„Vaspet jest jedna vlast jaže zovet se Istrija. I v toj zemlji jest jedna gora jaže zovet se latinski Olinfos, ježe jest Učka.“ napisao je nepoznati glagoljaš u 16. stoljeću. To upućuje da je spomen same Učke veoma star. I tako dok se većina kupala u moru u podnožju Učke, ili tražila više nadmorske visine u Alpama, mi smo se jednoga ljetnoga dana zaputili potražiti hlad na Učki. Ovaj tekst posvećujem primjeru kako pronaći ljetnu sporost, šumsku tišinu na klasik usponu na Vojak s Poklona.
Nisam brojao koliko sam puta bio na Učki. Možda zato što bi svaki pokušaj brojanja narušio ono zbog čega se tamo i vraćam – osjećaj da vrijeme gubi formu čim zakoračiš u šumu. Danas dijelim jedan ljetni primjer, možda i jedne od najčešće posjećivane staze, iz ljeta koje još traje. Krenuli smo sa Poklona, onog mirnog platoa gdje cesta staje, a šuma počinje. Ovoga puta ne od planinarskoga doma i (novoga) centra za posjetitelje. Već od restorana pored rampe. Ustvari, ovo je odlična početna točka, ukoliko želiš izbjeći gužve pored doma ili centra. Naravno, ukoliko pronađeš i ovdje parking. Mi smo ga pronašli pored rampe. Osim od navedenoga dana, za potrebe članka uključujem i par fotografija od ostalih posjeta za navedenu dionicu.
Prijevoj Poklon – početna i završna točka
Učka i njene staze pružaju nebrojene mogućnosti. Isprepletene različitim pravcima, šumama i livadama, a ponaosob skrivenim utočištima, moguće je kreirati različite kružne staze i kombinacije. Ovisno o kondiciji, željenoj visinskoj razlici ili osobnim željama, na Učki ćeš pronaći uvijek nešto za sebe. Za ovaj klasični uspon ipak neću pisati o ni jednoj o integralnih kombinacija, već o jednostavnom usponu – de facto po istoj stazi gore i dolje. Tako je barem odredila ekipa, da se „izbjegne sedlo za vrućina“.
Da, znam da će se također mnogim početnicima svidjeti započeti sa ovakvim jednostavnim stilom. Međutim budući da je mene osobno oduvijek privlačila kombinacija različitih staza, kako bismo barem malo odstupili od iste dionice gore-dolje, za silazak sam uspio nagovoriti ekipu da se spustimo preko Plasa. Isto ne može biti nikako pogreška, jer ima i mnogo hladovine.
Prijevoj Poklon (922 m.)
Prije nego li podijelim detalje ove klasik ljetne staze, slijedi par riječi o samom prijevoju Poklon (922 m). Radi se o poznatome prijevoju koji dijeli Ćićariju i Učku. Sam naziv prijevoja ime povijesno značenje. Kažu da su hodočasnici iz Istre upravo na ovom prijevoju prvi put ugledali Trsat – i tada bi se redovito zaustavili, u tišini poklonili Majci Božjoj Trsatskoj i nastavili put sa smirenim srcem.
Na samom prijevoju danas se nalazi planinarski dom na Poklonu (922), kojim upravlja PD Opatija, a sagrađen je 1965. U novije vrijeme izgrađen je i centar za posjetitelje PP Učka, u kojemu se održavaju raznolika predavanja. Glede samog planinarskog pojma i planinarenja (ne autom, cestom) postoje različiti prilazi Poklonu:
- Iz Veprinca (do Veprinca vozilom ili autobusnom linijom iz Rijeke): 1:30
- Iz Ičića (Opatije): 3 h.
- Iz Ike: 3h
- Iz Lovrana: 3, 30 h
- Iz Medveje: 4 h.
- Iz Lupoglava: 4 h.
Kako sam i spomenuo na početku teksta, ovaj tekst sam bazirao na klasik usponu i prilazu prijevoju vozilom. Mi ovaj put nismo započeli planinarenje od samoga doma, odnosno od strane koje započinje predivnim vidicima na primorje i Cres, već smo parkirali, sa istarske strane, pored restorana. Rekao bih da se radi o točki sa nekih 950 m n/v. To je (iz smjera Istre) odmah po dolasku. Prije dolaska na prijevoj (iz smjera Istre) zaustavi se pred Velu Učku, pored vode Josipa II, natoči vodu iz izvora i kreni.
Put prema vrhu Vojak: šumom prema nebu
Bilo je kasno jutro (za ljetno planinarenje), ali unatoč tomu svježina je još držala svoju riječ. Barem više nego li u dolini Istre. Uspon. Ne naglo, ne teatralno – nego tiho, kako to Učka zna. Od rampe do vrha vodi direktna staza – jasno označena, urezana godinama u korijenje i zemlju. Šuma je gusta i duboka, krošnje čine gotovo potpunu zavjesu od sunca. I ljeti, kad se nizinama ne može disati, ovdje se hoda s lakoćom.
I upravo zato je ova staza posebna: cijelim putem prati te hlad, zelenilo, šuštanje lišća i pjev ptica. Nema naglih otvorenih pogleda, nema panorama koje vrište na svakom zavoju. Samo ti, staza i dah. To je planina kad joj vjeruješ – znaš da će te na kraju nagraditi, ali nema potrebe da požuruješ. Planinarska staza isprepliće se sa cestom (koja također vodi na vrh), prolazeći je 4 puta. Dolaskom na višu n/v na stazi, prolazi se izvor vode. Za vrijeme ljetnih toplina iznenađujuće biva suh. Nastavak staze vodi također kroz hlad. U konačnici dovodi do djela na kojem biramo da li cestom do samoga vrha ili nastavak stazom.
Vojak (1396m,1401): ljetni dan na krovu Učke
Kad izađeš iz šume, izlaziš kao iz pozornice na svjetlo reflektora – odjednom si na sedlu ispod Vojaka, a pogled se počinje otvarati. Posljednjih 10 minuta vodi po kamenjaru i niskom raslinju – jedini dio puta bez hlada, ali tada je već srce uspona iza tebe.
Na vrhu – vidikovac, kamen, stijena, nebo. Ako je bistro, pogled seže prema Veneciji, Dolomitima, slovenskim Alpama (Triglav, Grintovec), a Kvarnerski zaljev i čitava Istra su kao na dlanu. Otočki arhipelag je na dohvat ruke: Cres, Krk, Lošinj sa Televrinom (koji dominira), Plavnik, Rab. U pozadini Velebit. Otvori se i predivan vidik na Snežnik, Snježnik, Bitoraj. Ali meni, najdraži je onaj pogled u tišinu. Kad se svi poklone vrhu. Ok. osim vjetra. Svaki vjetar je motivirajući, posebice u ljeti 😊.
Vojak zna sve o ljetima, godinama, povratcima. Tu se ostaje malo duže, sjedi na stijeni, pije voda, jede nešto sitno. Ne zato da se nahraniš, nego da se usporiš. Ono što biva zanimljivo za vrijeme ljetnih posjeta je kula. Ista biva otvorena, a unutra uvijek možemo pronaći zanimljivih stvari, koje nudi PP Učka. U krajnjem slučaju hladan sok, pivo. Na vrhu se nalaze žigovi IPP-a, HPS-a, OPO.
Silazak preko staze Plas: mirisi, tišina i zeleni labirint
Za povratak (nema demokracije) i ne prihvaća se moj prijedlog da se odradi kružna staza spustom kroz šumu preko sedla na zapadnoj strani (pisati ću o istome pravcu koji drugi put). Ali zato da barem malo glumimo lisicu i ne idemo sve baš istim putem, uspijemo odabrati stazu preko poučne staze Plas, ne zato što je brža, nego zato što je hladnija, zelenija i raznolikija. Sama staza, kao što i naziv govori ispunjena je tabelama sa nazivima životinjskih i biljnih vrsta na Učki.
Ovdje nalazimo svakakvoga života od gušterica, ptica, medvjeda, daždevnjaka, srne, puha, kornjača…Plas nije najkraći put – ali svakako je najugodniji za silazak ljeti. Staza se lagano spušta, vijuga među stablima, i ulazi dublje u carstvo bukve, hrasta, vlažnog tla i ljetnih mirisa. A i svaki novi posjet Plasu pruža gotovo uvijek novu inspiraciju i priliku za nove fotografije.
Na nekim dijelovima kao da zakoračiš u nešto iskonsko – šuma ne staje, ne prestaje šaptati, a hladovina je konstantna. Vidici se pružaju prema Istri ali, za razliku od vrha iz hladovine. Idealna je to ruta za povratak jer ne traži previše opreza, ne umara koljena, a vraća te polako prema Poklonu. Od nedavno sam Plas obogaćen je i novim markacijama za sam vrh Plas (u šumi). Prije samoga povratka na glavni pravac na kojega se ponovo spojimo sa Plasa, preporučam zaustavljanje pored jame.
Staza za ponoviti – uvijek drugačija, uvijek tiha
Ova staza – Poklon na Vojak pa nazad preko Plasa – nije samo najpopularnija ruta na Učki. To je ritual sporosti, ruta koja nudi osobni prostor u gustoj šumi, uz tek nekoliko susreta s drugim planinarima. Ljeti je ona posebno zahvalna jer ti drži hladu i ritam, ne tjera te na žurbu ni dokazivanje. A radi relativno jednostavne dostupnosti od Poklona vozilom možeš je uvijek ponoviti, u sklopu jedne „planinarske šetnje“.
Ne dijelim ovu priču zato što mislim da je poseban pothvat – dijelim je zato što mislim da je vrijedna povratka. I zato što se nebrojeni usponi ne pamte po brojkama, nego po danima poput ovoga – kad si samo hodao, disao, stajao i slušao. Ni ovo je samo jedan djelić Učke.
Učka ti neće pokazati sve odmah. Ali ako ideš polako, ako se vratiš, ako staneš – pokazat će ti ono što najviše vrijedi.
Tehnički detalji i korisne informacije za stazu Poklon – vrh Vojak:
- Polazište i povratak: Poklon (kod restorana, 922 / 951 m)
- Uspon: direktna staza prema vrhu Vojaka (1h:30min laganim tempom)
- Silazak: staza Plas (oko 1h 20min)
- Ukupno vrijeme: 3 – 3.5 h hodanja + vrijeme za pauze na vrhu i šumi. Od Poklona do vrha Vojak potrebno je otprilike sat i pol hoda. Ukupno, oko 4 sata sa pauzama, sa približno 9 kilometara (računaj da je to ruta kojom smo mi išli – od gostionice Dopolavoro, preko staze Poklon–Vojak, s povratkom na Plas). Cijelu trasu možeš pogledati na ovdje.
- Pogodno za: sve koji traže ljetni planinarski izlet s obiljem hlada i minimalno izloženosti suncu
- Kada je izveden posjet? Tijekom dana, 6. mjesec. Nekoliko uključenih fotografija sa prošlih izleta.
