Učka je planina koja nagrađuje one koji joj prilaze bez žurbe. Iako je mnogima poznata, uvijek se može pronaći staza koja vodi daleko od gužve, gdje koraci postaju laganiji, a priroda govori glasnije. Ovaj put odlučili smo se za dulju rutu s Poklona prema Velikom Planiku, uz usputni prolazak preko Ošlja i Malog Planika. Bez vremenskog pritiska, svaki korak bio je prilika da upijemo mir šume, prostranstvo livada i tišinu koju donosi planina.
Planine imaju svoj ritam, a mi im se samo prilagođavamo. Iako sam navedenu trasu već dva puta organizirao sa kolegama iz PD Glas Istre (pri kojoj nas je zatekao prvi put snijeg, a drugi put kiša) u smjeru Korita, ovaj put, početkom zime, odabrali smo kružnu stazu. S polaskom na prijevoju Poklon (922 m n/v) krenuli smo dakle na uspon vrhova Ćićarije. Plan je prijeći kombinaciju kroz Ošalj (1176 m n/v) – Mali Planik (1259 m) – Veliki Planik (1272 m. n/v). Kružnu sam odabrao kako bi ti bilo lakše, budući da većina dolazi svojim vozilom. Svakako, kao ideju za grupni izlet, opisati ću jednom drugom prilikom i trasu koju smo radili kroz društveni izlet (Poklon – Korita).
Veliki Planik (1.272 m n/v), najviši je vrh Ćićarije, a staza sa Poklona jedna je od najlakših prilaza. Kao što sam i spomenuo, to ne znači da ne donosi iznenađenja – ovog puta, zatekla nas je prva prava zimska bjelina koja nas je dočekala na višim dijelovima.
Od Poklona laganim usponom kroz šumu do vrha Ošalj
Ne žureći prema cilju, već uživajući u svakom koraku, krećemo od planinarskog doma, odnosno Centra za posjetitelje (nekadašnje peradarske farme) i uzbrdo pratimo trasu Riječke planinarske transverzale. Oznaka je jasna – piše da je od Poklona do Velikog Planika potrebno 2.45 minuta. Naravno ovo je okvirno, ali ustvari, slijedeći koncept sporosti i užitka u planini oko tri sata je optimalno vrijeme.
Nakon 500 metara dolazimo do križanja gdje se odvaja put prema Brložniku, no mi nastavljamo širokim šumskim kolnikom koji je nekada građen za potrebe dalekovoda. Kombinacija silaska i uspona kroz bukovu šumu dovodi nas prema prostranim livadama – krajolik se otvara, a zrak postaje svježiji. Dolazimo do skretanja koje nam otvori vidike prema vrhu Ošalj.
Dan je u kombinaciji sunca i oblaka, Na jednom proplanku nakon skretanja, radimo kratku pauzu. Ista nam je značila i zadnji susret sa suncem toga dana. Do vrha Ošalj (1.176 mnv) dolazimo uspinjući se kroz pola sata hoda kroz kombinaciju livada i kamenjara. Na vrhu slijedi pauza. Oblaci koji dolaze od slovenskih Alpa, podsjećaju me na jedan drugi trenutak, kada nas je na trasi oko V. Planika zahvatila kiša.
Valjda ovaj put neće (mislim u sebi). Svaku pojavu u planini ću podnijeti: snijeg, mećava, vjetar, vrućina, sunce, sam ne i kišu! Ipak dobra je stvar da termometar pokazuje oko 0 stupnjeva. A to znači samo jedno: svaka padalina koja danas padne biti će snijeg. A snijeg svi volimo, zar ne? 😊 Prije bilo kakve padaline brzo postavljam pečat u staru IPP (izdanje od 2006.) i krećemo dalje.
Tragovima snijega do Malog Planika
Spuštamo se u šumu i slijedimo planinarsku stazu. Kako napredujemo prema Malom Planiku, šuma postaje sve tamnija i mračnija. Prizori sunca sa pauze su „daleka prošlost“ iliti dan i noć, kako ti draže. Osjećam sve jaču zimu, kao i prve pahuljice koje nas polako zahvaćaju. Snijeeeg!
Staza nas vodi u zimski prizor – tanki sloj prvog snijega prekriva tlo, a šuma oko nas postaje tiša, gotovo uspavana. Snijeg ne pada jako, ali dovoljno da kreira tek lagani prekrivač. Osjećamo pod nogama onaj poseban zvuk hrskanja. Zastajemo, promatramo igru sjena na bjelini, slušamo tišinu koju samo planina može pružiti. Uspinjemo se prema M. Planiku.
Mali Planik, (1259 m), koji inače pruža ljepše vidike prema Kvarneru od Velikoga, uvijek nagradi one koji do njega stignu. No ovoga puta nije nas nagradio vidicima. Magla ciklone koja se nadvila nad vrhom uskraćuje vidike prema bilo gdje. Čak se niti Veliki Planik ne vidi, podsjećajući me na jednu mećavu na (SLO) Snežniku. Stavljam pečat za IPP (ok. nisam ga imao), kojega sam se naravno sjetio uzeti baš danas, za vrijeme zimskoga dana na 0 stupnjeva. Jer naravno, od svih lijepih dana u prethodnih 20-ak posjeta vrhu do sada (2025) nisam imao priliku.
Naravno da jesam, ali nikad nije kasno. A i za vrijeme sunca nije zanimljivo. Itekako je zanimljivo! Drži se sunca i lijepoga vremena, izbjegavajući snijeg i hladnoću ipak, savjetovao bih. Inače starije izdanje IPP-a, nema Mali Planik, budući da se nije smatrao tada djelom IPP-a, budući da isti obuhvaća pravac prema Poklonu, po kojemu se planiramo pak vratiti. Ipak, naravno da postavljam žig u slobodnu rubriku.
Veliki Planik (1272 m.) – Poklon
Spuštamo se na makadam između dva Planika Ššuma je sada gotovo zimska bajka, ali snijeg je stao. Uspon na Veliki Planik (1272 m.) teče dobro, ali stijena je mokra. Ukoliko ikad penješ po vlažnoj stijeni pripazi jer (koliko god mi mislili da posjedujemo mogućnosti) stijena tada kontrolira tebe, a ne ti nju!
Horizonti prema Učki i susjednom M. Planiku sa kojega smo došli sada su vidljiviji jer je magla prošla. Istaknuti su oštrim kontrastom zime i kasne jeseni. Vidim bjelinu šumskih putova. Ovdje zastajem, za kratak odmor i jednostavno – uzimanje pečata za IPP ali i za HPO. Ćićarija se najbolje upoznaje upravo ovdje: na njenim vrhovima, gdje se susreću svi njeni krajolici, a Veliki Planik kao najviši taj dojam samo dočarava.
Veliki Planik – Poklon: staza za polagani korak
Nakon kraćeg odmora, spuštamo se ponovno na makadam. Sada smo na dionici IPP-a, koja će nas vratiti natrag do Poklona, što je i naš konačni cilj. Bjelina snijega, hladan zrak i tišina bez žurbe – sve što nam treba da ovo planinarenje ostane zapamćeno ne samo kao još jedan prijeđeni put, već kao doživljaj koji ostavlja trag.
Makadamska staza nas spusti, do raskrižja na kojemu skrećemo lijevo. Šumska staza nam tada otvori vidike prema Istri, kao i pogled na Land art stazu Stražica-Sapaćica. Ova staza podsjetila nas je da planinarenje nije samo dolazak na vrh i uzimanje pečata (koje sam danas ustvari uzeo), već o svemu što do vrhova vodi. Prvi snijeg, mir šume, pogledi koji se ne žure otkriti – sve to Učka i Ćićarija nude onima koji ih žele doživjeti polako. Ako planiraš svoju rutu, ne gledaj na sat – samo kreni i pusti da te planina vodi svojim ritmom.
Korisne informacije za kružnu stazu Poklon-Ošalj-Planik
- Početak staze: Poklon (922 m n/v)
- Točke na stazi: Ošalj (1176 m n/v) – Mali Planik (1259 m) – Veliki Planik (1272 m. n/v).
- Zahtjevnost staze: Staza nije tehnički zahtjevna, međutim zahtijeva dužinu hoda sa preko 16 km. Nama je trebalo 6 sati sa pauzama. Vidi trag.
- Ima li mjesta za okrijepu hranom i pićem? Da, na prijevoju Poklon.
