Mangart iznad Mangartskog sedla

Smješten u planinskom lancu zapadnih Julijskih Alpa s završetkom prema dolini Trente, Mangart (2.679 metara n/v) stjenovito je sjajan i obiluje zadivljujućim horizontima. Planinsku skupinu koju čine Veliki Mangart (2679 m), Mali Koritniški Mangart (2333 m), Mali Rateški Mangart (2289 m) i Kotova špica (2376 m) svidjeti će se ljubiteljima stijena. Mangartska skupina čini jednu od najviših planina Julijskih Alpa. Kao gospodar zapadnog dijela slovenskih Julijskih Alpa, Mangart svojim ogromnim masivom odvaja sjeverozapadni dio Slovenije od sjeverozapadnoga dijela Italije.

Stjenoviti Mangart, Slovenska pot. Foto©Z.R.

Ogromni sjeverni zid koji se može gotovo usporediti sa sjevernim zidom Triglava, nije toliko visok, ali budući da je širok oko 3 km, izgleda slično. Glavni vrh Mangart, koji je najčešće posjećen ide u smjeru istok-zapad. Na sjevernoj (talijanskoj) strani nalaze se Donje i Gornje Belopeško jezero (Lagi di Fusine ili Mangartska jezera). Tamo je u dolini polazna točka koja vodi do vrha Mangarta, uspinjući se putem “Via Italiana“. A južna strana pak otkriva izvor rijeke Koritnica koja tvori dolinu Loška Koritnica. Obronci Mangarta na južnoj strani uzdižu se 2000 m iznad doline Koritnice, dok na talijanskoj sjevernoj strani stijene dosežu visinu od 1300 m. Rasprava o samome nazivu planinskoga identiteta postavit će nerijetko pitanje je li “Mangart” ili “Mangrt”? Nema veze, ovo je planina s nevjerojatnim usponom u oba smjera!

Uspon na Mangart od Mangartskog Sedla pruža…uživanje u stijeni i pogledima

Da, Putokoza tim voli penjanje po stijenama, jer kamenje je dom planinske koze. Slijedeći te tragove, u ovom smo članku opisali najčešće korišteni uspon na Mangart, četvrti najviši vrh Slovenije, s polaskom od Mangartskog sedla (2055 m n/v). Ljubitelji “via-Ferrata” uživat će u fantastičnome stjenovitom usponu, na jedan od najposjećenijih vrhova Slovenije. Iako Slovenska Pot (via-ferrata) koja započinje na Mangartskom sedlu nije toliko zahtjevna kao ona koja započinje od Belopeških jezera, ista je odlična za vježbu i početnike. I zaista, oni koji žele više potražiti će izazov s polaskom iz doline Trente, čemu ćemo ipak pisati u nekoj drugoj objavi.

Stjenoviti Mangart, uspon od Mangrtskoga sedla. Foto©Z.R. i M.R.

Srednje teška ferata preko zapadnih zidova savladava visinsku razliku od 624 m n/v, sa vremenskim trajanjem uspona od 1 h 45 min. Najčešće korišteni smjer je uspon via-ferata smjera (Slovesnka pot) i silazak po markiranoj stazi preko vrpci gornjih sjevernih padina talijanske strane. Zbog povoljnog pristupa, Mangart je vrlo popularan tijekom ljetnih mjeseci, a planinari koji nisu iskusni sa sajlama, popeti će se na vrh relativno kratkim smjerom od Mangartskog Sedla, talijanskom stranom – „via normale“.

Mangartsko Sedlo česta polazna točka za uspon na Mangart

Parkiralište na Mangartskom Sedlu (2055 m) odnosno Pl. dom „Koča na Mangartskom sedlu“ (2044 m) česta je polazna točka za one koji žele samo uspeti Mangart. Pri dolasku treba slijediti oznaku za Log pod Mangartom. Planinska Mangartska cesta (najviša u Sloveniji) vodi vas preko 2000 metara nadmorske visine, tik ispod stjenovite piramide na vrhu Mangarta.

Dolazak iz Kranjske Gore. Vozeći se autocestom iz smjera Ljubljane prema Kranju i Jesenicama treba slijediti izlaz za Kranjsku Goru i nastaviti lokalnom cestom 201 do Kranjske Gore.

Put do prijevoja Vršić iz Kranjske Gore (206). Poznata „Ruska cesta“ vodi u smjeru Trente. Treba slijediti putokaz za „Log pod Mangartom“. Planinska cesta vodi do Mangartskog sedla.
Iz Kranjske Gore kroz (GP Rateče) do Italije slijedeći pravac Trbiža i Boveca. U nastavku vozimo regionalnom cestom prema GP Predel i pratimo putokaz za Mangartsko Sedlo.

Dolazak iz smjera Soče. Iz smjera Bovec, nekoliko stotina metara prije GP Predel, iza lučnog mosta, skreće se desno prateći smjer Log pod Mangartom. U nastavku vozimo uskom cestom s tunelima i serpentinama dolazimo do Mangartskog sedla.

Mangartsko Sedlo (2167 m) – vrh Mangart (2679 m) via Slovenska Pot

Nakon 10-ak minuta hoda od M. Sedla stižemo do križanja „Slovenske Poti“ (desno), i „Talijanske Poti“ – via normale. Na ovome mjestu postavljamo ujedno via-ferata set i kacigu. Bez kacige nema penjanja po stijeni. Nužno je propisana preporuka za „via-ferrata“. Uspon započinje dijagonalnom stazom. Karakteriziraju ga nerijetko izložena područja, iako najizazovniji dijelovi tek slijede.

Stjenoviti Mangart, uspon po Sloevnskoj Poti do vrha. Foto©Z.R.

Jednom kad se savlada usjek u stijeni, staza nastavlja strmim usponom. Iako nema previše vijuganja, na nekim dijelovima nema zaštite sajli, pa u pomoć priskače korištenje ruku, olakšavajući nam sigurno penjanje. Pojedini dijelovi zahtijevaju planinarenje uz sam rub, sa kojih se pruža vidik u dolinu ponora. Na određenim područjima teren je krušljiv, stoga treba pripaziti na odrone kamenja. Smjer je dobro osiguran i za vrijeme suhoga vremena nema nekih poteškoća. Oznake su odlično postavljene i na vrh se dolazi bez većih problema u orijentaciji. Stazu mogu koristiti samo planinari s via-ferata setom, s osnovnim znanjima i tehnikama korištenja čeličnih kablova i otvorenih prolaza.

Mangart (2679 m)

Vrha smješten na samoj granici između Slovenije i Italije pruža pogled na obje strane. U Italiji su Laghi di Fusine (Belopeška jezera) a u Sloveniji Mangartsko Sedlo, koje je sada ispod nas. Vidik je zasigurno jedan od razloga za posjećenost. Ukoliko ikad odlučite posjetiti Mangart, nema dvojbe da ćete sa vrha vidjeti prekrasne krajolike isto kao…da ćete uživati u usponu. Na vrhu se nalazi drveni križ.

Silazak Mangart – Mangartsko Sedlo via Talijanska Pot „via – normale“

Tragovi na istočnom dijelu vrha odvesti će nas prema istoku. Nakon 20-ak minuta staza skreće lijevo i ulazi u Italiju na markiranom raskrižju. Veoma zanimljivo je stajati na samoj granici. Samo jedan korak nas dijeli od dvoje zemalja. Staza naprijed vodi u smjeru Jalovca. Talijanska strana, koja vodi po travnatom terenu i razbacanom kamenju je uglavnom lagana, no neki su prolazi ipak zaštićeni čeličnim kablovima.

Stjenoviti Mangart, prema vrhu Mangarta. Foto©Z.R.

U srednjem dijelu ceste krećemo se po glatkim kamenim pločama. Takav teren je pak pogodan za proklizavanje, posebice za vrijeme mokroga vremena. U konačnici, ovisno o načinu hodanja, stopiti ćemo se sa stazom.