Okružen spektakularnom prirodom, s udaljenosti 27 kilometara od Zagreba, Samobor je grad ukusnih deserta, zelenih perivoja i kompaktnih ulica. Ukoliko bih trebao odabrati priču o mjestu kontinentalne Hrvatske koja će izgledati inspirativno na prvi pogled, priča o Samoboru, definitivno se uklapa u odabir. Od kada u dalekoj 1242., kralj Bela IV preda Samoboru povelju kojom će grad postati Slobodni kraljevski grad, isti će se razviti u jedan od najživopisnijih malih gradića sjeverne Hrvatske. Smješten u podnožju zelenih brežuljaka uz vrelo potoka Gradna, danas gradić otkriva spoj umjetnosti i prošlosti. Ono što možda najviše privlači pozornost posjetitelja su fantastične “Samoborske Kremšnite“, lokalnih recepata.
Samobor je idealan za posjetu tijekom čitave godinu. I to ne samo za klasičan razgled. Bez obzira na preferencije, Samobor je raznolik i pružiti će mogućnosti za povijesnu, rekreativnu, romantičnu ili opuštajuću šetnju. I svaka od njih, odati će nam priču o nekome kutku Samobora. Kada sam po prvi puta došao u Samobor, bila je zima. Krajolik pokriven bijelim pokrivačem skrivao je ulice ukrašene novogodišnjim ukrasima. Pri drugom susretu, tijekom ljeta, grad okružen zelenom bojom šume, bio je isto tako slikovit, samo u drugačijoj verziji. Ljubiteljima umjetnosti svidjet će se Samobor, koji je oslikan bojama i ispunjen živopisnim redovima kuća.
Posjetiti Samobor znači…kušati Samoborske kremšnite nakon šetnje slikovitim ulicama i perivojima
Ono što Samobor čini prepoznatljivim su #samoborske kremšnite. Delikatesa prepoznatljiva kao „Kraljica kolača“ radi se od jaja, mlijeka i brašna po specijalnom receptu. Jedan od simbola grada nerijetko je spominjana tema u lokalnim knjigama. Ipak, kako bi što bolje ocijenili njihovu kvalitetu, najbolje bi bilo prije prošetati srednjovjekovnim ulicama i ponekim samoborskim perivojem. Osim šarolikih fasada, ono što me se posebice dojmilo je dobro očuvana arhitektura stoljetnog izgleda. Šetnja pastelno obojanim ulicama vratiti će nas u srednjovjekovnu kontinentalnu atmosferu. I ne samo to, usred grada ćemo pronaći i mirne oaze prirode.
Anin Dol
Osim što je impresivna na prvi pogled, jedna od samoborskih oaza Anindol“ ili „Anino šetalište ponuditi će nam uvid u potpuno drugačiji svijet, u usporedbi sa gradskim ulicama. Udaljena nekoliko koraka od živahnog gradskog trga, uživati ćemo u i sjeni krošnja i pjesmi šume. Područje je pošumio Ljudevit Schmidt, 1865., sukladno viziji gradskih šumskih šetališta toga doba.
Tamo, u slikovitoj šumskoj zelenoj oazi na brdu Tepec, kao u bajci, otkriva se kapela Svete Ane. Kapelica koja nosi isto ime kao i šetalište smatra se jednom od najmlađih samoborskih baroknih građevina ali ujedno i najpoznatijih lokalnih kapelica. Prvi puta se spominje 1677., a na zvonu piše 1751. Do nje se nalazi i kalvarija iz 1933.
Gradski trg
Središnji trg ili loklano “Plac”, najživlje je mjesto. Svaka zgrada koja ga okružuje odiše duhom prošlih vremena, čiju vitalnu prošlost otkrivaju detalji. Balkon broj 14 mjesto je na kojem je nekoć dane provodio poznati hrvatski književnik Antun Gustav Matoš. Legenda kaže da je lokalna djevojka Juliana Cantilly koja je bila ljubav pjesnika Stanka Vraza, prolazila gradom, kada ju je mladi pjesnik ugledao sa balkona broj 13. Zaljubio se na prvi pogled te odmah dobio inspiraciju za zbirku poezije. Iako ljubavna priča nije imala sretan kraj budući da se Juliana udala za bogatog trgovca iz Ljubljane i preminula u dobi od 30 godina, duh Vrazovih osjećaja živi i dan danas. Pjesnikovi kolege su obnovili Julianin grob uz župnu crkvu Sv. Anastazije.
Na sredini trga nalazi se stari zdenac iz 1764. godine. Prema legendi, onaj tko pije vodu iz zdenca, uvijek će se u Samobor vratiti. Znak gostoljubivosti oduvijek je bila čaša vode. Ali kako lokalna pjesma kaže da se “vino pije iz lonci”, voda se pije iz bunara.
Župna crkva Sv. Anastazije sa zvonikom
Smještena neposredno iznad trga, impozantna građevina smatra se jednom od rijetkih ranobaroknih crkava u Hrvatskoj. Izgrađena 1675. god., po prvi puta se spominje 1334. godine, te u povelji Bele IV. iz 1242. Izgradnju je dovršio talijanski arhitekt Hans Allio, uz financijske donacije grofice Ane Jelisave Auersperg. Jedina je crkva u sjevernoj Hrvatskoj posvećena Sv. Anastaziji. Drevni kip (Kristuš), smješten u crkvi, postavljen je na glavnom gradskom trgu u 17. stoljeću u maloj kapelici u blizini zdenca.
Zvonik, koji izgleda dominantno gledajući ga s glavnog trga, svojim izgledom stvara prepoznatljivu vizuru Samobora. Zvona su u vrijeme prvog svjetskog rata bila pretvorena u topove.
Sunčani sat
Smješten na kraju šetnice uz potok Gradnu, sunčani sat iz 2015. godine integrira dva sunčana sata u jednome. Društvo inženjera i tehničara Samobora omogućilo je da možemo pogledati gdje pada sjena i bez ikakvih čuda moderne tehnologije odrediti vrijeme. Naravno uz pretpostavku da je sunčan dan.
Samobor pruža priliku za…uživanje u predivnim vidicima krajolika
Svojim položajem Samobor u svojoj okolici nudi razne mogućnosti. Bilo da želite provesti dan, šetajući u prirodi, razgledavajući povijest ili se jednostavno opustiti, područje Samobora nudi sve! Točke na brežuljcima iznad grada posebno su zanimljive jer pružaju prekrasan pogled na sam grad Samobor i Zagreb. Kako bi pronašli neku od zanimljivih točaka, treba biti kreativan, razgovarati s lokalnim stanovništvom i pitati za upute.
Vidikovac Tepec
Nesumnjivo jedna od točaka po kojoj ćemo pamtiti Samobor je piramida smještena iznad grada, na 368 metara nadmorske visine. Nekadašnju drvenu piramidu obnovilo je društvo inženjera i tehničara grada Samobora. Moram priznati da sam 14 metara visok vidikovac uspio savladati tek iz trećeg pokušaja. Ali siguran sam da ga je moguće osvojiti tijekom prvog! Iako na prvi pogled izgleda drhtavo, većina će se na njega popeti bez dodatne opreme. Jednom kada dođete na vrh, piramida poznata i pod nazivom „Piramida Anindol“ otvoriti će jedan od najboljih vidika koji se proteže ne samo na Samobor nego i na čitavu okolicu, sve do Zagreba.
Bonus savjet za pogledati je kapelica sv. Jurja. Smještena na brdu Tepec, crkva je podignuta prikupljanjem dobrovoljnih priloga vinogradara 1620.godine. Zvonik je dovršen 1799. godine. Lokalna legenda kaže da je ova crkva na Tepecu nekim čudom nastala na ovom mjestu, bez temelja.
Vidikovac M. Vukasovića
Pored najpoznatijeg kojeg smo spomenuli, još uvijek postoje mnoga jedinstvena mjesta koja posjetitelji rijetko otkrivaju. Jedno od njih nalazi se u ulici Marka Vukasovića 20, iznad Samobora. Ova točka, dobra je alternativa za vidikovac na Tepecu.
Stari grad Samobor
Jedno od mjesta koje definitivno otkriva poglede je nekadašnja utvrda grada Samobora. To nije upitno jer dvorci uvijek pružaju poglede! Iako su od dvorca danas ostali samo ostaci, stari grad iznad Samobora i dalje je privlačna atrakcija. Ne treba biti iskusni planinar za doći do utvrde. Ipak, trebat će oko 30 minuta lagane šetnje. Savršena je za bistrenje uma i uživanje u prirodi. Brojni kraljevi i plemići bili su gospodari dvorca, kojeg je dao sagraditi češki kralj Otokar 1268. godine. Dvorcem su vladali Arpadovići, Anžuvinci, Frankopani, Erdodyi, Celjski, Matija Korvin.
A podnožje staroga grada krije i legenda o samoborskoj kornjači. Predaja kaže da kamen u obliku kornjače potječe iz 15. stoljeća, kada ga je baveći se alkemijom stvorila grofica Barbara Celjska, poznata kao Crna kraljica. Budući da je sa Samoborcima bila u svađi, kornjača se spuštala u grad, a legenda kaže da će pojavi li se u Samoboru ponovno veliko zlo, kornjača će opet oživjeti.
Samoborsko Gorje
U neposrednoj blizini Samobora nalazi se gorje, čiji brežuljci otkrivaju skupinu visoko pošumljenih glatkih planina. Najviša točka Samorskog gorja je 879 metara visok vrh Japetić, dok jugoistočni dio lanca čini strmi vrh Okića.
Žumberačka gora
Jedno od središnjih netaknutih brdskih područja nedaleko od Samobora je Žumberak, koji se čini najprivlačnijim. U mnogočemu produžetak Samoborskog gorja, Žumberak sastoji se od niza visokih grebena, uskih dolina i izoliranih sela ispunjenih stajama za sušenje kukuruza i hrpama usitnjenog drva za ogrjev.
Plešivica
Rasprostranjeno južnim krajevima Samoborskog gorja, Plešivica zauzima prekrasan krajolik valovitih brežuljaka prošaranih vinogradima. Pored izvrsnih sorta Pinota, Chardonnaya i Rizlinga, područje je poznato i po Portugizcu, voćnom crnome vinu – koje se poput Beaujolaisa – najbolje pije kada je mlado.
Listopad je značajan povod za lokalno slavlje. Mnoge vinogradarske obitelji Plešivica nude priliku kušati svoja vina, često popraćena hladnim narescima mesa i sira.
Samobor pruža priliku za…naučiti više o vlaku Samorček i lokalnim proizvodima
Iako malen, čini se da Samobor pruža idealnu kombinaciju za učenje i upoznavanje lokanih proizvoda. Jedno od najboljih mjesta za učenje je gradski muzej. Smješten u prekrasnom zelenom parku, muzej ne iziskuje mnogo vremena, ali pokazat će neke uzbudljive eksponate.
Vlak Samoborček
Lokomotiva i dva vagona smješteni u Južnom naselju podsjetnik su na nekadašnji legendarni vlak Samoborček. Iako je postizao brzinu do 20 km / h i nerijetko su ga okruživali putnici koji su uz njega šetali, mnogim generacijama značio je više od pukog načina prijevoza. Vlak koji je nekoć povezivao Samobor sa Zagrebom karakterizirala je ista sporost, koja je bila potrebita caru Franji Josipu da izda odobrenje za izgradnju željezničke pruge. Željeznica uvedena 14. siječnja 1901. bila je tipične konstrukcije za ono doba, slična istarskoj Parenzani.
“Samoborček” tako postaje omiljeno prijevozno sredstvo mnogih izletnika i daje zamah turizmu grada. Kako bi bio zauvijek podsjetnik na ta vremena isto je omogućio redatelj Krešo Golik (1922. – 1996.), posebno ističući Samoborček u filmu “Tko Pjeva, Zlo ne misli“. S vremenom “Samoborček” uspijeva postići brzinu i udobnost, no željeznicu „guta već“ u ovome slučaju ne daljina, već brzina u svijetu i Samoborček postaje financijski neisplativ. Posljednji put je iskrcao putnike u Samoboru 31.12.1979. godine. Danas postoje planovi za obnovu trase.
Lokalni proizvodi
Uz kremšnite, u Samoboru je jednostavno nemoguće ne pronaći još rukotvorina. Prvi ručni rad u gradu manufakture, izrađen je još u 16. stoljeću. Bez obzira o vrsti znata (mlinari, kožari, klobučari, čizmari, bravari, kovači, pekari, vinari), Samobor je stoljećima povezan s obrtima. Iako su neka od zanimanja s vremenom izumrla, mnoga su još uvijek živa.
Jedno od prepoznatljivih proizvoda je vino. Utjecaj kontinentalne klime omogućio je razvoj vina specifičnoga okusa. Vjeruje se da potječe iz kratkog razdoblja francuske vladavine početkom 19. stoljeća. Ipak, prvi pisani dokument o vinogradima u Samoboru datira još iz 1277. godine. Najpoznatiji su Bermet (lokalna inačica “Vermuta”). Manje intenzivnog okusa je Muštarda, kremasto smeđa s robusnim voćnim aromom.
Samoborski Fašnik
Jedan od najstarijih karnevala u Hrvatskoj održava se od 1827. godine. Tijekom ovog karnevala, tradicionalno lokalno nazvanog “Fašnik“, Samobor je posebice živahan. Glavni trg i sve ulice oko njega krcate su maskama, kostimima i izložbama.
Ulice i glazbena moda traju do pustnog utorka. Ceremonija u čast dobrodošlice proljeća okuplja karnevalsku povorku na glavnome trgu kralja Tomislava, koja će u konačnici zapaliti pust Fašnika (karnevalski princ).
