine Vodice moguće je opskrbiti se izvorskom vodom iz izvora koji u pravilu ne isušuje. Prilično je uredno i omogućuje spavanje za desetak planinara. U skloništu se nalazi i posuđe.

Ivine Vodice – Vlaški Grad

U nastavku staza vodi kanjonom Male Paklenice, tri puta ide gore-dolje, puno gubi na dostignutoj visinskoj razlici i dolazi do planinarskog skloništa Vlaški Grad. Ovo planinarsko sklonište za vrijeme našega zadnjega pohoda biva derutno. Dobra je vijest da je nedavno obnovljeno. Kampirati se može i na livadi u podnožju Vlaškoga Grada. Hodočasnici koji planinare nekom od hrvatskih planinarskih zaobilaznica (Via Dinarica / Via Adriatica) nerijetko koriste planinarsko sklonište. Napominjem kako se tura o kojoj pišem dogodila još davne 2012., a sklonište iako sa istom mjestu u međuvremenu (2019.) biva obnovljeno.

Vlaški Grad – vrh Sveto brdo

Nastavljajući oštro uzbrdo prvo nam se otvori stjenoviti dio do prijevoja, gdje se siječe sa stazom za Vaganski Vrh. Skrećemo ulijevo, nastavljajući travnatom zaravni 700 m. Vrlo oštar uspon  u konačnici nas dovodi do stjenovitog izdanka pred vrh.

Staza prolazi kroz širom otvorenu divljinu, gdje sunce i vukovi igraju svoju slikovitu igru ​​na travnjacima. Nekoliko je pješačkih smjerova, a najčešće se koristi oni od Velike Paklenice preko doma do vrha. Planinarenje se čini prikladnim i zabavnim. Uspon je na nekim dijelovima strm i spor, uklanja sve aerobne čestice energije. No, prije nego što stižemo do vrha, ono što vidimo veoma je impresivno. To su ptice. Česti stanovnici Velebita. Pretpostavlja se da u nacionalnom parku trenutno živi oko 230 vrsta, od kojih su 102 globalne selice.

Sveto brdo

Vrh obilježen gomilom kamenja je kontrolna točka s pečatom ugrađenim u stijenu. Sa vrha se pruža prekrasan vidik na Veliku i Malu Paklenicu te na more. Iako sam vrh Sveto brdo (nadmorska visina 1751 m) nije najviši na Velebitu, zbog svog istaknutog položaja pruža možda najljepše široke obzore, koji se protežu na zadarski arhipelag i ostale vrhove planinskoga lanca. Pogled sa vrha Sveto brdo zaista je jedan od nezaboravnih. Na vrhu je i veliki drveni križ. Odmah ispod vrha nalazi se kutija s matičnom knjigom i pečatom.

INFO. Dobro je imati svoju planinarsku torbu ispunjenu hranom, sa dovoljno vode i osnovnom planinarskom opremom.

Silazak Sv. brdo – NP Paklenica (ulaz 1)

Silazak slijedi do planinarskog doma Paklenica slijedi istim putem kao i uspon. Od vrha planine do planinarskog doma Paklenica (480 m) treba nam oko 4 sata pješačenja. Kad stignete do planinarske kolibe, odatle slijedite rutu do “Velike Paklenice“, koja traje oko 45 minuta. Svakako parkirajte svoj automobil do ovog službenog ulaza ako započnete pješačenje iz Male Paklenice kao što smo to učinili.

Zaključak

Osim što posjeduje dva impresivna kanjona Veliku i Malu Paklenicu s bogatom, raznolikom florom i faunom, nacionalni park Paklenica obiluje i prekrasnim stazama.  Jedna od najatraktivnijih točaka je Sveto brdo, drugo po nadmorskoj visini na području Južnog Velebita. Međutim, dok je staza do planinarskoga doma pogodna i za obitelji sa djecom, za uspon na Sveto brdo potrebna je dobra kondicijska pripremljenost.