Smješten u srcu Nacionalnog parka Triglav, između prijevoja Dolič (2.164 m), Hribarice (2.306 m) i Prehodavci (2071 m), planinski vrh Kanjavec (2.568 m) blag je i očaravajućih panoramskih pogleda, u društvu divokoza. Za razliku od susjednih giganata u Julijskim Alpama, vrh Kanjavec obilježava relativno jednostavan uspon, barem sa južne strane.
Planinarenje na Kanjavec idealno za…početnike i one koji žele uživati u bespućima Julijskih Alpa
Gledajući vrhove visine iznad 2500 metara, Kanjavec je može se reći jedan od pristupačnijih u Julijskim Alpama. Ipak, njegova planinarska veličina ne blijedi. Posebice njegova južna skupina, koja je popularna zimi, za aktivnosti poput turno skijanja.
Vrh koji se uzdiže samo nekoliko milja jugozapadno od Triglava zapravo je idealan za početnike, koji se po prvi puta susreću s Julijskim Alpama. Kanjavec je bio moj prvi osvojeni alpski vrh. Ne samo da mi je otvorio pogled na planinarske horizonte, već i ponudio “propusnicu” koja će mi omogućiti uspon na najviše i najzahtjevnije njegove alpske susjede.
Sjeverna strana
Golemi sjeverni zid najdojmljivije je obilježje planine. Pogled sa Zadnjice otkriva nekoliko strmih dionica, ali i veliki horizontalni pojas koji presijeca zid, te nekoliko manje strmih škrapa, koje okružuju bočne vrhove. Izuzetak je kompaktni sjeverni zid “Vršac nad Zadnjico“ (2194 m), popularnog kod najsposobnijih penjača.
Čitav krajolik iznad doline Zadnjice je stvarno sjajan! Treba doći i vidjeti. Dokumentirano je da su trentarski pastiri usred zidina Kanjavca čuvali čak i svoja stada ovaca. Do tih strmih livada moglo se doći samo uz pomoć dugih balvana, na kojima su ostavljali kratko odrezane grane (“komarče“). Noseći balvane iz doline, penjali su po strmim stijenama. Preko ljeta se ostavljalo stado gore.
Zapadna strana
Više od sjevernih zidina, stanovnike Trente zanimala je zapadna strana. Do nje su dolazili prijevojem Čez dol (1632 m.), koji povezuje Zadnjiški dol (suhi kraj doline Zadnjice) s planinom Trebiščina, zapadno od prijevoja. Budući da pašnjaci nisu bili dovoljno široki za opstanak, stanovnici Trente bili su primorani tražiti nova područja ispaše. Jedna od njih bio je i greben Lope, iznad doline Triglavskih jezera i Zgornje Komne, sa širokim livadama. Bohinjci uglavnom nisu bili zainteresirani za najviše dijelove planina. U današnje vrijeme, jugozapadni obronci Kanjavca zanimljivi su za nizinske uspone i zahtjevne alpinističke skijaške ture.
Južna strana
Južni obronci, tek umjereno strmi padaju do Bohinjske doline. No opis te strane Kanjavca prestaje već na visoravni Hribarice, (oko 2350 m.), na koju se spuštaju relativno blage, puste padine i monolitni zid u smjeru J-I. Preko visoravni Hribarice, samo 30 minuta ispod vrha, prolazi jedna od najfrekventnijih ruta Julijskih Alpa, koja povezuje Dolinu Triglavskih jezera s vrhom Triglava.
To je geološka posebnost Julijskih Alpa. Slojevi vapnenačkih stijena stvaraju nekoliko prekrasnih jezera, omeđene krškim krajolikom. Vapnenačka “pustinja” ljeti ima i mnogo špilja. Ovaj svijet je potpuno je drugačiji zimi i u proljeće, kada snijeg prekriva stjenovite krajolike.
Istočna strana
Istočno od Kanjavca prostire se Velska dolina. Lijepe su planinske livade koje su nekada bile pašnjaci, a na Velom polju i Mišeljskoj planini još uvijek možemo vidjeti stare pastirske kolibe.
Uspon na Kanjavec od Zadnjice otkriva…vidike i društvo divokoza
Iako se može smatrati najvišom planinom Bohinja. obično se pripisuje Triglavskoj skupini, gdje ćemo ga i mi staviti. Vidici, stijene, Koča na Prehodavci skriveno Rjavsko Jezero i divokoze. Naravno da ih volimo jer divokoze su prijateljice Putokoza tima!
Iako se radi položaja blizu glavnih ruta na Triglav, Kanjavec čini kao “usput”, vrh koji je idealan za ljetno i jesensko vrijeme nije ništa manje atraktivan od ostalih. Naprotiv, staza koju smo opisali u nastavku, od Zadnjice kroz Prehodavce otkriva istinsku postojanost Julijskih Alpa.
Zadnjica kao česta polazna točka
Kanjavec je posjećen od lokalnog stanovništva i planinara koji kreću sa Bohinja ali mnogi od će se uspeti i od doline Trente Polazište koje se nerijetko odabire je parkiralište u dolini Zadnjice (650 m). Iz Kranjske Gore treba prijeći prijevoj Vršič ili slijediti Rusku cestu do 50. zavoja. Od tamo se skreće na sporednu cestu, uz koju parkiramo nekoliko stotina metara na parkiralištu.
Uspon 1.dan: Zadnjica – Zasavska Koča na Prehodavci
Od parkirališta markirana staza nas vodi pored nekoliko kuća i nakon 15 minuta hoda dijeli se na dva dijela. Nastavljamo donjom desnom cestom (uzduž gornje ceste dolazimo do teretne žičare) prema Pogačnikovom domu, Koči na Doliču, Luknji i Prehodavcima. Isprva vijugava staza prolazi slikovitim livadama i dovodi nas do križanja prema Prehodavcima. S raskrižja se nastavi preko obrasle šljunčare i bujice do “Zadnjiškog Dola”. Umjereni uspon vodi u šumu, a zatim vraća u područje sipara do bunara, pored kojeg se nalazi mala klupica za odmor. Prava alpska rapsodija.
U nastavku se penjemo, prolazeći ispod „Zadnjiškog Ozebnika“. Gledajući stijene okolnih vrhova, uspinjemo se na sedlo Čez Dol, gdje se staza razdvaja. Nastavljamo lijevo u smjeru „Zasavske koče na Prehodavci“ hodajući po negdje izloženoj padini. Slijedimo užu stazu, koja se pridružuje mulertijeri iz Trente. Na spomenutom križanju nastavljamo ravno, a zatim se penjemo širokom stazom prolazeći malu “kapelicu” (kip Marije s Isusom) s lijeve strane. Manje strma i slikovitija muletijera vodi preko padine Zelene grive grebenom do prijevoja Prehodavci.
Zasavska koča na Prehodavci: u kraljevstvu Zlatoroga
Smješten na slikovitom prijevoju Prehodavci iznad doline Triglavskih jezera, dom pruža prekrasan pogled na stjenovite vrhove. Planinarski dom izgrađen 1954. godine na temeljima talijanske granične straže dio je planinarskog društva Radeče. Otvoren od srpnja do listopada opskrbljen je hranom i pićem te zajedničkom sobom s 39 kreveta. Zimska soba ima dodatnih 16 kreveta i ne zaključava se. Početkom nove sezone 2013. obnovljen je stari bivak, pričvršćen na betonski pijedestal – talijanski bunker.
Divokoze nerijetko borave u blizini doma, a vidimo i svisce, slušajući njihovo glasanje. Na obroncima obližnje Lope i Špičja vidimo raznoliko alpsko cvijeće, pravi cvjetnjak u prirodi. Dva velebna alpska jezera u okolici su doma: „Rjavo Jezero“ i „Jezero pod Vršacem“dragulji Julijskih Alpa, kraljevstvo su zlatoroga. Fotografi pejzaža i divljine uživati će u snimanju. Uz malo sreće, kao što smo i imali, u oko objektiva uloviti će se krdo divokoza. Trenuci za pamćenje. Pa čak i za čitav život. Kolibu mogu posjetiti i obitelji, posebice one koje svojoj djeci žele dočarati autentično iskustvo nadmorske visine.
Uspon 2.dan: Zasavska koča na Prehodavci – Kanjavec
Od Zasavske koče spuštamo se stepenicama do obližnjeg zimskog bivka, skrećući lijevo i ubrzo stižemo na Rjavo Jezero, odakle nastavljamo ravno prema Hribarici (desno Zeleno jezero i Koča pri Triglavskih jezerih). Staza vodi ispod vrha Poprovec, pridružujući se onoj od Zelenog jezera odnosno Koči na Triglavskih Jezerih. Neko vrijeme nastavljamo se uspinjati prema prijevoju Hribarica, a istodobno nam se pojavljuje smjer s prijevoja Vrata.
A onda sam shvatio da je avantura najbolji način za spoznaju. Prve jutarnje zrake sunca probijale su oblake. Ništa bolje nije zabilježiti fotografije pejzaža na 2000 m. n/v. Tišina i mirnoća planine omogućit će uživanje u istinskome Alpskom okruženju. Gotovo položenom dijelom stižemo do malene i relativno strme udoline. Sve slikovitija staza, podsjećajući nas na vulkanski teren, nastavlja dolinom, dovodeći nas do sedla između zapadnog i istočnog vrha. Ovdje nastavlja desno i za nekoliko minuta uspinjemo se na vrh.
Vrh Kanjavec (2.568 m n/v)
Poput ostalih vrhova u Julijskim Alpama, Kanjavec pruža zaista divan pogled na dolinu. Vrlo živopisan, otvara vidike na prema dolini Triglavskih jezera i vrhove iznad doline Trente i Bohinja.
Silazak: Kanjavec – Zadnjica preko kolibe Dolič
Staza od slikovitog vrha leži samo malo dalje. Prvi dio spuštanja je zahtjevniji, strm ali kratak. Nakon sat vremena silaska staza nas dovodi do kamene staze i “Tržaške Koče na Doliču”. Odatle slijedimo slikovitu rutu, spuštajući se preko muletijere koja vodi do Zadnjice.
