Nerijetko se misli da se za najljepše doživljaje u šumi treba potruditi, ostaviti kapi znoja, međutim to je daleko od istine i pravila. Postoje staze koje otkrivaju čaroliju prirode bez da traže iscrpljujući napor – staze gdje je nagrada u svakom trenutku putovanja, a ne samo na cilju. Jedna takva skriva se u Gorskom kotaru, vodeći do vrha Velike Slavice. Ovdje je šuma ta koja osvaja, a ne visina. Umjesto izazova strmih uspona, dobivaš ritam sporih koraka kroz mirisnu crnogoricu, mekoću šumskog tla pod nogama i osjećaj potpunog uranjanja u prirodu. Ukoliko tražiš savršen vikend za usporiti, osluškivati tišinu krošnji a ujedno se i prepustiti jednostavnosti trenutka pronađi isto u Gorskom Kotaru.
Prošli vikend proveli smo u selu Slavica. Istina, znali smo po prognozama da će Gorski Gotar (konačno) zamesti snijeg, ali to je ono što smo i tražili. Ovoga puta iskombinirali smo odmor u selu Slavica sa usponom na gotovo istoimeni vrh, Velika Slavica. Iako se na prvu ne čini toliko popularan i često spominjan vrh, smješten na nadmorskoj visini od 1120 metara, Velika Slavica predstavlja jedan od dragulja južnog dijela Gorskog kotara. Nalazi se u grupi Burnoga Bitoraja, Viševice pa i Samarskih stijena u nastavku. Uostalom, sam predmet vrha osim vidika i jesu stijene, rekao bih. Putujući autocestom Rijeka-Zagreb, vrh Velika Slavica jasno se nadzire za lijepoga vremena, prolazeći stajalište za Fužine i špilju Lokvarku, koja je sa druge strane.
Ovaj vrh, okružen crnogoričnom šumom, nudi jedinstvenu priliku za uživanje u sporom tempu i mirnoj prirodi. S jugoistočne strane, visoke i okomite stijene čuvaju njegovu nepristupačnost, omogućavajući pristup samo s istočne strane. Uspon na vrh odvija se uzbuđujućim serpentinama između visokih stijena, pružajući posjetiteljima priliku da uživaju u svakom koraku.
S vrha se otvaraju zapanjujući pogledi na naselja Slavica, Sunger i Mrkopalj, kao i na impresivne planine Risnjak i Snježnik, te na veliki dio Gorskog kotara. Ovo je mjesto gdje se može pronaći mir i spokoj, uživajući u prirodi na svoj spori i opušteni način.
Pristupna i početna točka: selo Slavica
Pristup automobilom do naselja Slavica u Gorskom kotaru je iznimno jednostavan i pruža ugodnu vožnju kroz prekrasne prirodne krajolike. Nakon izlaska s autoceste Rijeka-Zagreb kod Fužina – Vrata, nakon prolaska kroz naplatne kućice, skrenuti na lokalnu cestu 5068 koja povezuje Fužine sa starom cestom Rijeka – Zagreb. Pristup je također vrlo jednostavan i sa izlaska Delnice. Voziti u smjeru Mrkoplja, Sungera te skrenuti desno prema Fužinama kroz tumbin.
Na pravcu Fužine-Delnice lako se uoči skretanje za selo Slavica. Nastavi vožnju kroz naselje do kraja asfaltne ceste, koja završava kod vodosprema, 200-ak metara, nakon kapelice, gdje se nalazi veliko proširenje za parkiranje više automobila. Ovo je idealno mjesto za početak tvoga uspona na vrh Velika Slavica.
Opis snježne staze Slavica – Velika Slavica
Budući da smo mi i proveli vikend u samome selu, za ovaj zimski planinarski izlet, odlučili smo se krenuti na sam uspon iz sela. Ustvari, prvobitni plan bio je prošetati kroz selo, ali dolaskom do skretanja za makadamsku cestu, primijetili smo da je snijeg relativno tanak i da će vrijeme biti dobro. Krećemo po makadamu. Staza je lagana i ugodna za hodanje, vodi nas kroz kombinaciju makadamske ceste i šumske vlake. Svaki korak popraćen je tišinom i mirom koji su nas okruživali. Snijeg je bliještao na granama drveća, stvarajući čaroban krajolik koji nas je ohrabrivao da nastavim dalje.
Na dužini 1,3 km spomenute ceste dolazimo do lovačke čeke. Tu primjećujemo veliko jato čavki, koje nas inače prate putem. Skupljeno jato ptica u šumi uvijek nešto nagovještava, a sada nismo uspjeli odgonetnuti o čemu se radi. Krećemo ubrzo dalje i staza nas vodi do križanja puta za „teži uspon“, koji kaže 2 sata. Budući da nam nije plan ni bio uspinjati se, 2 sata je previše i idemo dalje makadamom. Makadam inače vodi u smjeru Fužina, odnosno spajanja staze prema Burnom Bitoraju, vrh na kojega se inače uvijek rado vraćam i ljeti i zimi.
Slavica: lakši put
Hodaći po makadamu, ubrzo vidimo i skretanje za Slavicu, lakši put. Mi pak odlučujemo još malo uživati u hodanju po makadamu. Visoki borovi prekriveni gustim slojem snijega stoje poput čuvara uz uski makadamski put koja vijuga. Na trenutke, sa Kvarnera nam dolazi sunce, ostavljajući svjetlucavi pokrivač na mekanom suhom snijegu.
U konačnici, makadam je ipak dug te se vraćamo natrag. Dolaskom do skretanja prema lakšem putu (200 m nakon težeg od lovačke čeke) sunce se sve više probija. Stavlja nas na kušnju „da li otići ipak na vrh ili ne?“ Nakon kratkih konzultacija, odlučujemo se na uspon. Sjećam se da je uspon strm, međutim po GPS-u kroz nekih 40-ak minuta trebali bi doći do gore.
Prolazimo par markacija usponom i staza nas sve više vodi u šumu. Na ovom djelu staze prelazimo nekoliko srušenih stabala. Vidimo tragove srndaća i jelena na trenutke. Ovoga puta tragova medvjeda ne vidimo. Tišina. Svaki zvuk upija debeli snježni pokrivač. Samotna staza vodi prema zimskim kadrova stijena, gdje se grane stabala saginju pod težinom snijega.
Stijene vrha Velika Slavica (1120 m) u zimskom okruženju
Prolazeći račvanje šumskih vlaka, na kojemu skrećemo desno, a dobro je obilježeno, staza nas još jednim strmijim usponom digne do stijena. Dolazimo uskoro podnožje vršnog grebena i vidljivih vertikalnih i strmih litica. Prije svega, želio bih napomenuti, da iako se na prvi pogled čini bezazlenim, zimski uspon prema vrhu Velike Slavice od ove točke, bez neke minimalne opreme, a ponajprije iskustva ne treba nastavljati.
Mi smo imali u ovome slučaju zamku i 2 karabinera, za svaki slučaj. Krećemo slijedom markacije i prolazimo opet preko stabla. Snijeg je suh, pa je i stijena relativno suha. To je dobro ali još uvijek postoji problem kod upadanja ili zapinjanja u neku od pukotina nogom. Stoga oprezno slijedimo markaciju. Na par mjesta koristim zamku za pomoć Jasni. U konačnici dolazimo do vrha Velike Slavice koje ja pak pod snijegom. Iako se na samome vrhu nalazi kutija s upisnom knjigom, te je ugrađen planinarski žig (trenutno nije dio HPO, 2025). Pored žiga, na stijeni trebao bi biti ispisan naziv PD Pljusak 2012, koje održava ovu stazu.
Ništa od toga ne vidimo jer je sve zameteno snijegom. Čak štoviše, sa par mjesta tražimo pristup do vrha Velika Slavica (1120 m). Do kojega u konačnici i dolazimo ali ne tražimo žig, jer je i sam uspon do ovdje već bio donekle rizičan. Vidik se u konačnici otvara prema Sungeru sa jedne strane i selu Slavica sa druge. Burni Bitoraj (rekao bih) da vidim, kao i Viševicu u daljini. Autocesta Rijeka-Zagreb se nadzire pod maglom sunčevih zraka.
Slijedi spust po istoj stazi. Po povratku se oblaci u potpunosti povlače i sunce je naš stalan pratitelj. Međutim i temperatura je sve niža, zato hitamo natrag u selo. Također nagovještavamo razlog zašto su bile čavke pored lovačke čeke. No, kao što posao ima poslovne tajne, tako i planinarski putevi imaju svoje. Uostalom, ne možemo sve ni otkriti, nešto treba i sam istražiti.
Korisne informacije za stazu Slavica -Velika Slavica
- Početak staze: Slavica
- Krajnja točka: Velika Savica
- Dužina (uspon i silazak): 7 km.Trag pronađi ovdje.
- Visinska razlika uspona: 282 m.
- Visinska razlika silaska: 280 m.
- Doba godine: Proljeće – jesen, zima
- Postoje li mjesta za hranu i piće? Postoje ugostiteljski objekti u Vratima, Fužinama i Delnicama.
Slavica: malo selo nadomak Fužina za veliki odmor
Na visini od 839 metara, skriveno u dolini, selo Slavica pruža savršen uvid u ono što znači živjeti u skladu s prirodom, sporije i s više pažnje. U Fužinama, u srcu Primorsko-goranske županije, ovo malo naselje nudi mir i autentičnost, daleko od užurbanog svijeta. Okruženo šumama i planinama, Slavica nije samo mjesto na karti, već pravi primjer kako sporost može biti uživana i kako priroda može oblikovati način života.
Kroz ovo selo vodi Karolinska cesta, povijesni trag prošlih vremena, koji danas spaja prošlost s sadašnjošću. Sam put, s kojeg se protežu pogledi na okolne pejzaže, nudi jedinstven uvid u arhitekturu koja je nastala iz potrebe za povezivanjem – ali i u tragove nesreće koja je zauvijek obilježila ovaj kraj. Krnje piramide, građene od velikih kamenih blokova, stoje kao svjedoci jednog povijesnog trenutka, kada su usponi i visine izazivali ljudsku hrabrost, ali i nesreće. Djelomično uništen vijadukt s drvenim dijelovima koji je premošćivao dolinu, danas je samo podsjetnik na ono što je bilo.
Autohtoni smještaj u selu Slavica
Da ono što danas zrači u selu Slavica nije samo povijest već i mir koji nudi sporost uvjerili smo se i sami. U selo se dolazi ne zbog brzine, već zbog želje da se osjeti svaka sekunda. Tražeći sporosti, upravo iz tih razloga i mi smo pronašli mjesto za provesti vikend u apartmanu Barbara. Boravak je ugodan za sve koji cijene mir, udobnost i blizinu prirode.
Savršena kombinacija rustikalnog šarma i modernih pogodnosti. Prostranost i uređenost detalja: od kuhinje sa peći, koja stvara toplu i intimnu atmosferu do autohtono uređene sobe. Ljubazni domaćini spremni su pomoći s korisnim savjetima.
