Kad se spomene Kvarnersko otočje, obično se prvo pomisli na lošinjske učinke aroma terapije ili rapsku rajsku plažu. Međutim, jedan od skrivenih bisera je creski arhipelag, na kojemu nerijetko vrlo rado potražujemo spori lifestyle. A jedan od izleta koji odabrati da nam otkrije istinsku autentičnost, može biti ovaj u okolici Valuna ili Lubenica.
Točnije, izlet koji opisujem odnosi se na kružnu rutu od Valuna preko Pernata do Lubenica i Morske Peći sa povratkom putem „Via Apsyrtides“ u Valun. Pokazati će nam da oduševljenje ne dolazi brzinom, već sporim ritmom koji te poziva da upiješ svaki trenutak.
I zaista, odabirući ovu cresku rutu, na kojoj sam također predvidio i izlet svojim dragim kolegama u planinarskome društvu Glasa Istre iz Pule, već na prvim koracima izleta shvatio sam da se ona u potpunosti uklapa u moj koncept sporoga pješačenja. To je ustvari i točno. Budući da je Cres otok bez stresa.
Bez obzira odaberemo li pravac do Lubenica po klasičnoj poznatoj „Via Apsyrtides“ ili ukomponiramo kružnu rutu po okolnim stazama preko Pernata, otkriti ćemo da je Cres poseban otok. Pješačenje od Valuna do Lubenica nije samo pješačenje kroz krajolik, već nježna pjesma koja te vodi kroz vrijeme i prostor, otkrivajući svaki skriveni kutak novim korakom.
Osjećaš puls prirode kako te polako uključuje u svoj ritam, otkrivajući tajne otočkoga života, koji je ovdje bivao stoljećima. Razlog zašto ne trčati, nego otkrivati otočni krajolik sporim hodom, leži u jednostavnoj činjenici. A ista je ta da sporost postaje naš saveznik, budući da nam jedino ona omogućava da potpuno uronimo u čarobni svijet otočne staze, gdje vrijeme gubi svoj oblik, a mi postajemo dio okoline.
Polazak i dolazak do Valuna
Polazna točka našega izleta je Valun. Krećemo iz istre ravnajući se po vremenu da stignemo na drugi trajekt. To je (sukladno redu vožnje za 2024) 08:15 sa cijenom 56,78€ povratna za dvije osobe i vozilo. Prebacujemo se na Cres i vozimo do Valuna. Vožnja traje oko sat vremena. Otočka cesta do Križišća je gotovo u potpunosti obnovljena i proširena.
Nakon što prođemo Cres, vidimo oznaku za Valun i Lubenice. Slijedimo cestu koja nas prvo dovede do predivnoga vidikovca sa klupicom i kamenim spomenikom, da bi se zatim spustili u Valun. Prije ulaska u mjesto nalazi se parkiralište, gdje je moguće ostaviti vozilo. Bitno je napomenuti da se u gradić vozilima ne ulazi.
Srednjovjekovni Valun polazna točka rute
Prije nego to ćemo se uputiti na otočke staze, uputimo se do mora. Točnije, napravimo kratku šetnju kroz Valun. Već samim ulaskom u mjesto, otkrivamo da gradić nije samo ispunjen bogatom poviješću, već i pravim otočkim autentičnim lifestylom. Valun se diči svojom poviješću uklesanom u kamen. Šetajući uskim uličicama, osjećamo se kao da smo koraknuli unatrag u vrijeme. Stare kamene kuće i crkvice odišu duhom vremena, dok je mali mandrač zanimljiva točka za predah.
Središnji trg, sa par kafića, pruža priliku za predah i promatranje lokalnog života. Ističe se crkva župna crkva sv. Marije (Gospa od Krunice) iz 1830. U njoj se nalazi originalna Valunska ploča. Ploča iz XI. st. je 1912. prenesena i uzidana u zid sakristije, te se uz Bašćansku ploču smatra najstarijim sačuvanim glagoljskim epigrafskim spomenikom.
Ploča je nađena u grobljanskoj crkvici sv. Marka. A da je glagoljica kao i na Krku doista prisutna pokazuje nam i glagoljski lapidarij, gdje su ugrađene kopije najstarijih glagoljskih natpisa iz Istre, Kvarnera i Dalmacije. On se nalazi na terasi ispod crkve. Gradić nam nudi i mogućnost za spoznati alate koji su se koristili za nekadašnje tehnike maslinarstva.
Valun – Lubenice:
@putokoza U pronalasku trenutka sporosti otočkim krajolicima. #krajobraz #landscape #suhozid #kvarner #cres #authentic #slowliving ♬ Forest Sounds – Tracks of Nature
Isprepleteno nizom staza, ovo područje Cresa prava je inspiracija. Povezujući Valun, Pernat i Lubenice ove staze otkriti će nam zašto volimo otoke i otočke krajolike. Naš cilj je od Valuna doći preko Pernata do Lubenica te se vratiti putem Via Apsyrtides“ natrag.
Valun – Pernat
Iz Valuna prema Lubenicama krećemo oko 10:00 sati. Šetnica nas prvo dovede do maloga groblja i autobusne stanice, nakon čega se uspinjemo na stazu. Postoje dva pravca koja možemo odabrati prema Lubenicama. Kraći je putem poznate „Via Apsyrtides“, dok je duži, ali po meni ljepši i atraktivniji preko Pernata. Definitivno odabiremo Pernat.
Ukoliko razmišljate kada ste zadnji put zastali i udahnuli duboko, odnosno kada ste zadnji put osjetili kako vam srce kuca u ritmu s prirodom, ova staza dati će sve odgovore. Suhozidi, uska staza, drveće, mediteransko raslinje, pa u konačnici zanimljiv vidik koji se otvori na Cres. Prava oaza sporosti, gdje se vrijeme čini da teče drugačije. Otvarajući poglede na prošla vremena, kada su se čuvale ovce, uživamo u otočkome miru i tišini.
I ponovo suhozidi. Ti dugački zidovi, koji su služili, (a služe i dan danas) za ograđivanje ovaca prava su inspiracija. Posebice njihova tehnika građenja. U pravilu uvijek volim zastati kod svakoga od njih. Jer sporost nije lijenost, nego mudrost. Sporost nije odustajanje, nego izbor. Sporost nije dosada, nego povezivanje sa prošlošću i prirodom.
Crkvica Sv. Juraja
Hodajući u pravcu Pernata, u šumi vidimo malu crkvicu sv. Juraja. Omeđena šumskom vegetacijom makije i mediteranskog raslinja te suhozidima romanička crkvica iz 12. stoljeća impresivna je odlična točka za zastati. Pregrađena u gotičkom razdoblju, uz fenomen gotičke interpolacije svoda crkvica je tipične gradnje za središnji dio otoka Cresa te središnje i jugozapadne Istre.
Pernat: skrivena otočka oaza
Slijedeći stazu nakon crkvice ista nas uskoro dovede u Pernat. Smješten na jugozapadnoj strani ali u kopnenom djelu otoka, Pernat je mjesto koje odiše jednostavnošću i tradicijom. Ovdje ćemo upoznati još uvijek istinski način života lokalnog stanovništva.
Pernat je definitivno jedno od mjesta, koje nudi priliku za pohvalu sporosti i uživanje u ljepoti života. Vidimo starije, kamene kuće, ali i nekoliko obnovljenih u stilu otočke autentične arhitekture. Odmoriti valja, a mjesto male autobusne stanice zanimljiva je točka. Do Pernata nam je trebalo sat i pol vremena hoda, uz povremena zastajanja. Doduše, za pohvalu sporosti, možda bi bilo moguće i produžiti na 2 😊 Na kraju mjesta nalazi se crkva Crkva Gospa Lurdska, obnovljene fasade.
Pernat – Lubenice
Od Pernata do Lubenica prati nas sličan krajolik. Prvo što vidimo na raskršću koje nas odvaja desno u smjeru Lubenica su ovce i stari fićo. Da, to je Cres: miran, relaksirajući ali istodobno ispunjen životom.
Pozdravljajući se sa znatiželjnim ovcama krećemo dalje. Dobro označena staza vodi nas usponom uz suhozide omeđene drvenim ogradama i vratašcima. Iste zatvaramo ako smo i našli. To je jedna od osnovnih uzanaca na otoku! U konačnici, nakon sat vremena hoda otvori nam predivne vidike na zapadni dio arhipelaga: Unije, Riječki zaljev i Učku te Lubenice, našu točku ovoga izleta. Ovdje je super mjesto za napraviti pauzu i uživati na suncu.
Lubenice
Smještene na zapadnom djelu otoka Cresa, uzignute na 378 metara nadmorske visine iznad mora, Lubenice su pravo otkriće! Ovo maleno mjesto, sa svojih svega nekoliko stanovnika, oduvijek je privlačilo putnike svojom mističnom atmosferom i impresivnim pogledima. Možda najupečatljivijim prema plaži sv. Ivan.
Lubenice su stare više od tisuću godina, a njihova povijest seže i dublje u prošlost. Utvrđena na stijenama koje se strmoglavo spuštaju prema moru, Lubenice su svjedoci vremena i promjena koje su oblikovale ovaj dio Jadranske obale. Nije slučajnost da su ih Rimljani nazivali „Hibernitia“, jer čim zapuše bura gore znači da je hladno, a za zimskih mjeseci ni snijeg ne bješe rijetkost.
Posjetitelji danas mogu istražiti uske uličice ovog srednjovjekovnog gradića i osjetiti dah prošlosti koji se zadržao u kamenoj arhitekturi. Nekoliko crkvica je u Lubenicima. Kao i ostaci zidina sa dvoje gradskih vrata, svjedoci su vremena. A ono po čemu će posjetitelji posebno pamtiti Lubenice su možda impresivni vidici, koji se uzdižu sa uzvisine na kraju sela. I zaista jednom kada doživite taj pogled, vjerujem da ćete se kao i ja uvijek htjeti vratiti u Lubenice. Vidici se pružaju na plažu i arhipelag.
Naravno da o Lubenicama možemo napisati posebnu priču, koristiti ih kao kulisu za naše priče o sporosti kao i pisati o kulturnome značaju arhitekture i crkvica, od kojih se uzdiže ona Antuna pustinjaka iz 15. Stoljeća. Ipak, za potrebe ovoga članka držati ćemo se pješačenja. Stoga smo se odlučili posjetiti još jednu točku, a to je špilja Morska peć.
Morska peć
Slijedeći dobro markiranu stazu kroz zanimljivu borovu šumu, staza koja nas prvo uspinje, te nas u konačnici spušta do stjenovitih struktura čini nezaboravno iskustvo otočke creske rute. Špilja Morska Peć na Cresu zaista predstavlja neizostavnu destinaciju za ljubitelje sporosti i prirodne ljepote. Smještena na južnoj strani otoka, ova špilja osvaja svojom spektakularnom pojavom i mirnom atmosferom.
Nastala erozijom stijena tijekom dugog vremenskog razdoblja, Morska Peć svjedoči o moći prirodnih sila koje oblikuju naš planet. Njezine zidine odišu tisućama godina priča, ostavljajući nas daha pred njihovom grandioznošću i elegancijom. U špilji vidimo zanimljivu kamenu strukturu, koja je vjerojatno služila za loženje vatre. Također vidimo i konkretne tragove vatre, odnosno prirodno ograđeno ognjište kamenjem. Vjerojatno se radi o pračovjeku. Ili ipak ne 😉?
Svjetski poznata po svojoj boji, Morska Peć pruža nezaboravan doživljaj svjetlosti igre refleksije za vrijeme sunčanog dana. Refleksija stvara čarobni svijet ispod površine, stvarajući prizor koji ostavlja bez daha i podsjeća na čaroliju prirodnih fenomena. Morska Peć je idealno mjesto za uroniti u sporo putovanje uma i duše. Do špilje nam je trebalo sat vremena od Lubenica.
Zalazak u Lubenicama: osjet harmonije sporosti
Za povratak prema Lubenicama odabiremo stazu preko Helma. Za istu je potrebno izaći sa južne strane. Staza nas prvobitno dovede do predivnih vidika na zapadnoj strani da bi nas spojila sa „VA“, po kojij lako dođemo do Helma. Tamo nam se otvori vidik na Vranjsko jezero. Slijedi spust i povratak prema Lubenicama. Ponovo suhozidi i još malo „druženja“ s ovcama te smo opet u Lubenicama.
No, za razliku od prije sada mi se Lubenice možda čini još i više posebne. Naime, smještene na zapadnoj strani, obasjane poslijepodnevnim zrakama zalaska sunca, Lubenice predstavljaju slikovit, izvoran, autentičan Cres. Njihove kamene kuće i uske ulice odišu autentičnošću i šarmom koji je teško naći u današnjem svijetu. Prošetati Lubenicama znači koračati kroz povijest, dok nas pogled na Jadransko more i plažu sv. Ivana dok slušamo blejanje ovaca uz miris mliječike, podsjeća na ljepotu prirode koja okružuje ovo mistično mjesto.
I da, kao da nam žele poručiti da ovdje život još uvijek postoji. Doduše, možda drugačiji nego prije i više ovisan o svjetskim trendovima nego nekoć ranije. Ali još uvijek na sreću izostavljen od masovnoga turizma velikih destinacija. Kada kažem „na sreću“ ne mislim pri tome da ih treba izostaviti iz turističke ponude. Nikako. Mjesta poput Lubenica trebaju biti ono što jesu i nuditi turistički proizvod u skladu očuvanja baštine i okoline i održivoga turizma.
@putokoza Dan na Cresu. Mistican, miran ali istodobno ispunjen životom. Idealan za otkrivanje čari sporosti #ovce #cres #otok #islandlife #islandvibes #sheep #slowmovement ♬ Gerimis Mengundang (Acoustic) – My Music 87
Ovdje se vrijeme čini da teče drugačije. Nema žurbe ili buke moderne svakodnevnice. Umjesto toga, vladaju mir i tišina, dopuštajući posjetiteljima da se povežu s okolinom i urone u atmosferu koja odiše spokojem.
Lubenice – Valun putem „Via Apsyrtides“
I dok je sunce polako tonulo prema horizontu, nama je došlo vrijeme da krenemo natrag prema Valunu. Jer i ljepotu trenutka zalaska prekida dotok modernoga vremena, koji nam nagovještava povratak u realnost. A ona mi je potrebna da i napišem ovaj članak, zar ne 😊? No, prvi korak je vratiti se do vozila u Valunu. Staza, koja podsjeća na rimske puteve, prvo nas od Lubenica spušta do jedne male kapelice. Zatim nas uspinje do lokve odnosno „Sela“. Sam naziv ustvari sugerira da se radi o točki na kojoj je bilo nekadašnje naselje. Nadalje, ova staza će nas ubrzo dovesti do betoniranog djela, kojim ćemo se spustiti do odvojka koji nas vodi prema Valunu. Hodajući zadnje korake prema Valunu, Cres već lovi noć. A i nas ubrzo lovi daljina, polako se upućujući put Porozine, na zadnji trajekt u 20:30.
