Jedan običan ljetni dan pruža nezamislive prilike hodanja i istraživanja Učke. Isprepletenost staza parka tolika je da možeš kombinirati raznolik spektar pravaca. U nastavku pišem o jednom takvom provedenom danu na Učki, sa klasičnim pravcem od Poklona preko puočne staze Plas na Vojak, nastavljajući na Suhi vrh. Povratak kružno, na Poklon po kvarnerskoj strani.
Ljetni dan, koji ustvari nije bio ljetni dan. Čak štoviše, podsjećao je uvelike na jesen iliti još bolje rano proljeće. Čak se i more pored Cresa činilo dosita mirno, u odnosu na ljetne vrtloge kakvi znaju biti, kao da još nije sasvim sigurno treba li biti ljeto ili još malo oklijevati u neodlučnosti godišnjih doba. U svakom slučaju ovaj zanimljiv ljetni izlet „od Poklona do Poklona“ donio nam je mnogo zanimljivih točaka i uživanja na Učki, najvišoj istarskoj planini. Koja je, uostalom kao i svaka druga planina svakim posjetom drugačija. Znam, Učku smo već (kao i Žbevnicu) imali nedavno. I da, znam da će neki od vas koji nas čitaju reći „još jedan dupli članak“.
Ali isto tako i ti koji ili koja nas čitaš, znam da znaš moj stav (barem glede većine mojih članaka, koji se odnose na putopise, mjesta i staze). A on je taj da je „svaki posjet planini“ (pa i ne samo planini već i mjestu, stazi, atrakciji) novi posjet. Jer koračanje istom stazom danas nije i ne može biti isto kao koračanje tom stazom jučer, već samom činjenicom da je drugi dan, odnosno novi trenutak. Pa krenimo sada opisom, konkretno na ovaj pravac od Poklona preko Vojaka na Suhi vrh i natrag na Poklon.
Od Poklona do Plasa kroz šumu
Na Poklonu smo ostavili auto, kod restorana, gdje nas je sunce ljetnoga dana još uvijek tjeralo u gustu tišinu šume. Ušli smo u pravac već nam poznate staze, nakon skretanja sa ceste desno, onu koja se polako uspinje kroz zelenilo i zadržava hlad čak i u najtoplijim danima. Nakon petnaestak minuta hoda kroz šumu, spajamo stazu sa Poklona. Šumski hlad, odmor na klupi, pozdrav turistima. Kojih ljeti na Učki zaista ne nedostaje. Barem ne na ovom tipičnom pravcu od Poklona do Vojaka.
Hodamo lagano, bez žurbe, kao da i mi učimo hodati sporije, ne samo zbog terena, već zbog trenutka. Šuma između Poklona i Plasa uvijek ima nešto prizemno smirujuće, i kad god zakoračimo pod njezine krošnje, kao da se svijet vani stišava. mjesto gdje je izvor. Na samoj stazi, tik prije skretanja prema Plasu, sada tek prazno korito obraslo biljem, tiho podsjećanje da je voda nekoć tekla ovuda. U ljetnom danu, to je gotovo simboličan prizor, kao da i priroda uzima predah. Ili ipak ne? Navodno izvor nekoć nije sušio, vele posjetioci i planinari. No razloge i teme o istome ostavljamo za neki drugi put.
Plas: tajanstvena šuma predivne bukve
Sa generalnoga pravca Poklon – Vojak skrećemo prema vrhu Plas. Ovoga puta ranije, nego li to ukazuje službena oznaka. Razlog tome je da ćemo se popeti na sam Plas, zaobići jamu i izbjeći malo spuštanja. Staza prema Plasu otkriva svoju tihu moć. Prelazimo dionice prekrivene bukovom šumom – visoke, ponosne bukve uvijek su tu. I uvijek me iznova oduševe. Kao da svaki put iznova žele poručiti „priroda je drugačija nego grad“. Zanimljiva je ta njihova veličina, uspravnost, kao da rastu prema nekom tišem nebu. Plas nije samo usputni vrh, već mjesto gdje uvijek stanemo malo duže.
Tišina ljetne šume ovdje je izraženija, a na Plasu ima gotovo uvijek manje posjetitelja, nego na glavnom pravcu prema vrhu. Tek pokoji zvuk ptice ili šuštanja vjetra kroz lišće. Fotografije koje radimo ovdje uvijek imaju poseban ton – neka siva pozadina oblaka koja dodaje dubinu, neki zrak koji djeluje kao filter, svjetlo koje se, iako difuzno, zadržava na licima, rukama, granama. Plas nas opet nagrađuje. Ponovo nam daje motivaciju za krenuti dalje u šumu.
Od Plasa do vrha Vojak (1396): vidici na Istru i Kvarne
Od Plasa prema Vojaku sunce nas još uvijek prati. Uspon je blag, ali redovit, i s njim dolazi osjećaj uzemljenja. Poučnu stazu Plas prate oznake postavljene od strane PP Učka, ali i predivni vidici prema Istri. Otvara se i pogled na vrhove Ćićarije. Kao da se svaki korak približava nečemu što nije samo vrh, već i neka vrsta unutarnje točke pogleda.
I tako, približavajući se samom vrhu Vojaka, lagano nam se otkriva i jedan od glavnih razloga zašto je Učka toliko tajanstvena i mistična. Ustvari, iznenadi te u potpunosti. Jer dolazeći ovim pravcem od Poklona, preko Plasa, na kojemu pretežito gledaš šumu, sada ti se najednom otvori jedno potpuno drugačije prostranstvo. Jedan potpuno novi horizont – vidik prema Kvarneru.
Odavde se, za vrijeme dobre vidljivosti kakva nas je pratila tijekom ovoga izleta, otvaraju kvarnerski otoci: Cres, Lošinj, Krk, Plavnik – kao na dlanu – zatim Velebit, Rijeka, vrhovi Gorskoga kotara i Grobničke Alpe. Istra u svome najljepšem ruhu, pri čemu se, ako se pažljivo gleda, mogu zamijetiti i mali gradići. Primjerice, za vrijeme našega posjeta uspjeli smo vidjeti otočje rovinjskoga arhipelaga, pa čak i sam Rovinj. A u daljini, s druge strane – Alpe.
Na samom vrhu Vojaka – uskomešalo se vrijeme. Na kuli – ljudi. Postavljali su radio veze, šetali kablovima, slagali opremu. Mi stojimo po strani, kao gosti vremena koje se ubrzava oko nas. Nakon spusta pogled prema Maloj Učki, međutim, ponudio nam je i prizor sasvim druge vrste – ovce. Udaljene, rasute po padini, djeluju kao meke točke bijele tišine. Podsjetnik na ritam koji nema nikakve veze s našim planovima suvremenoga svijeta.
Sedlo: skriveni kutak za odmor
Silazak prema Sedlu vodi nas u nešto mekše prostore – travnate, zaklonjene, osunčane krajeve gdje staza gubi oštrinu. Doduše, gubi je tek pred kraj, a pojedini dijelovi mogu biti i opasniji. Zato ovdje uvijek pripazi. Na sedlu se uvijek rado zadržavamo. Maline! Crvene, sočne, kao da ih je netko pažljivo rasporedio točno uz rub staze. Ne možemo im odoljeti. Ali ne smijemo ih ni brati, jer po pravilima zaštite prirode i PP Učka (dobro ih prouči) nema branja.
Uz maline – samoniklo bilje. Neke prepoznajemo, a za neke pitamo aplikaciju. Ovdje vidimo primjerice divlji origano, divlje metvice. Zastajemo, mirišemo, pokušavamo se prisjetiti prošlih uspona, kojih ustvari i ne nedostaje. Sedlo je tih, skrovit prostor. Kao da čuva sve ono što bi drugdje bilo izgubljeno – mir, maline, biljke, vrijeme. A isto tako nam omogućava, da se usuglasimo da li ćemo nastaviti dalje ili se spustiti po zapadnoj strani na Poklon (što je jedan od čestih pravaca koji se koristi) ili nastaviti. Budući da su uvjeti relativno dobri i kiše nema, kao ni ljetnih vrućina, ovoga puta nastavljamo u pravcu Suhoga vrha.
Od Sedla na Suhi vrh: stazom predivnih vidika
Nakon Sedla, staza se širi. Bilja je sve više, sve bujnije – kao da prelazimo iz intime u otvorenost. A onda, uspinjući se najednom – otvara se vidik. Prvo vidimo dimnjak elektrane u Plominu. Dobro, njega ću zanemariti. Ali samo par koraka naprijed otvori se ponovo vidik na Kvarner. Kvarnerski otoci pred nama – Cres, Lošinj, Osorščica (Televrina) – razasuti kao listovi na površini mora, sada su drugačiji nego sa vrha. Barem se tako čini. Kao da su nam sada bliži. Miješaju se slojevi pogleda: trava pod nogama, zatim stijene, zatim šuma, zatim nebo, pa sloj otoka. U daljini, sve što se kreće postaje sporo, gotovo neprimjetno.
More pored Cresa je zaista intrigantno, potpuno mirno. Bonaca. Par jedrilica, podsjeća na gotovo rani proljetni ili čak zimski dan. A da smo u ljetu, točnije 4.kolovoza, ne ide u prilog da je temperatura takva da i šuškavac dobro dođe. Ljetno sunce se u trenutku uspona na Suhi vrh već odavno izgubilo. A ovakvi uvjeti ljetnoga dana ,jedni su od razloga po kojima ću izričito pamtiti baš ovaj izlet. I to ne samo pamtiti, već ga i dijelim na Putokozi, kao podsjetnik da pokažem kako je svaki posjet planini drugačiji. Pri tome nikako ne propovijedam, ne brojim, samo ukazujem da ista planina može biti izvor inspiracije, svakim novim posjetom.
Iako Suhi vrh (1335) možda ne biva toliko istaknut, jedan je od onih vrhova koji pružaju kombinaciju vidika iz šume. Doslovno. Samo ime govori da ne traži da se na njega stigne brzo. Na vrhu ne ostajemo dugo, ali vidici koji nam približavaju Velebit dovoljni su. Na vrhu se nalazi pečat i upisna knjiga, vrh nije u sklopu HPO-a, ali ova staza jedna je od zanimljivih dijelova R.P.O., dobro markirana. Sa vrha staza nas vodi prema dolje, put prijevoja Vrata.
Prijevoj Vrata i povratak prema prijevoju Poklon
Silazeći prema tzv. poznatim Vratima staza lagano zakreće, spuštajući nas u šumovite predjele kvarnerske strane. Blag spust kombinacije vidika, a u konačnici same šume dovodi nas do stola, odnosno sjecišta staze sa Sedla. Spuštajući se odatle, prema kvarnerskoj strani, nema više onog visokog svjetla, ali ima topline u zemlji i mahovini. Ipak, ovaj pravac je strm, potrebno je istaknuti i sa sobom nosi i svoje rizike, pokliznuća.
Dolazeći na blaži dio u šumim staza pruža znatne mogućnosti. Da li skrenuti u pravcu Babinoga skloništa ili nastaviti sa povratkom za Poklon. Obzirom na to da se kiša sve više bliži, naravno da smo odabrali drugu opciju. Tim više logičnu, budući da će i mrak. Da imamo čeone lampe u ruksaku ne treba dvojiti riječi. Ali hodaći u smjeru Poklona najednom nas Učka ponovo iznenadi: živina. Konji. Krave. Mirni, nepomični, ali ne i nezainteresirani. Prolazimo pokraj njih tiho, gotovo s poštovanjem. Iznova nas podsjećaju da je ovdje sve još uvijek povezano – planina i ljudi, stada i putevi, voda i suhoća. Makadamom nastavljamo natrag prema Poklonu.
Dolazimo sa druge strane, zatvarajući krug. Staza je za nama, ali nije gotova. Ona se vraća s nama, u hodu, u koracima koje ćemo tek napraviti, u fotografijama koje ćemo razviti, u biljkama koje ćemo možda opet tražiti. Učka tog dana u sred ljeta čini se bila je sve samo ne ljetna. I upravo zato je savršena. Jer je uvijek drugačija.
Tehnički detalji i korisne informacije za stazu Poklon (922) – Plas (1286) – Vojak (1401) – Suhi vrh (1335) – Poklon (922)
- Početak staze: Poklon (rampa, prije restorana)
- Parking: Mali parking prije rampe na početku ceste za Vojak
- Dužina staze: Dionica koju smo prehodali dužine je preko 12 km. Visinska razlika uspona i silaska je oko 1400 m (750 pojedina).
- Koje su opcije za okrijepu, hrana piće? Postoji mogućnost kupovine pića na vrhu Vojaka (samo tijekom ljetnih mjeseci). Imaj na umu da je pivo oko 3€ (2025). Na Poklonu je centar za posjetitelje te restoran sa specifičnom ponudom.
- Ostalo: Imaj svu osnovnu opremu i tijekom ljetnih mjeseci (šuškavac, čeona, nešto prve pomoći), dovoljno vode.
