Iako je do nedavna prevladavalo mišljenje da se za najljepše doživljaje treba uputiti na najpoznatije destinacije, ta se uvaženost u putovanjima sve više mijenja. Sve izazovniji stil života mijenja i percepciju putovanja, pa su tako one izvorne, autentične destinacije sve popularnije. Mi smo jednu od njih upravo pronašli prošli vikend. A radi se o Turopolju. Nakon već par posjeta tome kraju, ovoga puta smo ga odlučili detaljnije istražiti.
Sjećaš li se moga članka, od kojega je već prošlo više od godine dana u kojem sam pisao o crkvici u Velikoj Mlaki? Možda se i ne sjećaš, ali izvorno od tamo je sve počelo. Kada sam jednoga dana na nagovor Jasne i pronalaska crkvice u brošuri prvi put posjetio Turopolje, znao sam da ću se u njega vratiti. Od tada, istražili smo nekoliko ostalih atrakcija, dok se posljednji vikend nismo uputili u dubinsko istraživanje.
Turopolje je idealna destinacija za obiteljske, ali i pješačke. outdoor izlete. Iako nije toliko popularnu po visini, Turopolje krije pregršt drugih autentičnih stvari, pa i staza koje vode do pored prelijepih prirodnih ljepota, brežuljaka ali i skrivenih drvenih dragulja, koji su simboli očuvanja malih sela. Ako si u potrazi za destinacijom koja spaja povijest, prirodu i arhitekturu, Turopolje je pravo mjesto za izdvojiti barem jedan vikend. Članak sam temeljio na dva kraća posjeta i posjetu tijekom jednoga vikenda.
Ovoga puta, baza točaka koje sam predstavio temelji se na savjetima brošure izrađene od TZ-a. međutim za razliku od pješačkih ruta, ovaj članak sam temeljio na turističkom posjetu, kroz obilazak navedenih točaka osobnim vozilom. Naravno da se o svima ovdje navedenima može napisati i zasebna priča. No krenimo za početak ovim člankom, koji će te upoznati što i kako najlakše obići od turopoljskih skrivenih blaga.
Turopolje plemenitih
Prije nego krenem opisivati samo iskustvo o drvenim kapelicama i točkama Turopolja, htio bih izdvojiti specifičnosti kraja. Slikoviti kraj, smješten nedaleko od Zagreba, nudi bogatstvo kulturnih i povijesnih znamenitosti koje pozivaju na istraživanje u sporom ritmu. Osim drvenih kapela, kurija i dvoraca, Turopolje biva prepoznatljivo po svojoj tisućljetnoj priči o samoupravi – Plemenitoj opčini turopoljskoj. Naime, u srcu Hrvatske, na području Turopolja, postojala je stoljećima samoupravna zajednica poznata kao Plemenita općina turopoljska. Osnovana 1278. godine, zadržala je svoj status sve do sredine 20. stoljeća. Iako nije imala jasno označene granice, svaki pedalj njezina teritorija bio je dobro poznat.
Općina je imala vlastitog poglavara, sabor, zakone, vojsku i sudstvo te je upravljala svim aspektima života – od gospodarenja šumama do izgradnje cesta i crkava. U središtu Velike Gorice, zgrada koja se nazivala Turopolje-grad služila je kao vijećnica gdje su se donosile ključne odluke. Grb Plemenite općine i danas se može vidjeti na župnoj crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije te iznad ulaza u Stari grad Lukavec, koji je služio za obranu Turopolja. Ove dvije točke smo naravno prošli u našem obilasku, a nešto više o njima možeš vidjeti dalje u članku.
Unatoč brojnim izazovima, uključujući Napoleonova osvajanja, općina se uvijek uspjela obnoviti, a njezina tradicija zajedništva očuvala se sve do današnjih dana. Danas Plemenita opčina turopoljska djeluje kao udruga s ciljem očuvanja turopoljskog identiteta i naslijeđa. Upravo su oni bili jedni od predmeta našeg posjeta.
Andautonija: povratak u rimsko doba
Tijekom prethodnih posjeta, posjetili smo posavsko selo Šćitarjevo, nedaleko od Velike Gorice i arheološki park Andautonija. Park čuva ostatke rimskog grada s luksuznim termama i kamenim ulicama. Ovdje možeš istražiti dio povijesti star gotovo dvije tisuće godina te sudjelovati u radionicama koje oživljavaju svakodnevni život Rimljana.
Iskopine rimskog grada Andautonije iz 1. stoljeća svjedoče da je grad bio važan upravni, politički i kulturni centar između Medvednice, Vukomeričkih gorica i rijeke Save. Ime grada znači “naselje na rijeci“, a razvijao se uz rimske ceste koje su ga povezivale sa Siscijom i drugim gradovima. Grad je imao status municipija s vlastitom samoupravom i protezao se na području današnjeg Gradišća do Kutela. Unutarnji nemiri i provale barbarskih naroda doveli su do njegova propadanja u 5. stoljeću, a stanovnici su se sklonili na obronke Medvednice, gdje je kasnije nastao Zagreb.
1. Velika Gorica: početna točka istraživanja
Naše putovanje ovoga puta smo započeli u Velikoj Gorici, središtu Turopolja. Parkiramo u centru grada. Nedjeljom je parking besplatan. Iako se Velika Gorica na prvu čini kao novo mjesto, njena prošlost seže u prapovijest. Rimske ceste i građevine svjedoče o prvim tragovima urbanizacije, dok srednji vijek donosi razvoj pod hrvatskim knezovima i kraljevima. Ime Gorica prvi se put spominje u 13. stoljeću, a prostor je bio poznat kao Turopolje zbog izumrlog divljeg goveda – tura.
Dok šetamo centrom mjesta, vidimo da arhitektura Velike Gorice uvelike podsjeća na slične gradiće unutrašnjosti, te su neke od zgrada uspjele održati prepoznatljiv izgled tipičan za početak 20. stoljeća. Plemenita Opčina Turopoljska stoljećima je upravljala, vodeći pravne, gospodarske i obrambene poslove. Gospodarski rast obilježili su obrti, sajmovi i poljoprivreda, dok je željeznička pruga mjesto 1862. povezala sa Zagrebom. Razvoj industrije u 20. stoljeću donosi prve tvornice i električnu rasvjetu. Bogata povijest i zajedništvo stanovnika i danas oblikuju njen identitet.
Muzej Turopolja i interpretacijski centar
Prva stanica nam je interpretacijski centar za posjetitelje, smješten na Trgu kralja Tomislava. Suvremeni prostor nudi interaktivni prikaz prirodnih ljepota, povijesti i tradicije Turopolja. Dok razmišljam o brošurama i veselim se novim informacijama (koje nisu samo online oblika nego i opipljive), sve to pada u vodu. Jer, nedjelja je u ožujku i centar biva naravno zatvoren. Idemo dalje, prema muzeju.
Kako je naš plan danas upoznavanje Turopolja, fotografirajući se ispred zgrade muzeja, koja seže u 1765. godinu, dvoumimo se da li ući u muzej ili ga ostaviti za kasnije. Ipak, nedjelja je tako da bi muzej trebao biti otvoren. Naši planovi postaju jasniji, budući da nailazimo i na zatvorena vrata muzeja ovaj put. Iako na njemu piše da je ponedjeljkom zatvoren, što je ustvari dobar primjer iz prakse, budući da vikend bilježi uvijek više posjetitelja zar ne?
U muzej Turopolja, smješten u baroknoj zgradi zasigurno ćemo se vratiti, a ovdje ću samo reći da njegova povijesna priča svakako zaslužuje spomen. U zgradi su se od (revolucionarne) 1848. godine održavala “spravišća” (skupštine) Plemenite opčine turopoljske. Muzej biva nezaobilazna točka sa artefaktima povijesti turopoljskoga kraja već preko 65 godina, a uz Lukavec se smatra najstarijim objektom na području Velike Gorice.
Muzej Turopolja
Adresa: Trg kralja Tomislava 1, 10410 Velika Gorica
Kontakt: Telefon+385 (0)1 6221 325, +385 (0)1 6225 082
Faks: +385 (0)1 6225 077
Web: www.muzej-turopolja.hr
E-mail: muzej-turopolja@muzej-turopolja.hr
Crkva Navještenja Blažene Djevice Marije
Ne zaboravi obići i crkvu Navještenja Blažene Djevice Marije, najveću turopoljsku crkvu iz 17. stoljeća, čiji današnji izgled duguje obnovi iz 19. stoljeća pod vodstvom Hermanna Bolléa. Poznata kao „turopoljska katedrala“, spominje se prvi put u 14. stoljeću. Na njenom mjestu stajala je manja crkva, a pronađeni rimski grobovi sugeriraju da je ovdje bila i ranokršćanska kapela.
Tijekom osmanskih prodora 1593. godine crkva je razorena, ali ju Plemenita opčina turopoljska brzo obnavlja. Proširena je 1679. godine. Nakon potresa 1880. bila je zatvorena 13 godina, a obnovio ju je arhitekt Herman Bolle 1893. godine. Unutrašnjost je oslikao Marko Antonini, a vitraji prikazuju biblijske prizore i Nacionalni euharistijski kongres iz 1984. godine. Crkva je ponovno uređena 1995., a vanjski detalji obnovljeni su 1997. godine. Potres krajem 2020. godine uzrokovao je manja oštećenja, no bogoslužja su se nastavila, a kapa zvonika vraćena je nakon nepune tri godine.
2. Kurije i dvorci: povijest plemstva
Turopoljska arhitektura posebno se ističe kurijama i dvorcima. Mi smo za vrijeme našega posjeta posjetili dva. U Donjoj Lomnici posjetili smo Kuriju Modić-Bedeković, očuvanu građevinu iz 19. stoljeća koja predstavlja autohtoni primjer drvene gradnje. Ljubitelji povijesti ne smiju propustiti ni Dvorac Lukavec, nekadašnje obrambeno utvrđenje koje danas služi kao mjesto kulturnih događanja.
Kurija Modić-Bedeković
U selu Donja Lomnica, okružena zelenilom i parkom, stoji impresivna drvena kurija koja zaista priča priču o prošlim vremenima. Sagrađena od čvrste hrastovine, ova građevina nekada je bila dom imućnijih ljudi Turopolja, a svaki njen detalj otkriva brižljivo poštivanje tradicije. U prizemlju su se nalazile gospodarske prostorije, gdje se nekoć čuo žamor posluge i škripanje drvenih podova, dok su na katu bile smještene sobe – svaka s prozorom prema beskrajnim poljima.
Stajao sam u dvorištu, osluškujući huk vjetra, koji je micao krošnje gradnje i hladio nam lice, obasjano proljetnim suncem. Iz trenutka prošlosti, u moderan svijet vratio nas je samo zvuk zrakoplova, koji je slijetao na obližnji aerodrom. Unatoč brzom povratku svakodnevici, ovo nije bilo obično mjesto – bilo je to srce područja, čuvar prošlosti i svjedok priča starijih vremena. Prostrano dvorište i park oko kurije, mirisali su na proljetnice i voćke u cvatu, a stari hrastovi pružali su neispričane priče.
Stari grad Lukavec
Vozeći se dalje u pravcu jugozapada, dolazimo do dvorca Lukavec. Budući da smo dvorac posjetili dan ranije, ovaj put ga samo prolazimo. Posjet dvorcu trenutno je moguć samo izvan, budući da je trenutno u obnovi radi potresa. Dok vjetar prolazi kroz grane, čini se kao da kurija i danas šapuće tajne svojih nekadašnjih stanovnika, čuvajući uspomene na vrijeme kada je život tekao sporije, ali pun dostojanstva.
Istrošeni, drveni mostići kao da još uvijek podsjećaju na slavna vremena dvorca. U 15. stoljeću, dok su turski osvajači prijetili ovim krajevima, hrastovina je dala život prvoj utvrdi. Voda je okruživala renesansni kaštel iz 1752. godine, a kule sa 70 puškarnica bile su nijemi svjedoci brojnih bitaka. Iznad ulaznih vrata, grb Plemenite općine turopoljske čuva sjećanje na dane kad su plemići birali župane. Tamnice podno dvorca, nekada su bile svjedok (neplemenitog) suđenja vješticama, a sama pomisao na to nadahnula je Mariju Jurić-Zagorku za stranice njenog romana Kći Lotrščaka.
I danas, svake godine uoči sv. Jurja, ispred Lukavca se pali veliki krijes. Pucketanje vatre priziva proljeće, a krajem svibnja Legendfest pretvara dvorac u svijet vila, vještica i davno zaboravljenih priča. No to zasigurno iziskuje neku drugu priču, koju ćemo ispisati u nekome drugome članku.
Kapelice: Dragulji turopoljskog kraja
Turopoljske drvene kapelice nezaobilazan su dio ovog kraja. Svaka od njih priča svoju priču i odiše jedinstvenim šarmom. Mi smo tako odlučili maksimalno iskoristiti sunčani dan, kao i proljetno vrijeme. Vozeći se u smjeru prema jugu, otkrili smo zanimljiva skrivena sela i drvena blaga: turopoljske drvene kuće i kapelice. Svaka od kapelica predstavlja spoj jednostavnosti drvene gradnje i duhovne tradicije koja se prenosi generacijama. Ukoliko ti se drvena gradnja čini zanimljivom, nastavi čitati.
Kapela Sv. Barbare, Velika Mlaka
O ovoj crkvici već sam pisao poseban članak. Ustvari, kako sam i rekao na početku odavde je sve počelo. Smještena u Velikoj Mlaki, drvena crkva svete Barbare pravi je dragulj turopoljske baštine. Sagrađena u 17. stoljeću, ova crkvica očarava svojom rustikalnom ljepotom i izuzetno očuvanim baroknim freskama koje prekrivaju unutrašnjost.
Unatoč svojim skromnim dimenzijama, bogato ukrašeni oltari i detaljno oslikane stropne grede odaju dojam monumentalnosti. Posebno je dojmljivo kako sunčeva svjetlost, koja se probija kroz mala prozorska okna, obasjava freske i stvara gotovo mističnu atmosferu. Posjet ovoj crkvi kao da zaustavlja vrijeme, omogućujući ti da osjetiš duh prošlih stoljeća i ljepotu jednostavnosti drvene arhitekture.
Kapela Ranjenog Isusa u Plesu
Nedaleko od Velike Gorice, u malom selu Pleso, smjestila se kapela Ranjenog Isusa. Iako je Pleso poznato po zračnoj luci, ova kapela nudi posve drugačiju, mirnu atmosferu, kao da poziva na tišinu i introspekciju. Posjetili smo je dan prije većega obilaska, u tišini koja je obavijala okolinu. Lokalitet na kojem kapela stoji spominje se još 1337. godine, a drvenu kapelu podigla je Rozalija Plepelić, udovica Ladislava Banske krajine, u znak zahvalnosti. Gradili su je domaći majstori iz Posavine, a o tome svjedoči i isprava iz 1767. godine, danas pohranjena u Muzeju Turopolja.
Kapela smještena na polju pored Plesa, ostala je svjedokom vremena i drvene gradnje. Njezini temelji su od cigle, dok su grede i drvena oplata izrađeni na specifičan način, poznat kao „njemački ugao“. Trijem s neuobičajeno postavljenim zvonikom dodaje posebnu čar ovoj tihoj gradnji. Iako nismo mogli ući, dojmio nas je njen jednostavan, duhovni unutarnji mir.
Kapela sv. Duha u Lučelnici
Iako vidimo da je posljednja godina obnove 1935., gledajući u kapelicu sjedeći na klupi pored nje osjećam mnogo dublju prošlost. I zaista, drvena Kapela Duha Svetoga, izgrađena je 1678. godine. Čini pravu vizualnu baštinu turopoljskog graditeljstva. S hrastovim gredama koje oduvijek nose zaštitu ove regije, kapela je bila mjesto duhovnog okupljanja.
U početku, bez zvonika i bez velike pompe, služila je kao tiho svetište, a oko nje prostiralo se groblje, podignuto u spomen onima koji su tu počivali. 1879. godine, nakon što požar proguta selo Dubranec mještani svaki će treći dan Duhova i prvu nedjelju nakon Florijanova slaviše misu u kapeli, u čast sv. Florijanu, zaštitniku vatrogasaca.
Iako su prvotno oltar krasile slike koje su prikazivale silazak Duha Svetoga, kapela je 1704. godine bila srušena i na istom je mjestu podignuta nova. Novi objekt bio je veći i dobio je svoj zvonik, dok su kasnije dodane i slike Presvetog Trojstva. No, današnja kapela, koja je podignuta 1935. godine, ne prestaje očaravati. I dalje čuva turopoljsku tradiciju, a unutrašnjost je ukrašena pučkim baroknim oltarom sa kipovima. Iako mi unutrašnjost nismo vidjeli, samo otkrivanje ovakve kapelice je već značaj. Krećemo dalje, u smjeru Gustelnice.
Crkva Majke Božje Snježne
Iako nije drvene građe, prolazeći kroz Dubranec, pogled nam je privukla crkva Majke Božje Snježne, čija se silueta izdizala iznad sela. Unatoč skelama i građevinskim trakama koje su je trenutno okruživale, nije bilo teško zamisliti njezinu nekadašnju veličinu i ljepotu. Potres 2020. godine ostavio je svoje tragove, ali i kroz pukotine se jasno vidjela ljubav župljana koji su se trudili obnoviti ovaj sveti prostor.
Priča o ovoj crkvi seže do vremena kada je drvena crkva svete Katarine bila središnji sakralni objekt ovog kraja. No, kako je bila udaljena od sela, skrivena među šumama i vinogradima, zub vremena ju je nagrizao. Put do nje zimi bi postajao gotovo neprohodan, a s godinama je sve rjeđe bila ispunjena molitvom i pjesmom. Tako je sredinom 17. stoljeća podignuta kapela Majke Božje, skromna, ali praktična, kako bi vjernici mogli slaviti mise čak i za najhladnijih dana. Kapela je rasla s vremenom — 1726. godine dograđena je, a njena važnost sve više je nadmašivala onu starije drvene crkve. Iako je trenutno u obnovi, vrijedi zastati i pogledati.
Kapela sv. Antuna Padovanskog u Gustelnici
U Gustelnici, već od 1678. godine, dolazi se odavati počast sv. Antunu Padovanskom, čije ime nosi tamošnja kapelica. Na mjestu na kojem danas stoji ova drvena ljepotica, prvotna kapela bila je jednostavna, sa svečevom slikom na oltaru i grobljem oko nje na kojem su mještani počivali. Bez zvonika u početku, zvono je kasnije postavljeno na stupovima usred groblja, prateći ritam života ovog mirnog kraja. Kapela je kroz povijest dva puta bila rušena i ponovo građena zbog dotrajalosti, no njezina posljednja izgradnja biva posebna. „Strani“ majstori, dolazeći iz Štajerske, Mađarske, Njemačke i Hrvatske, podižu kapelu s krhkom konstrukcijom i izrezbarenim zabatom i stupovima, koji su se donekle razlikovali od tradicionalnog turopoljskog graditeljskog stila.
Unutrašnjost je obložena daskama, a stilizirani motivi na stijenama podsjećaju na ukrase narodne nošnje. Danas, njezina drvena ljepota i povijest pozivaju na trenutke divljenja, što smo i učinili. Ustvari, fotoaparat mi je gotovo pao fotografirajući se, dok smo gledali u to staro drvo. Nacrt kapele izradio je austrijski arhitekt dr. Hermann Bollé, a tijekom 40-ih godina prošlog stoljeća. Danas je kapela zaštićeno kulturno dobro.
Kapela sv. Roka na Cvetković Brdu
Vozeći se zanimljivim brežuljcima Vukomeričkih Gorica, stigli smo do proplanka Cvetković Brda. Brežuljak je to koji mirno gleda prema horizontu, sa kojega je vjetar uvijek nosio priče. Tu, na samoj ivici šumovitog proplanka, gdje se tlo susreće s nebeskim plavetnilom, pronašli smo malu kapelicu posvećena svetom Roku. Njezina jednostavna drvena gradnja, nosila je tišinu i duhovnu snagu koju su osjetili svi koji su kročili do nje. Dok je vjetar lagano hučao kroz krošnje, Ovdje smo odlučili napraviti pauzu za marendu iliti gablec, kako kome po volji. Savršen spoj prirode i drvene tradicije Turopolja, trenutak introspekcije.
Pored proplanka je i ljuljačka. Ljuljajući se u ritmu vjetra, zrak je bio ispunjen slobodom, baš kao što je i kapela bila prostor za smirenje i mirnu molitvu. Zraci sunca kroz krošnje drveća obasjavali su ovu kapelicu posvećenu sv. Roku, hodočasniku, dobrotvoru i zaštitniku od zaraznih bolesti. Inspirativno je ovdje sjediti i razmišljati kako je prkosila zubu vremena, kugi, koleri i ininim bolestima. Razmišljanja su tim veća, u današnja turbulentna, drugačija, pa opet ne mnogo raznolika politička vremena. Krećemo dalje put juga kroz selo. Samo selo je također prava inspiracija budući da otkriva mnoge drvene kuće, a vidimo i živinu, kokoši 😊
Kapelica sv. Ivana Krstitelja na Lukinić Brdu
Na brežuljku maloga naselja u Turopolju, pronašli smo jednu od najstarijih i najljepših drvenih kapela. Pravi je spomen na prošla vremena i tradiciju. Prvi put spomenuta 1668. godine kao kapela svetih Apostola, zbog trošnosti je u 18. stoljeću srušena i ponovo izgrađena, a oltari iz stare kapele preseljeni su u novu. Iako je prvobitno bila posvećena Rastanku apostola, 1857. godine mijenja naziv u kapelu sv. Ivana Krstitelja, koji zadržava i danas.
Unutrašnjost ukrašavaju oslikane drvene stijene. Kapela postaje uzor za izgradnju drugih drvenih sakralnih objekata u Turopolju i Pokuplju. Obnavljana 1907. godine, sa zadnjom obnovom 2017. godine, nalazi se na samoj granici Turopolja i Pokuplja.
Kapela sv. Jurja u Lijevim Štefankima
Polako klizeći prema jugu, sve više zadiremo u Pokupski kraj. Tamo pak, u zanimljivim mjestašcu Lijevi Štefanki pronalazimo još jednu drvenu kapelicu – sv. Jurja. Vjerojatno predstavlja najvrjedniji primjer tradicijskog graditeljstva pokupskog kraja i smatra se najstarijom kapelom u župi Pokupsko.
Kapela sv. Jurja, smještena na brijegu iznad Kupe, ponosno stoji još od 1677. godine, svjedočeći o duhovnoj predanosti mještana. Iako je prvotno bila smještena bliže rijeci, prije tri desetljeća premještena je na brijeg i obnovljena, gdje danas mirno promatra zlatne zalaske sunca.
Zbog svoje strukture i elemenata, kapela je jedan od najautentičnijih primjera drvenih crkava brvnara, s temeljem od nabijene zemlje i kamena, a pod je pokriven piljenim daskama, što čini njen izgled još posebnijim. U prvim godinama 18. stoljeća biva slikovno uljepšana unutrašnjost, a radovi su završeni postavljanjem oltara sv. Jurja 1725. godine. Kapela biva obnovljena 1985. godine, ali stradava tijekom Domovinskog rata. Oltar i slike bivaju spašeni.
Kapela sv. Petra i Pavla u Cerju Pokupskom
Dok je proljetno poslijepodnevno sunce bilo još u punome sjaju, podsjećajući nas da idemo prema kraju dana, na malom uzvišenju, gdje se povjetarac lagano igra sa zelenilom u Cerju Pokupskom, pronašli smo još jednu drvenu kapelicu – posvećenu apostolskim prvacima, sv. Petru i Pavlu. Izgrađena 1932. godine, nosi pečat majstora tesara Orečića iz Lijevih Štefanki, koji su istu ljubav prema drvetu utkali u svoje obiteljske kuće u Pokupskom. Iako je manja od svoje sestre u Lukinić brdu, kapelica odiše istim šarmom i jednostavnošću.
Njena ornamentika, prepoznatljiva i na kućama u Pokupskom, daje kapeli poseban karakter, kao da se priroda i povijest međusobno prepliću u svakom detalju. Unutrašnjost kapele skromna je, no oltar iz 17. stoljeća svjedoči o njenom starijem porijeklu i povezanosti s vjerom koja traje kroz stoljeća. Slika u unutrašnjosti, djelo je stvoreno tehnikom ulja na platnu, danas nepoznatoga autora. Kapelica nije bila imuna na izazove vremena. Trpi oštećenja tijekom Domovinskoga rata, ali njezino srce ostaje kucati i biva obnovljena i 1996.
Dok smo stajali, uživajući u mirnoj tišini, ispod brijega, naišli smo na prijatelje Putokoze – koze, jarca i magarce, koji su u miru pasli, kao da i oni osjećaju spokoj ovog mjesta. U toj spokojnoj harmoniji, između koza, magarca i drvene kapele, Putokoza smo ponovno dali da pronađe svoju inspiraciju, podsjećajući nas da je tišina i povezanost s prirodom najbolji lijek za dušu.
Kapela sv. Trojstva u Pokupskom Gladovcu
Na mirnom brijegu, pored naselja u Pokupski Gladovec, bivajući sve bliže Kupi, pronašli smo najstariju drvenu kapelu ovoga kraja. Ova prava čudesna ljepotica, sagrađena 1847. godine, sačuvala je svoju izvornu dušu do današnjih dana. Kapela je postala simbol trajne vjere, otpora i povijesti ispisane kroz drvo i kamen.
Unutrašnjost krije pravo blago. Među najstarijim dijelovima inventara nalazi se ovalna slika koja prikazuje Sve svete, a uz nju mali bočni oltar. Njegov skromni izgled podsjeća na dublje povezanosti s prošlim vremenima. No, prava dragocjenost je slika posvećena Svetom Ivanu Nepomuku, zavjetna slika iz 1743. godine koja prikazuje bitku s Turcima. Na slici se ocrtava krajolik kroz koji protječe rijeka, a u daljini se uzdiže utvrđeni grad – sjećanje na borbu i hrabrost.
Kapela krije još jednu tajnu. U njezinu interijeru, među jednostavnim drvenim zidovima, nalazi se i dio koji potječe iz razdoblja rokokoa. Pretpostavlja se da je djelomično prenesen iz izgorjele crkve Sv. Trojstva u Slatini, dodajući kapeli ne samo povijest, već i poveznicu s prošlim vremenima i ljudskim naporima da sačuvaju vjeru i tradiciju.
Kapela sv. Ilije u Auguštanovcu
Bližeći se kraju dana, vozeći se kroz ravni kraj gotovo nismo ni primijetili da smo stigli do same Kupe. Kupa je ovdje odvajkada život značila. A u malom mjestu Auguštanovec, iznad Kupe, skrila se mala drvena kapela Sv. Ilije. Rekao bih minijaturna ali veoma zanimljiva. Krije zanimljivu priču temeljenu na istinitom nesretnom događaju. Budući da sam oduvijek bio fasciniran istinitim pričama prošlosti iz sela, ova mala crkvica me naravno također inspirirala. No kažimo za početak, da sama godina gradnje koja seže u 1926. godinu, a prema nekim izvorima i u 1910. karakterizira drvenu građevinu prvobitno kao zvonaru.
Mala zvonara kasnije biva posvećena Iliji Gromovniku, zaštitniku od groma. A biva preinačena u kapelicu. Razlog tomu je ustvari realni nesretni događaj iz 1953. Nakon što jedne olujne noći, grmljavina zvonar, koji je zvonio na uzbunu, biva pogođen od groma, mještani su odlučili crkvicu posvetiti sv. Iliji Gromovniku, zaštitniku od groma. Od tada služi kao kapelica.
Podno samoga mjesta nalazi se predivan krajolik Kupe, gdje vidimo vidimo i čun. Ovo nam je najjužnija točka današnjega izleta, od koje se počinjemo vraćati prema smjeru sjevera.
Kapela sv. Leonarda u Gradecu Pokupskom
Polako se vraćajući u smjeru Zagreba, dolazimo do još jedne zanimljive kapelice, posvećene sv. Leonardu. Skromna kapela me odmah očarala svojom jednostavnošću i starinskom čarolijom. Iako je sagrađena 1922. godine, izgledala je kao da pripada nekim ranijim vremenima, potpuno ukorijenjena u tradiciji ovog kraja.
Građena na tradicionalan način, njezin zvonik, u obliku jahača, bio je pravi znak te autentične gradnje koja se rijetko može vidjeti u današnjoj arhitekturi. Mala kapela, koja kao da je izrasla iz zemlje, ima posebnu dušu. Njezin drveni, jednostavan izgled donosi mir, a svaki detalj odiše poviješću. Unutrašnjost krasi oltar sv. Leonarda, zaštitnika stočara, čije ime u ovom kraju nosi poseban značaj. Tu je i oltar sv. Nikole, zaštitnika pomoraca. Možda nije impresivna u svojoj veličini, ali njena vrijednost leži upravo u tome što je sačuvala duh starinske gradnje i duhovnosti.
Kapela Marije Kraljice Mira i sv. Antuna u Pisarovini
Na kraju našeg obilaska, uz zalazak sunca, stigli smo do drvene kapele Marije Kraljice Mira i sv. Antuna Padovanskog. Smještena među napuštenim kućicama bivšeg izbjegličkog naselja, crkvica priča priču o nadi i vjeri onih koji su je izgradili usred teškoća. Iako zaključana, zadržala je dostojanstvo i mir, čuvajući kip sv. Antuna kao uspomenu na prošla vremena.
Iako seže u noviji datum, 1993., kapela ne samo da odaje jedan oblik tradicionalne drvene gradnje, već stoji i sa porukom mira, budući da se potrebe i vrijeme njene gradnje vežu ratna vremena, koja su zadesila ove krajeve.
Korisne informacije za istraživanje Turopolja
Turopolje je destinacija koja poziva da usporiš i uživaš u ljepoti prošlih vremena. Vozeći se kroz ovaj krajolik bogat poviješću, otkrit ćeš čaroliju drvenih građevina koje su simbol identiteta ovog kraja. Bez obzira jesi li ljubitelj arhitekture, prirode ili povijesti, Turopolje će te osvojiti svojom autentičnošću i toplinom.
- Kako doći: Najbolje je vozilom, ali postoji i autobusna, te željeznička povezanost iz Zagreba.
- Što posjetiti: Drvene kapelice, kurije, stari grad Lukavec i turopoljske lugove.
- Aktivnosti: Planinarenje po Vukomeričkim goricama, biciklizam i posjet etno-selima.
- Gastronomija: Isprobaj turopoljski špek, kobasice i štrukle.
- Smještaj: Seoska domaćinstva i manji privatni objekti.
- Najbolje vrijeme za posjet: Proljeće i jesen zbog ugodnih temperatura.
Autentičan smještaj u Velikoj Gorici
Napomena: Informacije o smještajima ili ugostiteljskim objektima važeće su u trenutku objave i podložne su promjenama. Preporučujemo provjeru aktualnih detalja prije rezervacije.
Svaka prigoda je dobra prigoda, ukoliko tražiš autentičan smještaj u Turopolju. Tijekom našeg istraživanja ovog šarmantnog kraja, odsjeli smo u Studio Apartment Romeo u Velikoj Gorici. Smješten u mirnom susjedstvu, ovaj apartman pruža savršen spoj udobnosti i autentičnog turopoljskog duha.
Domaćini su nas dočekali s osmijehom i pažnjom prema svakom detalju, a apartman je bio besprijekorno čist i opremljen svim što ti može zatrebati nakon dana provedenog u istraživanju starih drvenih kapela, vinskih cesta i skrivenih šumskih staza. Blizina Zagrebu omogućava i kratak Shopping, a kraj istovremeno pruža uživanje u miru i tišini ovoga pitomog kraja. U večernjim satima, uz šalicu čaja i pogled na zalazak sunca, osjećaj je bio kao da smo doma. A to ustvari cjelokupan kraj i jest, autentičan duh Turopolja kao da si doma. 👌
