Smještene poput utvrda, koje vire nad prijevojem Vršič u srcu planinskoga lanca Julijskih, Alpa, elegantne Mojstrovke obiluju planinskim vibracijama i geološkim stjenovitim strukturama. Slovenija ima mnogo planina. Mnogo ih se nalazi na području Julijskih Alpa. Jednu u tome lancu čini i dugačak greben Mojstrovki, koji se proteže u smjeru jugozapad-sjeveroistok, između Jalovca i Vršiča.
Tri vrha karakteriziraju njegov sjeveroistočni dio. To su Mala Mojstrovka (2332 m. n/v), Velika Mojstrovka (2366 m. n/v) i Zadnja Mojstrovka (2354 m. n/v). Pripisuje mu se i manji vrh Šitna glava (2087 m). Zbog svog položaja kojem se lako može pristupiti preko prijevoja Vršič i relativno laganog uspona na južnoj strani, Mala i Velika Mojstrovka najposjećeniji su vrhovi iznad 2000 m u Julijskim Alpama. Mogući pravci uspona:
- Vršič – via normale, sa južne strane (2 sata)
- Vršič – “Hanzova pot“ (via ferata, ljetni uspon)
- Od doline Tamar
Za doživjeti avanturu iznad Vršiča znači…popeti se na Malu Mojtrovku putem via-ferrata smjera Hanzova Pot
Mala Mojstrovkaje elegantna i prilično oštra stjenovita kupola. Svojom visinom (2332 m. n/v) jedan je od onih vrhova koji dominira nad prijevojem Vršič (1611 m). Po broju posjetitelja natječe se s moćnim Prisojnikom, koji se nalazi sa druge strane prijevoja. Dok su joj južne padine plitke i umjereno strme, njena sjeverna strana je potpuna suprotnost. Stijene koje se okomito spuštaju 500 metara u dolinu prema platou Sleme, čine njen najatraktivniji dio. A sa visoravni Sleme na dalje, duge se kraške padine spuštaju prema dolini Tamar do 1300 m.

Istočna strana je strma i karakteriziraju je litice i planinarski smjer via-ferrata, kojega smo opisali ovim člankom. Iako je uspon na M. Mojstrovku moguć putem via-normale, posebice atraktivnog tijekom zimskoga vremena, planinari koji su vješti sa sajlama odabrati će za suhoga vremena radije via-ferrata pravac. Poznata Hanzova Pot koja vodi na Malu Mojstrovku jedan je od najčešćih odabira ljubitelja via-ferrata smjerova u Sloveniji.
Prijevoj Vršič polazna točka za uspon na Mojstrovke
Prijevoj Vršič (1611 m. n/v) kojega nerijetko spominjemo kada pišemo o Sloveniji početna je točka za uspone na Mojstrovke. Iz smjera Kranjske Gore pratimo smjer Boveca. Lokalna tzv. „Ruska cesta“ s poglede prema vrhovima Julijskih Alpa dovodi do prijevoja Vršič (1611 m).
Od prijevoja Vršič (1611 m) do Hanzove Poti
S parkirališta na Vršiču usredotočujemo se na označenu stazu koja vodi u smjeru Mojstrovke i Slemenove Špice. Kratak strmi uspon, koji otvara prekrasan alpski pogled prema Deklici, Erjavčevoj koči i Vršiču, dovodi nas do prijevoja Vratca (1807m), gdje dolazimo do križanja. Na raskrižju staza s lijeve strane primjećujemo natpis Mala Mojstrovka.
Nastavljamo lijevo slijedeći oznaku „Hanzova pot“. Koračamo iznad doline sa slikovitim drvećem. Zbog svoga položaja, stazu u podnožju stijena karakterizira hladovina tijekom poslijepodneva, a zrake sunca u jutarnjim satima. Nakon jednog sata hoda dolazimo do početne točke “via-ferrata”. Ovo je točka na kojoj se mora postaviti via-ferrata set i kaciga.
Uspon do Male Mojstrovke via-ferrata
Polazna točka via-ferrata je sa željeznim stubama. Primanje za klinove moglo bi biti izazovno u kasno proljeće i tijekom ranog ljeta kada podnožje karakteriziraju nakupine snijega. Ukoliko postoji naznaka da je led na kasnijim dijelovima staze, uspon bi mogao biti opasan i treba ga odgoditi. Dereze(žabice) mogu biti od pomoći za prelazak na stijenu kod ulaska na feratu. Da, ovdje, tijekom velike nakupine snijega u jednom 6.mjesecu izgubili smo žabicu. Nije za pohvalu, ali bolje žabicu nego ozljeda.

Uspon je osiguran mnogim klinovima, a čelične sajle „stalni” su pratitelj. Iako postoji par dijelova bez sajli, osigurana ali relativno strma staza vodi nas prema otvorenim policama i gudurama. Ruta izložena padajućem kamenju polako se polaže i slijeva nam se pridružuje neoznačeni put sa Šitne Glave. Nakon još nekoliko minuta staza nas vodi u ravniji svijet, približavajući se grebenu. Ispred vidimo vrhove Mangart i Jalovec. Uz pomoć nekoliko klinova, ali uglavnom bez zaštitnih sajli, penjemo se strmom vršnom padinom Male Mojstrovke do njenoga vrha.
Vrh Mala Mojstrovka
Na vrhu su kutija za registraciju i planinarski pečat. Tijekom sunčanog dana, vrh će vam priuštiti odmor za opuštanje i uživanje u prekrasnom panoramskom pogledu. Sa vrha se šire zadivljujući vidici na okolne vrhove Julijskih Alpa (Špik, Dovški križ, Veliki Oltar, Škrlatica i Prisojnik), te vrhove u susjedstvu: Veliku Mojstrovku, Zadnju Mojstrovku i Šitnu glavu. S druge strane pruža se prekrasan pogled na Jalovec, Mangart i greben Ponci. Za vrijeme lijepoga vremena u daljini će se vidjeti austrijski vrhovi, među kojima se ističu Großglockner i Großvenediger.

Čineći jedan od najkraćih smjerova u Julijskim Alpama, planinarenje do Male i vrlo je atraktivno i popularno. “via-ferrata” smjer, dobar je za početnike ali i za iskusnije planinare. Međutim, prije nego što se upustimo u “via-ferrata” smjer, bilo bi dobro proučiti osnovne elemente te vrste planinarenja:
- Via ferata smjer preko „Hanzove Poti“ treba penjati samo sa ferata setom.
- Via ferata smjer početnici trebaju penjati uz iskusnije planinare.
- Via ferata smjer može biti opasan tijekom kiše.
- U rano ljeto i proljeće moguće je zadržavanje snijega!
- U slučaju vrtoglavica od visine via-ferrata smjer treba izbjeći.
Provesti bezbrižan dan u Julijskim Alpama znači…planinarenje na Mojstrovke via normale
Dok će ljubitelji stijene voljeti Hanzovu Pot, sa druge strane, oni koji žele uživati u alpskom izazovu mogu se popeti na „Malu Mojstrovku“ i “via-normale ” smjerom. Dobro utabana staza od Vršiča razloge je da su vrhovi Mojstrovki uz “Slemenovu Špicu”, postale jedne od najpristupačnijih alpskih vrhova. Nadalje, „via normale“ smjer u pravilu koriste za spust svi, bez obzira na smjer uspona.
Prijevoj Vršič – prolaz Vratca
Sa parkirališta na prijevoju Vršič, pratimo južni put preko prijevoja Vratca. Staza umjerenog uspona, vijuga kroz nisko raslinje patuljastog bora, smreke i rijetkih stabala ariša od samih početaka. Nakon deset minuta hoda izlazimo iz niske borove šume na otvoreni prostor, područje obraslo klekom, djelomično prekriveno snijegom. Odavde imamo prekrasan pogled na Luknju i Grebenc, sa južne strane Male Mojstrovke.
Napomena za zimski uspon. Kod zimskoga uspona, dereze je najbolje postaviti odmah na početku, na prijevoju Vršič. Prije ulaska u Luknju, još jednom treba provjeriti dereze, kako bi uspon bio što sigurniji.
Prijevoj Luknja – Mala Mojstroka
S prijevoja, staza nastavlja strmim usponom kroz područje zvano Grebenc sve do vrha Male Mojstrovke. Izlazeći na Grebenc, otkrivaju nam se fenomenalni panoramski pogledi na okolne susjedne vrhove. Za vrijeme zimskog uspona, svi okolni vrhovi biti će prekriveni bijelom magijom. Čak ni čavke neće zaboraviti doći k vama, podsjećajući nas da ih još uvijek ima na planinama, čak i zimi!
Napomena za zimski uspon. Za sunčanog vremena, sunce može omekšati prvi sloj snijega, pridonoseći propadanju. Uz malo više pažnje to neće biti problem, samo će iziskivati veću snagu. Ipak, treba biti svjestan opasnosti od lavina i proklizavanja.





