Gorski kotar zimi djeluje istovremeno divlje i pitomo. Predjeli koji su samo korak udaljeni od civilizacije donose osjećaj potpune izolacije, omogućujući nam da se prepustimo prirodi. Jedna od ruta koja je savršena za zimske šumske kupke, vodi nas ovim člankom iznad Ravne Gore. Polukružna staza, koja se probija kroz šumu i snježne proplanke, unutar nekoliko sati pokazat će ti ljepotu ovog često nepravedno zanemarenog kraja. Ova staza ne poziva na brzinu ni osvajanje ciljeva – ona je tu da nas uspori, da nas nauči kako uživati u tišini, mirisu šume i osjećaju vlastitih koraka. Zima u Gorskom kotaru nije samo sezona, već prilika za povratak sebi, usporavanje i uživanje u sadašnjem trenutku.
Područje Gorskog kotara zaista je posebno, a njegova tiha ljepota zimi pruža poseban osjećaj mira. Koračajući šumskim stazama prekrivenim snijegom, osjećaj je gotovo terapeutski – kao da ostavljamo za sobom sav gradski kaos i brige. Hladan zrak puni pluća, dok mekoća koraka na snježnom pokrivaču potiče sporost i prisutnost u trenutku.
I tako smo se jedne lijepe nedavne subote, za vremena kada pada tlo prekriše prvi snijeg zaputili na već poznati nam vrh Javorova kosa. Staza koja nije možda toliko često popraćena u objavama, veoma je opuštajuća. Na vrh Javorova Kosa, za vrijeme lijeoga vremena, u pravilu moći će se zaputiti obitelji s djecom, početnici, kao i svi oni koji su u potrazi za šumskom kupkom ili uživanju u zimskim snježnim radostima. Otkrivši ovu stazu unutar predivne šumske vegetacije jele, bora i bukve, za vrijeme jesenskoga toploga, o kojoj smo već pisali 2022., ovaj put smo je odlučili ponoviti. I to početkom zime, kada je već obasjavaše bijele boje.
Pristupna točka i početak staze: Ravna Gora
Staza prema Javorovoj Kosi započinje u Ravnoj Gori. Točnije, sam početak staze nalazi se u gornjemu djelu sela do kojega se može jednostavno doći vozilom. Tamo vidimo oznaku za vrh Javorova Kosa, koja se nalazi odmah pored jedne autohtone kuće za odmor. Za vrijeme lijepoga vremena moguće je ući vozilom na makadam te se odvesti makadamom stotinjak metara i parkirati.
Za vrijeme snijega, to je nerijetko teže izvedivo te se preporuča parkirati pored oznake ili u selu. Ukoliko nemaš sigurnosti ili povjerenja u gume na vozilu, a nemaš ni lance, preporuka je za vrijeme zime parkirati pored marketa ili crkve dolje u mjestu, prošetati i započeti uspon cestom koja se spaja od glavne ceste iz mjesta. Mi smo ovaj put parkirali u selu nedaleko od vidikovca.
Put do Javorove Kose: zimska tišina i planinarsko sklonište
Staza nas dakle od sela prvo povede prostranstvima, odnosno makadamskim putom prekrivenim snijegom. Svaki korak škripi pod nogama, a svježina zraka daje poseban osjećaj mira. Predivno sunčano jutro, u znaku jeseni koje daje nagovještaj zime. Ali ne i dok smo na prostranoj površini kojom započinjemo lagani uspon prema šumi. Bez obzira na snijeg, kao da bi dobro došli i kratki rukavi poput jesenskoga uspona. Ili ipak ovaj put ne 😊Nakon nekih pola sata hoda, stižemo do skretanja prema vrhu i skloništu “Javorova Kosa“. Oznaka smještena na proplanku koji zimi izgleda poput prizora iz bajke sugerira nam da smo na GPP.
Nedaleko od oznake, nastavljajući putem uspona ulazimo u šumu. Bujna zimzelena vegetacija nam sve više otkriva bjelinu. Ponovo dolazimo do raskrižja koje nas upućuje da je PK Javorova kosa na 5 min. Od nas. Naravno da smo uživajući u bjelini kreiranja fotografija, sporim korakom ustvari došli do sljedećega raskrižja pred samu pl. kuću za 20 minuta. Od ove oznake se kao i prethodni put, upućujemo prema vrhu.
Staza koja nas vodi prema vrhu odvaja se dakle lijevo, postajući strmija i izazovnija, budući da je snijeg dublji. A i pomisao na kratke rukave je iza mene, budući da je ovdje temperatura znatno viša nego u selu. Bjelina i inje nagovještavaju da će nam i vidici na okolne brežuljke i šumu sa piramide biti također bijeli. Polako i uz mnogo zastajkivanja kako bismo upili svaki trenutak prirodne čarolije, stižemo tako prema našem cilju, do same piramide kroz nekih 10 minuta. Zamisli, prošli put nam je bez snijega od te iste oznake trebalo 5 minuta. Duplo kraće.
Na vrhu Javorova kosa (1015 m): vidici, žig i trenutak za pamćenje
Vrh Javorova Kosa, na visini od 1015 metara, nagradio nas je prekrasnim panoramskim pogledom u bijelom. Ustvari bolje reći, nagradio je više partnericu, nego mene, budući da ovaj put preskačem uspon na piramidu(o sigurnosti uspona na samu piramidu bi se dalo povesti razgovora, ali ona je tu u obliku kakvom jest). Vidjeli su se, kaže Jasna, okolni vrhovi Gorskog kotara prekriveni snijegom, a lijep sunčan dan pružio je i obrise Kamniških Alpa, u daljini.
Na vrhu Javorova Kosa se nalazi i planinarski žig, dio Hrvatske planinarske obilaznice, koji smo dodali u svoje dnevnike (gle čuda ponio sam ga ovaj put). Naime, Jasna je tek počela sakupljati pečete, a ja svoj ovoga puta zaista nisam zaboravio, kao mnoge do sada. Razlog tome leži možda i u činjenici da sam nakon ispita za planinarske vodiče odlučio se detaljnije posvetiti i pismenim zabilješkama obilaska naših vrhova. Ipak, ono što je oku vidljivo i opipljivo je oku vidljivo i opipljivo, a to je donekle i trajno. Za razliku od digitalnog oblika, kao što ovaj tekst jest. On može, ali i ne mora biti trajan. Čak i na Putokoza blogu!
Ali ono što ostaje trajno i što je neizbrisivo jest osjećaj dolaska na vrh. Isti ne može zamijeniti ni jedan pečat, kao ni jedan digitalni zapis ili tekst. Čak ni Putokoza blog tekst. Ajde dobro, možda ipak može donekle, ipak se radi o Putokozi 😊 Tako i dolazak na Javorovu Kosu, za vrijeme zime, bijaše neprocjenjiv: mir, hladan zimski zrak i sporost trenutka. Sve nam je to omogućilo da u potpunosti uživamo u ljepoti prirode. Zadržali smo se neko vrijeme, ovdje, čavrljajući sa još jednim parom koji se tamo zatekao sa psom, uživajući u tišini, prije nego što smo se odlučili za nastavak zimske avanture.
Vidikovac Javorova kosa: pogledi prema selu i autocesti Rijeka – Zagreb
Javorova kosa nije samo vrh koji treba osvojiti – ona je podsjetnik na ljepotu sporosti, na usporavanje koraka i promatranje svijeta oko sebe. Planina nas je dočekala u svom zimskom ruhu, a mi smo naravno kako bi je u potpunosti istražili odlučili otići i do vidikovca.
Naime, ukoliko se krene od samoga vrha u smjeru kako kaže putokaz „Panorame Ravne Gore“ staza nas kroz šumu dovede do predivnome vidikovca. Na 1000 metara n/v stoji, klupica i drvena ploča za fotkanje. Otvara nam pogled prema selu. Selo je bilo okruženo bjelinom pejzaža. Kao i autocesta autocesta Rijeka-Zagreb. Čak uz detaljniji pogled vidimo okruženo snijegom i poznato stajalište BP Ravna Gora (iliti po novome kako naziv od nedavno kaže Kupjak).
Sklonište javorova kosa u snijegu
Od vidikovca krećemo natrag kroz šumu do vrha te nam se ubrzo u kadru otvori veoma autentičan i predivan prizor sa kućicama u snijegu. Radi se o skloništu, koje je odlično mjesto za kratki odmor, a zimi može pružiti potrebnu zaštitu od hladnog vjetra. Imaj na umu da zimska soba nema peć za loženje te bez dodatne opreme nećeš se previše zaštiti za vrijeme hladne noći.
Uz hladan izvor, koji je nedaleko od skloništa, nekoliko drvenih kućica prekrivenih snijegom, smještenih u šumovitom području čini pravi zimski pejzaž. Snijeg je pokrivao tlo, krovove kućica i okolna stabla, pružajući nam tako idiličan, gotovo bajkovit ugođaj. Kućice jednostavnoga dizajna, sa kosim krovovima bile su također prekrivene slojem snijega. Poslijepodnevna sunčeva svjetlost koja je prolazila kroz krošnje drveća, stvarajući sjenke na snijegu i dodajući osjećaj topline ovom mirnom, zimskom, sve više hladnijem krajoliku bivala je sve slabija. Kao da nam je htjela poručiti da je vrijeme za povratak prema selu.
Informacije o zimskoj šumskoj kupki Ravna Gora – Javorova kosa
- Početak staze: kod oznake u gornjem djelu mjesta Ravna Gora
- Parking: makadam iznad mjesta ravna Gora
- Naplaćuje li se ulaz? Ne.
- Dužina i trajanje staze: Opisana staza savladava se za vrijeme suhoga vremena kroz sat vremena. Uz zimsko vrijeme i kreiranje fotografija i zimskih pejzaža, nama je ukupno vrijeme hoda bilo 3 sata. Trag sporosti možeš pronaći ovdje.
- Za koga je prikladan zimski uspon? Opisan uspon je prikladan za sve one koji imaju obuću i odjeću donekle prikladnu snijegu i zimsku uvjetima. Naravno gojzerice za snijeg biti će od pomoći. Daleko od toga da treba imati visoko gorske marke, međutim čizme i vodonepropusne hlače dobro će doći.
- Postoji li mjesto za hranu i piće? U trenutku pisanja teksta za vrijeme posjeta zimi kuća je bila zatvorena. Međutim kuća radi po najavi, te je otvorena za vrijeme ljetnih mjeseci. Postoji i sklonište, međutim kako sam i rekao isto je na razini zimske sobe, bez peći i grijanja, po uzoru na naša slična skloništa.
