Kako se ljetu bliži kraj, a temperature padaju, ponovo se može besprijekorno uživati u aktivnostima na otvorenom. Gledajući svoje jesenske uspone, naišao sam tako na jedan zanimljiv vrh, na kojemu smo bili još davne 2016. Radi se o vrhu Figerhorn (2.744 m), koji je gotovo pa tritisućnjak, ali sa relativno jednostavnim pristupom.
Čineći jedan od podređenih vrhova moćne “Glockner“ grupe Istočnoga Tirola, Figerhorn (2.744 m) omeđen zelenim livadama, šarmantan je i planinski. Na prvi pogled uspon na austrijski vrh, u skupini Glocknergruppe ne smatra se tehnički zahtjevnim. Istina, za vrijeme lijepoga vremena na njega će se popeti i početnici. Omeđen zelenim livadama i ispunjen zvukovima zvona ovaca i krava, može se reći da je idealan odabir za planinski odmor.
Ipak, činjenicu koju ne smijemo zaboraviti jest da vrh zbog svoje nadmorske visine, ostaje gotovo u “eliti” visokih planina. Nadalje, relativno ograničen smjer uspona, uz strme bočne rascjepe, koji se odbijaju od Ködnitztala, upozoriti će nas da ne smijemo zaboraviti pojam sigurnosti.
Dan u Höhe Taurenu stvoren je za…uspon na Figerhorn
Mnogi planinari koji su se uspeli na Grossglockner, najviši u Austriji, odlučiti će se i na uspon na Figerhorn iz zabave ili u sklopu treninga. Uspon na Figerhorn od Lucknerhütte-a je popularan i ljeti i zimi.
Lokacija i početna točka uspona
Na putu prema Lienzu treba pratiti smjer prema “Alpengasthof Lucknerhütte”. Cesta “Kalser Glocknerstraße” vodi u nacionalni park “Hohe Tauern“. Nakon ulaza gdje se plaća karta za vozilo slijedi desetak minuta vožnje do planinarske kuće „Alpengasthof Lucknerhütte“. Ispred kuće se nalazi parkiralište (Parkplatz beim Lucknerhütte, 2241 m n/v). Isto je polazište za mnoge šetnje i skijaške ture u NP “Hohe Tauern“.
Oprema
Neovisno o duljini boravka u Höhe Tauern, uspon do Figehorna je relativno jednostavan. Uz povoljne vremenske uvjete, stvari u ruksaku su standardne za jednodnevni izlet. Naravno, oni koji se oduče na zimski uspon, trebati će paziti na opremu kao što su dereze i cepin.
Uspon na Figerhorn (2.744 m) pruža…jedinstvenu kombinaciju površina i vidika
Uspon nema zahtjevnih tehničkih detalja. Ispunjen je zelenim površinama idealnim za uživanje u Alpama, u pravom smislu te riječi. Kada po prvi puta posjećujem „Hohe Tauern“, krajem 09. mjeseca (2016.), ostajem očaran predivnom prirodom već na samom početku.
Kuća Lucknerhütte – prijevoj Greibühel
Staza (42) od “Lucknerhütte” započinje strmim serpentinama do “Greiwiesena”. Uspinjući se prema prijevoju “Greibühel”, prolazimo kroz predjele bora i jele. Gotovo „šećemo“ predivnim šumskim stazama obasjanim jutarnjim zrakama sunca. Prava alpska rapsodija!
Nakon dvadesetak minuta hoda stižemo na livade. Sa terena koji izmjenjuje strminu inklinacije, otvara se pogled na okolne planine. U konačnici, mekane travnate površine možda olakšavaju uspon, stazom koja vodi do prijevoja “Greibühel”.
Prijevoj Greibühel iznad Lucknerhütte točka za uživanje
Zelen i slikovit, omeđen livadama, prijevoj je idealan za predah. Sjedeći na klupi uz pauzu za doručak, gledamo pejzaže, koje je gotovo nemoguće propustiti fotografirati. Za planinare koje žele nastaviti svoju avanturu prema Figehornu, ovdje će pravi uspon tek započeti.
“Greibühel” – Figerhorn via “Wendelin – Weingartner – Weg”
Uspon na Figerhorn nastavlja skretanjem oštro udesno. Staza naziva „Wendelin–Weingartner Weg”, po bivšem tirolskom guverneru, penje se uz travnate površine, otvarajući pogled na okolne vrhove. Na uzvisini iznad grebena čuju se zvona krava sa pašnjaka, otkuda vjerojatno i naziv „Glockner“ grupa.
Uskoro primjećujemo i stado ovaca. Osluškujući zvuk zvona lagano se penjemo i snimamo prekrasne pejzaže u dolini. Uskoro smo podno samog vrha Figerhorn, a krećući se dalje po travnjacima vidimo i novorođeno janje.
Figerhorn (2.744 m. n/v)
Konačan uspon na vrh je strm. Uspinjući se prema vrhu, sa desne strane je procjep. Za doseći vrh bilo nam je potrebno otprilike 3 i pol sata, uz pauze. Spektakularni pogled koji otkriva brojne vrhove „Glocknergrupe“ i „Hohe Tauern“ nadoknaditi će svaki korak uspona. Tijekom lijepog vremena vidjeti će se Grossglockner s jedne strane, a pejzaži doline na drugoj. U daljini se otkrivaju planinski vrhovi okolice Tirola. Na samom vrhu nema previše prostora. Stoga planinari nerijetko odlučuju odmoriti na obronku sa druge strane. Iako gubi visinu, idealan je za odmor.
Silazak
Silazak protječe mirno po istome putu dolaska stazom koja nas vraća na početnu točku, Luckerhaus. Vrijeme silaska oko sat i pol. Ukupna ruta traje oko 4 i pol sata hoda, računajući uspon do vrha i povratak do početne točke Lucknerhütte.
Tehnički detalji staze
- Aktivnost: planinarenje
- Smjer: Lucknerhütte – Figerhorn via Wendelin – Weingartner – Weg
- Početna točka/završna točka: 1910 m (Lucknerhütte)
- Najviša točka: 2.742 m (Figerhorn)
- Trajanje: 4,5 sata
- Mjesto: Kals am Großglockner / Lienz – Huben – Kals – Mautstraße bis Lucknerhütte
- Ukupna visinska razlika: 832 m
- Ukupna duljina staze: 7 kilometara, 5 h
Nakon uspona odmor pruža…planinarski dom Lucknerhütte
Planinarski dom Lucknerhütte polazište je za bilo koji od alpskih vrhova „Hohe Tauren“. Od njega se kreće i na zahtjevne ture, poput one na „Grossglockner“ (3798 m n/v), najviši u „Glockner“ grupi. S ukupno 200 mjesta u restoranu na sunčanoj terasi ovdje je moguće kušati topla jela tradicionalne kuhinje, kao i specijalitete istočno tirolskih jela i varijacije deserta.
Povijest doma vezuje se za obitelj “Oberlohr”, koja 1685. godine osniva farmu s imenom “Luckner”. Tijekom prvoga povijesnog uspona na „Kals am Grossglockner“, 1855. godine, pod vodstvom planinarskih vodiča Georgea Rangetinera i Johanna Hutera, Luckner je u Ködnitztalu nudio mlijeko, maslac i kruh. Iako uz relativno skroman način, bio je to ujedno i početak turizma. Razvojem susjednih “Glorer Hütte „i „Stüdlhütte ” kao i “Erzherzog-Johann-Hütte”, Lucknerhütte biva završen 1953. Godine 1955. nastaje planinarski put za džipove od Kalsa do Ködnitztala. Dom biva dodatno proširen 1980. godine, kada se nakon 3 godine izgradnje otvara današnja Kalser Glocknerstraße.
