Smješten u prostranom Kvarnerskom zaljevu, Cres čini jedan od najprostranijih jadranskih otoka s raznolikom i uzbudljivom obalom. Da se radi o otoku koji nudi uživanje u raznolikosti bez stresa, otkriti ćemo netom nakon silaska s trajekta i kročimo raznolikosti krške obale.
Štoviše, nakon što sam učinio samo jedan korak na Cresu, s obiljem mirisnog bilja kadulje, ružmarina, pelina, bora, mora i kamena, uskoro sam shvatio da ću se na njega zauvijek vraćati. Neki dijelovi ovoga otoka jednostavno su eliksir za dušu. Još uvijek sačuvan od trendova modernoga doba, Cres će očarati svojim krajolicima i kršem, crpeći energiju iz vremena koja su se ipak u mnogo čemu razlikovala od ovih koja danas poznajemo.
Posjetiti Cres znači…prepustiti se beskraju arhipelaga i mediteranske arome
Uz susjedni otok Krk, Cres je najveći (405,78 km²), a nakon otoka Hvara i najširi hrvatski otok. Njegovu “divlju stranu” najbolje opisuje sjeverni relativno brdovit krajolik, “Tramuntane”. Tamo nailazimo na područje koje je uspjelo preživjeti tisućljećima, gotovo netaknuto, a mala brdovita mjesta kao što su Beli i Ivanje još uvijek otkrivaju autentične tragove prošlosti. Već prvi koraci u tome smjeru daju do znanja da ovim dijelom otoka vladaju divlje otočke ovce, koje skaču nasred ceste dok bjeloglavi supovi kruže iznad njih.
Ipak, čitav creski arhipelag guste mediteranske vegetacije izgleda poput homogenog i neprobojnog plašta, prošaranog blistavo bijelim plažama. Zrcaljenje vode otkriva duboke uvale u kojima će oni koji traže usamljenost i koji žive prema prirodnim zakonima svemira pronaći svoje mjesto.
Vrh Sis sa najslikovitijim pogledom na otoku
Sa više od 100 km markiranih staza, pješačenje je izvrstan način za upoznati prirodna blaga otoka, od kojih neka uključuju slatkovodno Vransko jezero i šumu Tramontana. Ipak, vrhunac s vjerojatno jednim od najbolje otvorenih pogleda je Sis.
Smješten iznad otočne ceste koja vodi od Porozine do grada Cresa, početna točka staze je točno na prijevoju. Ostavite tamo automobil i krenite prema veličanstvenom pogledu. Iako je Cres otok, omeđen sa svih strana morem, ovaj otok nikad ne prestaje s iznenađenjima. Tako je i nas mnogo puta iznenadio. Nakon što smo jednim poslijepodnevnim usponom stigli do vrha Sis, upravo tamo, primijetili smo jelena. Da, ovaj prijatelj Putokoza tima, također živi na tom otoku!
Čarobna Tramuntana
Za sve one koji traže stazu bujnu od hrasta, graba, kestena i arheoloških nalazišta, to je to. Imajte izoštreno oko, uživajte u otočnom plavom nebu i ne zaboravite onu suštinsku stvar: pogledati ispred stopala, jer je na ovoj stazi živi jedna od najstarijih vrsta gmazova. Pokušajte uočiti ugroženog euroazijskog bjeloglavog supa. Staza koja započinje u malom selu Porozina vodi preko guste otočke šume raznolikog bilja.
Nekoliko je smjerova koji se mogu odabrati za pješačenje. Sjeverni dio otkriva malo mjestašce Ivanje, podno koje se skriva uvala Jablanac. Do uvale, koja služi kao sidrište, može se doći pješice, prolazeći stoljetnim stazama, između gromada, zelenila maslina i smreke, popraćene mirisima ružmarina, mente i majčine dušice. Možda nije ništa posebno, ali oni koji poput nas imaju vremena za dodatno istraživanje Cresa, spustiti će se do uvale, koja se smatra i početnom točkom čuvene Via Apsyrtides. Možda ipak najvažniji cilj na Tramuntani je Beli. Zanimljivo je napušteno selo Niska, koje karakterizira nekadašnji život na Cresu. Oni koji imaju više vremena proći će labirint uz suhozide za sreću. Stazu simboliziraju njeni stalni stanari a to su ovce i janjad.
Lutanje Cresom otkriva…jedinstveni sklad prirode i malih kamenih gradića
Polazeći od sjevernih padina otoka, neprohodnih, šibanih vjetrovima, prelazeći središnji dio naboranih, oštrih, neravnih visoravni, dopirući u konačnici do južnih padina, otvorenih prema maestralu i moru, posvuda ćemo osjetiti sklad prirode i malih gradića. Pronaći ćemo ih u grmovima, na pitomoj njušci ovce ili u kućama i starim crkvama.
Cres je otok od kamena. Kamen o kamen, iz kojeg se rađa kamen, kamen koji se bijeli prema vedrom nebu na kojem bjeloglavi sup ponosno i oholo kruži u svojoj bezgraničnoj slobodi. Čini se da je Cres istodobno mističan ali iskren. Odnos uzajamnosti između čovjeka i prirode, okrutan i velikodušan u isto vrijeme, stvorio je zapanjujuću simbiozu. Zbog toga se ljudsko djelovanje činilo samo kao spontani razvoj prirodnog elementa.
Gradić Beli iz perspektive bjeloglavoga supa
Smješten na litici 130 metara visine iznad mora, Beli vuče korijene iz prapovijesti, što ga čini mjestom inspiracije u svakom smislu. Na isturenom sjevernom dijelu utvrđen je bedemima. Rimljani ga nazivahu “Caput Insulae“. Toponomastički dualizam na ovom području znači vrijednost. Kao i samo ime Beli, koje potječe iz doba Bele IV. Ovdje se sklonio prije invazije Tatara. Ulazeći u mikrokozmos kuća, stječe se dojam da jedan unutarnji, skriveni sat stoljećima otkucava ritmove vremena i života. O tome svjedoče ostaci utvrda, romaničko-gotička crkvica, stari balkoni, nadgrobni spomenici s glagoljskim natpisima. Popločeni prostor na malom brežuljku sličan dvorani okruženoj kamenim sjedalima odaje poštovanje. Bilo je to mjesto susreta ljudi, preostali trag stare demokracije kada je Beli, oko 1000. godine, postao neovisan gradić.
Prekrasan pogled pruža se na planinu Velebit, a šljunčana plaža skrivena je podno grada. Nad gradićem nerijetko lebdi bjeloglavi sup, slijedeći struje vjetra. Ova ptica grabljivica vječni je putnik i tragač za novim staništima. Nakon godine dana života napušta otok u potrazi za avanturama i leti u Grčku, Siciliju, Maltu ili čak Španjolsku. Kroz Italiju i Austriju, u vrijeme parenja, vraća se na svoje rodno tlo. Danas je Beli dom bjeloglavih supova, o kojima brine Eko centar, od 1993. godine. Upravo ove rijetke ptice predstavljaju iznimnu i dobro očuvanu biološku raznolikost otoka. Posjetom centru bjeloglavih supova može se saznati više o tisućljetnom suživotu lokalnog stanovništva i bjeloglavih supova. Nažalost, mora se primijetiti da je danas na području ostalo samo oko 100 ptica.
Ipak za u potpunosti doživjeti Beli treba se spustiti podno gradića, čije će podnožje otkriti plažu okruženu šumom. Plaža čini jedno od najromantičnijih otočnih mjesta. Divlja i pitoma plaža je s nizom kamenitih kuća i malim kampom. Ova plaža je za one koji se kupaju u kristalnom moru i uživaju u zapanjujućoj prirodi, nudeći nam razloge zašto bismo trebali voljeti planet takav kakav jest.
Pernat s pogledom na Vransko jezero
Smješten na brežuljku sa kojeg se pruža pogled na prostrani zaljev, Pernat ulijeva u dušu osjećaj vedrine i harmonije. Tradicionalna kamena arhitektura otkriva jednostavne elemente, spokojne i izravne. Oni svjedoče ruralnoj civilizaciji koja je do danas ostala netaknuta.
Napokon, čovjek ovdje provodi sklad suživota s prirodom. Na sjeveru se vide plavičasti obrisi istarskog poluotoka i Učke, dok se podno nas se nalazi Vransko jezero, dragocjeni otočni rezervat, savjesno očuvan u svom ekološkom integritetu. Plodovi zemlje svjesno nadopunjuju godišnja doba: miris ovaca, okus sira, maslinovog ulja, smokava. Stanovnici ovog područja, prostodušnog i iskrenog gostoprimstva, čine mediteransku klimu predanim predstavnicima i tradicijom.
Slikovite Lubenice iznad mora
Neposredno nasuprot Valuna, duž prstena visoravni koji se uzdiže usred otoka, okovan vrhom stijene, hrabro odolijevajući oluji i naletima vjetra, stoje Lubenice. Nisu slučajno Rimljani ovo mjesto nazivali Hibernicia. Tvrđava koja se uzdiže na vrhu litice visoke 378 m, s istočne strane zatvorena je obrambenim zidom sa dvoje vrata. Prvi dojam jest da mjesto stoji čvrsto usidreno izvan vremena. Na kućama su još uvijek vidljivi tragovi slavne prošlosti: otvori za puškarnice, ugrađena brodska okna. Dovoljno je ući u zid koji okružuje lokalni trg da bi vas nadvladao osjećaj veličine, poput galeba koji slobodno leti preko hrapave površine plavog mora. Ovdje, u toplim ljetnim večerima, selo održava Lubeničke večeri.
Neposredno ispod Lubenica nalazi se šljunčana plaža Sveti Ivan. Jednu od najljepših osamljenih plaža na svijetu, njemački magazin Bild uvrstio je na 15. mjesto. I to nije sve. Plaža u uvali Žanje, skriva „Modru špilju“. Dužine oko 20 metara, kombinacija je svjetlosti i vode. Teško je odoljeti ovom čistom morskom pozivu u kojem uronjeno tijelo poprima neopisiv osjećaj ugode i lakoće. Dugi uski ulaz nalazi se na dubini od nekoliko metara i u njega se može ući samo ronjenjem. Svjetlost koja do pećine dolazi kroz pukotine na stropu i zidovima daje joj jedinstveni ambijent. Ljeti sunce ulazi u špilju u kasnim popodnevnim satima pod kutom stvarajući uzbudljivu igru svjetlosti i vode, koja odražava prekrasnu plavu boju različitih tonova.
Gradić Osor sa pokretnim mostom
Gradić Osor, smješten na lokalitetu koja vodi prema Punta Križ, od antičkih vremena bio jedno od vodećih središta otoka Cresa i Lošinja. Razlog tome je vitalna tranzitna luka strateškog položaja smještena uz prokopan kanal, kojim dominira pokretni most. Most je jedan od simbola Osora, čija povijesna jezgra grada otkriva ostatke slavne prošlosti: forum, gradska vijećnica, lođa prekrivena polukružnim svodom (danas zgrada muzeja), biskupska palača, katedrala sa zvonikom. Zgrade datiraju iz 15. do 16. stoljeća kada je grad bio zatvoren zbog epidemija unutar njegovih zidina. Danas je ovaj grad kulturnih i umjetničkih manifestacija Osorskih glazbenih večeri.
Izvan gradske jezgre nalaze se ostaci mitskog Apsorosa: temelji ranokršćanske katedrale, zidovi, bedemi, vrtovi i cvjetnjaci. Pokrivaju tragove porušenih rimskih vila i samostana, skriveni biseri koji evociraju uspomene na prošla vremena. Ipak, ono po čemu je mjesto najpoznatije je pokretni most prema otoku Lošinju. Nastavljajući cestom do Punta Križ koja se proteže između bujnih šuma i divovskih borova, dolazi se do velikog i dobro opskrbljenog kampa, restorana, trgovina, sportskih sadržaja i prekrasnih uvala.
Martinšćica sa plažom
Stvorena kao ribarsko mjesto, Martinšćica se nedavno otvorila za turizam zahvaljujući prekrasnoj uvali u kojoj se nalazi i atraktivnim plaža. U kratko vrijeme izgrađena su dva raspoloživa kampa Selo Martinšćica nalazi se u prekrasnom zaljevu sa spektakularnom netaknutom šljunčanom plažom od kojeg zastaje dah. Svakako uzmite fotoaparat jer je ovaj zaljev zapanjujući.
Naselje svoje ime duguje srednjovjekovnoj crkvi sv. Martina, smještenoj uz samostan glagoljaša, franjevcima trećoredaca i crkvi sv. Georgija. Ovdje se nalazi utvrda, ladanjska kuća creskog patricija Sforze iz 17. stoljeća. Sve to nudi savršenu ravnotežu s prirodom.
Otok Cres skriva…priče iz turbulentne prošlosti
Burna povijest isprepletena s trgovačkim aktivnostima toliko je puta rezultirala složenošću otočke kulture i arhitekture. A ona seže u doba neolitika, kada liburnsko-ilirska plemena upravo na Cresu pronalaze mjesto za život. Nakon njih, na otok pristaju grčki mornari, a u 2. st. pronalaze ga Rimljani. Mlečani vladahu Cresom od 1000. do 1797. godine, nakon čega otok vraća autonomiju u 10. stoljeću. Danas vidimo da je Cres ispunjen drevnim mjestima, koja imaju svoje priče. Potonja činjenica čini je izvrsnom prilikom za pronalazak nekih od njih.
Otočki mit grada Cresa
Prostrani zaljev zaštićen krunom kamenjara s dubokim zaleđem otkriti će grad Cres. Gradić koji čini središte otoka, doživljava procvat između 15. i 16. stoljeća. Povijesna jezgra otkriva kompaktnu strukturu povezanih kuća, građenih kamenjem, spojenih istim cementom. Spomenici kulture u povijesnoj jezgri grada pripadaju raznolikim utjecajima. Treba spomenuti ložu, gradski toranj sa satom i gradska vrata lučkog područja. Prolazeći pored vrata, čeka nas mali trg na kojem se uzdiže zvonik i župna crkva Sv. Marije Snježne u gotičko-renesansnom stilu.
Ipak, kako bi u potpunosti otkrili Cres, potrebno je vratiti se u davnu prošlost i potražiti korijene njegovog imena. Da bi utvrdili podrijetlo izvornog imena arhipelaga, koje uključuje Cres i Lošinj te nekoliko manjih otoka u okolici, moramo pribjeći mitskom razdoblju klasične povijesti i kulture. To je Apsyrt, Medejin brat, koji je ovdje umire od ruke svoje sestre. Po njegovom imenu otoci su nazvani Apsyrtides. Liburne koji otok u neolitiku nazivahu Crepsa, u doba Rima zamjenjuje ime “Res Publica Crepsa“.
Najdetaljniji mit o Cresu može se naučiti u gradskom muzeju Cresa. Smješten u gotičko-renesansnoj zgradi u gradu Cresu, osam strukturiranih zbirki prikazuje materijalne ostatke života na otoku od prapovijesti do kasnog srednjeg vijeka. Etnografska zbirka sadrži predmete za svakodnevnu uporabu, poljoprivredne i ribolovne alate te lokalnu odjeću od 18. do 20. stoljeća. Zgrada koja se ističe svojom ljepotom, biser je gotičko-venecijanske arhitekture i rodno je mjesto filozofa Franje Patricija (1521.-1567.).
Tragovi glagoljice u Valunu
U zaklonu rta Pernat, u dubokom zaljevu Creskog zaljeva, nalazi se Valun. Tipično ribarsko selo i mjesto nadaleko je poznato po otkriću čuvene “Valunske ploče” iz 09. stoljeća, u maloj crkvi Sv. Marka na mjesnom groblju. Ploča je poznata po tome što je na njoj isklesan prvi glagoljski natpis i njegov prijevod na srednjovjekovni latinski jezik pronađen na otoku.
U ovom se naselju isprepliću primorska i poljoprivredna kultura života. Čamci i ribarske barke usidreni uz obalu, mreže, isušene suncem njišu se na vjetru. Valun je i mjesto poznatih gastronomskih specijaliteta, prvenstveno školjki i ostalih plodova mora, pripremljenih s velikom ljubavlju i umijećem prema starim, tradicionalnim receptima.
