Duboko u planini Velebita omeđena predjelima ličkog vazdazelenog drveća, „Premuzićeva staza ” je geološki raznolika i relativno ravna planinarska transverzala. Staza koja spaja planinarski dom Zavižan i Baške Oštarije prepuna je veličanstvenih pogleda na nezaboravne vrhove, prepune raznolikih prirodnih dragulja. Premužićeva staza čini jednu od najljepših planinarskih staza u Hrvatskoj. Protežući se kroz planinski krajolik, staza prolazi kroz Nacionalni park Sjeverni Velebit.
Planinari odabiru stazu radi spektakularne ljepote velebitskih vrhova i prekrasnim pogledima na jadransku obalu! U konačnici, bez previše truda otkriti ćete prave predjele Velebita – “ Hajdučke i Rožanske kukove ”. Dugačka 57 km. “Premužićeva staza ” je prije svega planinarska, pa i pješačka, nerijetko hodočasnička. Mi smo je odlučili napraviti u zimi, u roku od 3 dana, odabirući uobičajeni smjer kretanja od sjevera prema jugu. U nastavku opisujem pravac od pl. doma Zavižan (1594 m), preko prijevoja Veliki Alan (1412 m) do Baških Oštarija (927 m).
Premužićeva staza i povijest
Zbog kvalitete izrade i uklopljenosti u prirodni okoliš ova staza izgrađena u samo četiri godine u razdoblju od 1930. do 1933. godine smatra se biserom pješačke gradnje u Hrvatskoj. Smjer nosi ime po inženjeru šumarstva Anti Premužiću ( 1889.-1979.), građevinskom referentu Ravnateljstva šuma Sušak, Rijeka. Premužić je projektirao i organizirao izgradnju staze. Radove su izvodili brojni radnici iz okolnih velebitskih mjesta.
Ovakav tip staze omogućio je pristup najnepristupačnijim i najljepšim dijelovima Velebita, do tada poznatim samo malom broju stanovnika. Nije se gradilo betonom, cementom i modernim strojevima. Primjenjivana je tehnika gradnje suhozida koju su stanovnici podvelebitskog gorja prenosili generacijama.
Dan na Premužićevoj stazi stvoren je za…uživanje
Ova sjevernoga Velebita proteže se u njegovo središte, prolazeći serpentinama, zidovima, tunelima i mostićima. Omogućava planinarenje najljepšim i najnepristupačnijim velebitskim kršem. Raskoš zelenila i stijena, tišina i bioraznolikost, kombinacija su koju dobivamo šetajući ovom prekrasnom stazom u Hrvatskoj. Premužićeva staza trasirana je tako da nema velikih uspona. Kreće se do otprilike 1600 metara nadmorske visine. Na stazi ima mnogo točaka s kojih se pruža jedinstven pogled na arhipelag. Budući da je visinska razlika između najviše i najniže točke u cijeloj dužini samo 200 m, ova staza je relativno laka za pješačenje. Prosječni nagib je 10%-20%, dok je prosječna širina staze 1,2 m. Ipak, neke od rijetkih točaka zahtijevaju oprez. Primjerice, za popeti se na vrhove kao što su Gromovača ili Zečjak.
Staza je dobro označena i ugodna za planinarenje, a kako nema velikih uspona, mogu se njome kretati i osobe manje vične planinarenju. Ipak, treba imati na umu da se radi o području u divljini. Njegov obilazak svakako treba započeti odgovarajućom pripremom, opremom i potrepštinama (neke dionice traju i do šest sati hoda). Čitava staza jednostavno se prelazi u dva i pol do tri dana . Ovoliko je nama trebalo. Stoga nastavite čitati kako biste vidjeli naše iskustvo Premužićeve staze!
NAŠA PREMUŽIĆKA AVANTURA
Prije nego sam odlučio odraditi čitavu trasu, dio Premužićeve, koji vodi do Rossijeve kolibe upoznao sam kroz ljetni izlet. Ipak, to uključuje samo četvrtinu puta. Tako da sam znao da ću sigurno trebati završiti cijelu stazu, nadam se ne samo jednom. Nakon prijedloga kolege za pješačenje Premužićevom stazom, nije bilo potrebno mnogo za odluku “odraditi ćemo ovu stazu”! I evo nas. Naša avantura Sjevernog Velebita, datira iz 13.-11./03.2020. Ta tri dana uz slab telefonski signal uživali smo u spoju velebitskog sunca, snijega i veličanstvenih pogleda na slikovite krajolike bez vijesti.
No, ono čega ću se zauvijek sjećati – to vrijeme koliko je trajala naša avantura na Premužićevoj stazi bila su dovoljna da promijene svijet. Dakle, nakon što smo napustili dom na Zavižanu nismo ni slutili da ćemo posljednji dan u Baškim Oštarijama gledajući vijesti brzo žuriti kući radi zatvaranja. A možete li zamisliti, za to su bila potrebna samo 3 dana planinarenja Premužićevom stazom. Krenuvši od doma Zavižan (1594 m), pješačili smo do skloništa Rossijeva koliba (1412 m), doma Alan (1412), skloništa Škorpovac. U konačnici, treći dan stižemo do sela Baške Oštarije (927 m).
Lokacija i dolazak do početne točke:
Početna točka naše avanture bilo je parkiralište ispod planinarskog doma Zavižan – najkraći prilazi su iz Oltara i Krasna (3-4 h).Najblaža staza vodi do planinarskog doma Zavižan koji se uzdiže 600 m nadmorske visine. Budući da nije prestrma, staza je ugodna za hodanje, uglavnom u šumskoj hladovini. Ovo je najkraći i najpogodniji planinarski pristup Zavižanu.
- Do polazišta pod Zavižanom dolazi se sa Oltara automobilom (cesta, 17 km). Do sela Oltari najlakše je doći Jadranskom magistralom iz pravca Senja ili Karlobaga (ako vozite iz pravca Zadra). Na pola puta nalazi se šumarska koliba, Babić Siča, gdje se plaćaju ulaznice u Nacionalni park Sjeverni Velebit.
- OPREZ! Tijekom zime (krajem rujna – krajem travnja) staza zna biti prekrivena snijegom, pa vozači moraju imati spremnu zimsku opremu! U Hrvatskoj su od 15. studenog do 15. travnja na svim javnim cestama obvezni zimski uvjeti na cestama.
- Neposredno prije Zavižana je veliki parking, a iako se cesta nastavlja dalje, promet nije dopušten. Odmah iznad parkinga je planinarski dom Zavižan.
Planinarski dom Zavižan
Od parkirališta podno vrha Vučjak do planinarskog doma vodi kratka, uređena staza, u trajanju desetak minuta Hoda. Planinarski dom, smješten na južnoj padini vrha Vučjak (1645 m) iznad strmih livada, ima prekrasne vidike na more, Zavižansku dolinu, Veliki Zavižan i Hajdučke Kukove. Dom je jednokatnica sa dvije blagovaonice, kuhinjom i sanitarnim čvorom. Poznat je i kao najviša meteorološka postaja U Hrvatskoj, sa redovitim mjerenjima svakoga sata. U ograđenom prostoru uz kolibu smješteni su meteorološki instrumenti, a domaćice su ujedno i klimatolozi.
Pogled sa terase doma širi se na sve četiri strane svijeta: na jugu se Kvarnerski otoci kupaju u moru, ispred i iza nas ponosno se uzdižu vrhovi Velebita, zrak je čist, krdo krava pase, a dušu odmah ispuni neki mir.
INFO. Otvoren: stalno – Opskrba: piće. Kapacitet: 28 – Uprava: Hrvatski planinarski savez Zagreb. Informacije: tel. +385 53/614 209, e-mail: dom.zavizan@hps.hr
1. Dan: Dom Zavižan – Rossijeva koliba – planinarski dom Alan: 06h
Naše odredište, Premužićeva staza, udaljeno je dvadesetak minuta hoda od polazišta Zavižan. Na pola puta od planinarskog doma Zavižan i Premužićeve staze nalazi se Velebitski botanički vrt. Okružen strmim, šumovitim obroncima Balinovca i Zavižana te travnatim obroncima Zavižanske kose, vrt je osnovan 1967. godine od zagrebačkog planinara i botaničara prof. Frana Kušana. Cilj mu je bio bogatstvo flore Velebita učiniti dostupnim znanstvenicima i istraživačima te svim posjetiteljima koji dolaze u ovaj nacionalni park. Danas park broji oko 300 biljnih vrsta koje karakteriziraju planinu Velebit, neke samonikle, a druge su donesene iz drugih dijelova Velebita. Budući da smo ga pješačili u zimskim uvjetima, botanički park je bio pod snijegom.
Izlazak na čaroliju koja se Premužićevim imenom zove
Nastavljajući dalje cestom ubrzo se ispred nas pojavljuje natpis “Premužićeva staza“. Nakon kratke šetnje kroz bukovu i borovu šumu izlazimo na puteljak. Svaki naš sljedeći korak iznenađuje novim detaljima koji nas podsjećaju zašto je ovo doista remek djelo gradnje. Osobno mogu reći da je ovo najveličanstvenija staza s prekrasnim pogledom kao na velikim planinskim grebenima.
Staza je uređena prije 80 godina kada je mehanizacija bila primitivnija nego danas. Ipak, entuzijazam i ideja Ante Premužića, inženjera šumarstva i zaljubljenika u Velebit čije ime nosi, pobijedio je sve prepreke. Staza građena od suhozida postavljena je tako da planinara na jednostavan način vodi do najsurovijih i najtežih predjela sjevernog Velebita, “Hajdučki i Rožanski kukovi”.
Gromovača (1676 m)
Planinari će se odlučiti zaustaviti na vrhu Gromovača. Ovaj najviši vrh Rožanskih Kukova pruža najbolji vidikovac na prekrasan stjenoviti labirint. Pogled na morsku obalu je izuzetan, a sa vrha se vidi i Zavižan. Vrh se smatra najvišim dijelom Premužićeve staze.
Uspon na vrh Gromovača zahtijeva iskorak sa Premužićeve staze, ali kako smo planinarili po zimskom danu na dan avanture preskačemo odlazak na vrh. Ipak, pisati o Premužićki, a ne podijeliti vidik sa Gromovače bio bi propust. Tako da fotografiju koju dijelim odgovara jednom od mojih ostalih drugih izleta na Premužićevu stazu.
Planinsko sklonište Rossijeva koliba (1580 metara)
Idući dalje, ubrzo dolazimo do sljedeće točke, jedne od najslikovitijih i najšarmantnijih točaka Premužićeve staze, skloništa Rossijeva Koliba .
Sklonište se nalazi u srcu Rožanskih kukova. Ispod litice Pasarićev Kuk, sklonište biva sagrađeno 1929. godine i nazvano po istraživaču velebitske flore. Ovo sklonište pruža vrlo pitome mogućnosti za odmor uz kamin i cisternu. Ono što ga čini jedinstvenim je divlja priroda i prekrasan pogled. Kako nam je krajnji cilj bio prevaliti stazu u tri dana, svratili smo u zaklon i odlučili krenuti naprijed. Naš član logističkog tima, Mario odlučio se za noćenje u skloništu da bi se sutradan vratio na Zavižan i otputovao u Baške Oštarije, gdje će nas čekati.
OPREZ! Mjesta u ovom skloništu ograničena su na 4 – 6 osoba!
INFO: Otvoreno: stalno. Opremljeno: peć na drva. Kapacitet: noćenje moguće po potrebi.
Od Rosijeve Kolibe do Alana
Od Rossijevog skloništa, Premužićeva staza nastavlja kroz nekada najneprohodniji dio Rožanskih kukova prema vrhu Crikvena (1641 m). Prolazeći ovaj nekoć najneprohodniji dio Rožanskih kukova zamišljamo kako je bilo graditi stazu staze koja upravo omogućila da postanu pristupačni i na neki način sve više turistička atrakcija. Nakon Crikvene ulazimo u šumu, a zatim kod Seravskog Vrha izlazimo na livadu. Nastavljajući do Alana uživamo u krajoliku. Dok se dan polako gasi, naše planinarenje od Rosijevog skloništa do Zavižana se pamti.
Prvo kratimo vrijeme raspravljamo o suživotu sa prirodom, o današnjem načinu života unutar globalnih odnosa, Europi i o sličnim životnim pitanjima. Ipak, primjećujući da se šuma oko nas utapa se u tišinu, tako se i mi prilagođavamo tome trenutku. Čuje se koračanje po snijegu, kojega prekida povremeni huk sove. Sumrak se pretvara u tamu. Dok posljednji tragovi dana nestaju s neba, svjedočimo spektakularnom zalasku sunca. Njegova narančasta i crvena svjetlost odbija se od horizonta, ostavljajući nas bez daha. U tom trenutku, sve brige nestaju. Ostaje samo tišina, ljepota prirode.
Pristup Alanu je relativno jednostavan i očito nemamo preveliki izazov dok stignemo razmišljati o takvim stvarima. Međutim, dani u rano proljeće još uvijek bivaju kratki. Činilo se da se sumrak već pojavio kad smo stigli do planinske kuće. Napravili smo prvo službeno noćenje i obrok za vraćanje energije nakon 16 km hoda.
Planinarska kuća Alan (1340 m)
Kuća se nalazi u neposrednoj blizini prijelaza Velebitske ceste koja križa “Mrkvište” sjeverno od “Štirovače ”, spajajući sela Krasno i Jablanac. Ova drvena planinarska kuća otvorena je tijekom ljeta. Ipak, za one koje planinare u zimsko doma, na raspolaganju je zimska soba koja se može koristiti kao sklonište izvan radnog vremena (kao što smo mi to i učinili). Voda se opskrbljuje iz cisterne, a ima i peć za grijanje. Zbog pogleda na more brojni planinari pješače od doma do ruba livade Mirevo (s ostacima nekadašnje teretne žičare) i travnatog vrha Buljma (1451 m). Planinarska kuća Alan pogodna je polazište za izlete na Zečjak (1622 m) Kitu, Veliki Golić, Golubić, Alančić, V. Kozjak (1629 m), kao i izlete po Premužićevoj stazi.
INFO: Dom je otvoren preko ljeta, a preko zime se koristi zimska soba. Opskrba: piće i hrana po dogovoru – Kapacitet: 40 (+ 7 u zimskoj sobi)
2. dan: Alan – Škorpovac
Nakon što nas pjev ptica probudi, primijetili smo da je jutro prekrasno. Sunčeva svjetla blještala su u dvorištu kolibe, dok je u daljini vidljiv horizont imao plavo nebo. Kad smo se ujutro probudili mogli smo vidjeti kako sunčev sjaj dodiruje površinu mora. Naša tura Premužićevom stazom drugog dobila je puni smisao.
Krećemo dalje na jug, odlučujući djelomično skrenuti sa staze, kako bi uživali u pogledima. Prvi vrh na koji smo se popeli nakon doma bila je Buljma (45 minuta uspona, 1451 m). Iako odstupa sa staze, uspon je vrijedan svakog koraka, jer pruža prekrasan pogled na otok Rab i okolni arhipelag. Smjer prema jugu uskoro će nas vratiti na Premužićevu stazu.
Zečjak (1622 m)
Zajedno uz vrh Šatorina smatra se najvišim dijelom srednjega Velebita. Oznaka iste visine je ono što možete prihvatiti ili odbaciti. Uspon na njega vrlo je vrijedan jer se sa vrha pruža pogled na Jadransko more od Učke do Ravnih Kotara kod Zadra, vrhove Sjevernog i Srednjeg Velebita te daleko na istok prema Lici.
Šatorina (1622 m)
Iste visine kao Zečjak , ovaj vrh ima lako uočljiv izgled koji privlači poglede iz daljine. S visine se pruža sveobuhvatan pogled na more i Velebit, posebno na vrhove V. Kozjak i Ba č i ć Kuk.
Planinarsko sklonište Ograđenica
Smješteno u srcu planinske bukove šume na litici južnog dijela Premužićeve staze, ovo sklonište od lima je u biti kontejner, ali omeđen bujnošću pogleda i prirode. Međutim, budući da se odvaja od staze, odlučili smo ga propustiti, dok će neki odlučiti i prespavati u njemu. Kasnije će se pokazati da je naša odluka da se ne penjemo do skloništa bila ispravna, budući da je dan bio na izmaku. Ostaje za neki sljedeći posjet.
Izvor vode
Nakon križanja za Ograđenicu dolazeći sa sjeverne strane nastavljamo hodati prema jugu. Nakon sat vremena dolazimo do izvora pitke vode. Izvor je sa ukusnom vodom pogodnom za piće, pružajući priliku za osvježenje.
Planinarsko sklonište Škorpovac
Od naše prve jutarnje točke na Alanu do skloništa Škorpovac bilo je potrebno 8 sati hoda. Ovo sklonište nalazi se usred šume u blizini Premužićeve staze, u istoimenom napuštenom planinskom selu Škorpovac. Ima peć i jednostavne ležaje. Pogodno je za zimu jer postoji mogućnost grijanja. Oko skloništa vide se ostaci nekadašnjeg sela. Istovremeno, jedino što je ostalo u izvornoj funkciji je cisterna iz koje se može uzimati voda.
3.dan: Sklonište Škorpovac Baške Oštarije
Staza se od skloništa prvo otkotrlja do Premužićeve staze. Ista nastavlja šumovitim terenom da bi nakon nekih 2 sata izašla u dolinu Dabarskih kukova u podnožju vrha Visibabe.
Možemo reći da od skloništa do kraja naše staze Velebitske avanture ima oko 4 sata hoda. Našeg trećeg člana ekipe ponovo susrećemo, nedaleko od sela Baške Oštarije, pod vrhom Kiza.
Baške oštarije (927 m)
Ovo mjesto u Velebitu koje se sastoji od nekoliko zaselaka raštrkanih po Oštarijskom polju između srednjeg i južnog Velebita bilo je naša posljednja točka. Oštarije podsjećaju na nekadašnje gostionice (talijanski osteria), na putu iz Like prema Primorju. Centralna točka je nekadašnji hotel Velebno s restoranom (trenutno nije u funkciji?). U mjestu se nalazi crkva, planinarski dom (Vila Velebita) i mali privatni auto-kamp.
Selo Oštarije je jednostavnoga pristupa, uz cestu Gospić – Karlobag. Dva puta dnevno voze autobusi iz Karlobaga i Gospića. Zbog svega toga Baške Oštarije su polazište i završetak planinarskih tura i izleta.
PLANINARENJE KROZ PREMUŽIĆEVU STAZU: KORISNO ZA ZNATI
Postoji nekoliko pravaca za planinarenje Premužićevom stazom. Dužina rute ovisit će o vašem vremenu i fizičkoj pripremljenosti, ali za koji god dio se odlučili, dobro je imati plan. Evo nekoliko stvari koje je korisno znati prije pješačenja:
- Ruta od Planinarskog doma Zavižan do Baških Oštarija najkorištenija je ruta koja zahtijeva 3 dana pješačenja. Dostupne su i druge staze, a planinarska staza vodi prema južnom Velebitu. Ako ste u dnevnom posjetu, uvijek možete odabrati neki od dnevnih izleta na ruti.
- Postoji nekoliko ponuda izleta, sa licenciranim planinarskim vodičem koji se preporučuju kao organizirani izlet. Uglavnom izleti uključuju obroke ili kombinaciju obroka iz ruksaka.
- Odlučite li se na stazu krenuti sami, nemojte krenuti prije nego si osigurate odgovarajuću opremu. Ipak, školska je preporuka da ne krećemo sami, bez obzira na planinarsko iskustvo. Ako ipak donesemo takvu odluku, obavijestimo pl. dom o našem pravcu kretanja ili lokalnu stanicu vodiča.
- Napominjemo da je Sjeverni Velebit nacionalni park. Mogućnosti kampiranja su ograničene, stoga odmorište planirajte u skladu s izletom. Obavijestite kolibe i skloništa o svom planinarenju i eventualno unaprijed rezervirajte svoj smještaj. Rezervacija noćenja potrebna je za ljetno razdoblje.
- Planirajte svoju početnu i krajnju točku i u skladu sa rutom isplanirajte transfer. Postoji nekoliko ponuda za privatne prijevoze koje je moguće rezervirati.
PREMUŽIĆEVA: KRATAK ZAKLJUČAK
Sa svojih 57 kilometara dužine, od čega se 16 kilometara proteže Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit, Premužićeva staza je jedna od najpopularnijih i najčešćih ruta u Hrvatskoj. Bez obzira da li se radi o dnevnim ili višednevnim izletima, dionice rute prepune su šuma i zelenila. I danas je ova staza najugodniji, najljepši i najatraktivniji način upoznavanja Velebita u Hrvatskoj i svih njegovih lica – često kamenitih, povremeno šumovitih, na trenutke otvorenih udarima bure, a već sljedećeg trenutka zagrijanih suncem.
A ono što ne treba propustiti spomenuti je da ovaj izlet u Nacionalni park Sjeverni Velebit, svatko može prilagoditi svojoj spremnosti i fizičkim mogućnostima. Vješti planinari istražiti će vrhove Balinovac, Gromovaču i Veliki Zavižan. Istodobno, drugi će uživati hodajući do Rossijeve kolibe i natrag. Oni koji žele “nakupiti” više kilometara u nogama nastavit će do Alana ili čak do Baških Oštarija kao što smo i mi učinili. Jedno je sigurno – svatko tko zakorači u ovu divljinu čuvati će svoje uspomene i doživljaje sa Velebita i Premužićeve staze. a možda ih i podijeliti. Kako bi uspomene potaknule na planinarenje i ostale…to je sigurno jer Premužićevom stazom planinariti se mora.
