I dok zimi na trenutke ulijeće proljeće, boreći se jedno sa drugim, mi se nismo mnogo borili sa odlukom da želimo odraditi još jedan klasik „Platak-Snježnik“. Očaravajući Snježnik u srcu Hrvatske jedan je od onih vrhova koji neprestano očarava svojom ljepotom i šarmom.
Osobno, Snježnik oduvijek smatram jednim od najdražih, ali i školski onih dostupnih terena, koji će nam pružiti svašta ponešto: od odabira težine rute i pravca, tehničkoga smjera, duljine pa i dužine planinarenja. Ako želite da se netko potpuno zaljubi u čari planinskih vrhova, zasigurno nema boljeg odredišta od Snježnika.
Uspon na Snježnik pruža spoj prirode i tehnike savršen za početnike
Snježnik čini savršenim balans uloženog i poklonjenog. Tamo kao da je priroda sama stvorila oazu za dušu željnu mira i ljepote. Potpuni i nikad pogrešan odabir za hvalitelje sporosti, koji žele doslovno uživati u planinskome krajobrazu. Sklad vidika, vrhova i krajobraza. Stoga niti ne čudi da svoje uspone na Snježnik osobno brojim oko 20-ak puta. Barem za vrijeme pisanja ovoga teksta (02/2024). Možda jednom i opišem neke od najzanimljivijih, a sada kako bih na što lakši način predočio uspon na sam Snježnik, ovim člankom dijelim našu avanturu sa upravo odrađenoga izleta.
Vrh Snježnika, smješten na visini od 1505 metara nadmorske visine, nudi izazov koji je jednako uzbudljiv kao i zadivljujući. Visinska razlika od 408 metara između početne točke i vrha nije velika. Ovakva promjena visine omogućuje nam da se potpuno uronimo u ljepotu okolnog pejzaža bez da nam izaziva prevelike napore. I omogućiti će planinarenje tijekom dana, pogodno za izletnike.
Platak početna točka uspona na Snježnik
Govoreći o planinarenju na Snježnik, isti je dostupan iz različitih smjerova i planinarenje je moguće kombinirati sukladno željama, sposobnosti i kondiciji. Nerijetko Snježnik uklopimo u duže ture uz Risnjak, Lazac i Guslicu. A ona najčešća početna točka je svima nam poznati Platak, točnije veliko parkiralište kod Platka.
Vozeći se starom riječkom cestom od Grobnika, prema prijevoju Gornjega Jelenja, prolazimo slikoviti Kamenjak. Kada ga ugledamo ubrzo sa suprotne strane vidimo i oznaku za „Platak“. Dobro uređena planinska cesta dovede nas do parkirališta Platka.
Platak – Rimska Vrata
Kako smo se odlučili za uspon na Snježnik zimske nedjelje 04/02/24, uz gotovo proljetnim ugođajem, ovim člankom sam i opisao taj naš izlet „školske klasik izvedbe“. Plan izleta je napraviti kružnu turu od Platka „preko grebena“ do vrha Snježnika te „kroz grlo“ natrag. U principu ovo je školska tura, ali pruža mnogo: od šumske kupke do veličanstvenih vidika. A za vrijeme visokoga snijega može biti prava zimska avantura. Naša mala „ekspedicija“ broji 3 člana.
Već sa Platka vidimo da su okolna brda zelena. Sam Platak ima snijega, ali rekao bih više od topova, dok je na samo vrhu Radeševa već okopnio. Moguće da će u šumi biti mraza tako da smo „na granici“ za mini dereze. Moj stav je ipak bolje imati nego ne imati, iako ovaj put procjenjujem da ih neću uzimati.
Staza u kombinacija bjeline i zelenila
Prolazeći skijalište sa desne strane ispod nove vučnice vodi nas stara Rimska cesta u šumu. Dolazeći do prvoga odvojka prije zavoja, nakon nekih 15-ak minuta hoda, markacija nas vodi kraticom kroz šumu. Na ovom dijelu se može lako produžiti, što i nije neka tragedija, budući da se šumska cesta i staza ubrzo ponovo spajaju na još jednom križanju. Oprez tijekom zime! Budući da se dio rimske ceste za vrijeme snijega koristi za spust skijaša, u svakom slučaju preporučljivo je držati se izričito markacije, prateći pravac „Snježnik i Radeševo“. Primjerice, za ovoga izleta, snijeg se već podosta otopio tako da „nema zime“.
Sama planinarska staza ipak ovaj put donosi izazove, budući da na dijelovima koji su korišteni za uspon ostaje formirano ponešto mraza. Dvoje članova tima, Mario i Dino stavljaju mini dereze. Uspinjući se kroz bukovu šumu, dolazimo do križanja staza izlazeći ponovo na šumsku „Rimsku cestu“. Kod prvoga prolazimo prvo pored jedne jame, da bi nas ubrzo staza dovela do ključne točke. Radi se o odabiru pravaca: lijevo nas vodi „kroz Grlo“, a desni „preko grebena“ na Rimska vrata.
Stajući na raskrižju, vidljivo je da oba pravca traju otprilike jednako, oko 45 min., a neko uzance na koje sam navikao je uzeti nešto duži ali malo blaži uspon „preko grebena“. I zaista, nakon samo 10-ak minuta hoda, rimska cesta nam se pokaže već u svom najljepšem ruhu. Kombinacija muletijere i šume otvarajući nam toplinu zimskoga sunca, dovodi nas do raskrižja točno pred Rimskim vratima, gdje se desno odvaja pravac u smjeru Risnjaka. Trenutno gotovo bez snijega, prisjetio me na jedan gotovo davni izlet, još u 2018. kada je zamislite, visina snijega bila iznad markacije!
Rimska vrata – spoj prošlosti i očaravajućih vidika
Rimska vrata je prijevoj koji se nalazi iznad raskrižja. Zastanite se na Rimskim vratima, na tom mističnom visokom sedlu između Snježnika i Guslice. Ovo mjesto, nekad dio rimske ceste koja je povezivala dva divna svijeta – Liburniju i Gorski kotar, vjerojatno pravcima prema tadašnjoj „Emoni“, danas je oaza za planinare. Rimska vrata danas čine spoj između Platka i doline Lazac.
Omeđena vrhovima Snježnika i Risnjaka, nerijetko je ova točka zaštićena od vjetra. Ova točka, gdje se prošlost isprepleće sa prirodom, gdje hvalimo sporost svakim korakom, otvara nam super vidike prema Risnjaku. Rimska vrata su mjesto gdje se susreću povijest, priroda i avantura. Ovdje, pod otvorenim nebom, osjećamo se povezani s onima koji su prije nas hodali i putovali ovim putevima, osjećajući kao da smo na pragu nečeg veličanstvenog.
Rimska vrata – Mali Snježnik
A možda ustvari i jesmo na pragu nečega veličanstvenoga, budući da se od Rimskih vrata polako uspinjemo kroz šumu prema grebenu. Penjući se u smjeru grebena, pod nogama osjećamo tvrdo tlo i korijenje stabala, koji su svjedoci mnogih stoljeća. Primjećujući da tragovi snijega u potpunosti jenjavaju, prve zrake sunca nas sve više počinju obasjavati, a nebo se otvarati. Uskoro smo ubrzo dakle na samome grebenu Snježnika.
Greben, na kojemu se snijeg već odavno otopio najviše je izložen prirodi. Drugim riječima vjetra ali i sunca. U ovom našem slučaju prevladalo je sunce, budući da nas je gotovo proljetno sunce zagrijalo. Prisjećam se jednog od davnih izleta, 2018. kada bivamo primorani odustati radi vjetra. Odustati pri usponu na Snježnik? Da! Grebenski put pri vremenskim uvjetima mećave može biti opasan.
Mali Snježnik: točka gorskih vidika
Uspinjući se po stazi blažega uspona dolazimo do odvojka za Mali Snježnik, do kojega je par minuta hoda. A jednom kad stignemo do uzvišenja, pred nama se otvara panorama koja oduzima dah. Risnjak, Snježnik, Obruč, Učka, svi oni stoje pred nama poput stražara prirode, čuvajući tajne i ljepote koje kriju. U daljini već nadziremo bjelinu Kamniških Alpa.
Mali Snježnik – Snježnik
Nastavljajući kretati se grebenom lako se dolazi do točke na kojoj se travnata staza pretvara u stjenovitu stazu. I tu dolazimo do onih tehnikalija koje sam spominjao na početku. Nema većega gušta penjati se kada zimsko sunce blago zagrije stijenu. A isto tako i odmoriti omeđen u stijenama. Nakon par fotografija uz monolite, lagano se penjemo po stijenama, koje su djelomično mokre, a ponegdje i kliske.
Taj put kroz stijene sa par tehnikalija, nas ubrzo dovede na sam vrh Snježnika. Vrh se prema mnogima smatra jednim od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj. Na vrhu je u stijeni ugrađen žig. Sa svojih 1.506 metara nadmorske visine vrh nam otvori vidike prema Guslici i Kamniškim Alpama na sjeveru. Vidimo i Risnjak, Mirnjak, Jelenc, šumske staze i zelenu dolinu Lazac, koji je također bez snijega. Sa jugozapadne strane nam se pak otvori pogled na Platak. Za vrijeme ovoga izleta od Učke se vidio samo vrh, dok su Riječki zaljev i otoci Kvarnera ostali pod maglom. Bez obzira na to, dokle god smo iznad sunca, s kombinacijom magle je odlično! Susrećemo druge planinare i kolege, divimo se vidicima i radimo pauze.
Planinarski dom Snježnik – “Kroz grlo” – Platak
Spuštajući se sa vrha do kamene kućice gledajući kuću planinarskoga doma, prisjećam se svoga prvoga planinarenja na Snježnik. Tada je dom još uvijek bio dom. A na žalost već dugo vremena nije (nadam se da će opet postati). Staza do doma je za vrijeme zime kliska i potreban je oprez. Budući da već mnogima poznata informacija, dom ne radi, nalazim ponovo zanimljivo „sklonište“ u stijeni. Na ovom magičnom mjestu, kućica iznad magle je prava čarolija. Poput nekoga alpskoga ambijenta. Podsjeća me ponovo da sporost u planini nerijetko nije mana, već blagoslov – jer samo kad usporimo, možemo istinski uživati u svemu što nam planina nudi. Stati i uživati u trenutku. Sjesti, prepustiti se opuštenoj atmosferi i „potrošiti“ nekoliko dragocjenih minuta uživajući u panorami.
U međuvremenu spustili su se Dino i Mario, te se na kratko zaustavljamo pored doma. Dom skriven ispod samog vrha, svojim postojanjem svjedoči o danima kada su planinari ovdje pronalazili utočište i zajedništvo. Sagrađen 1951. godine, biva mjesto gdje su planinari mogli pronaći ne samo hranu i toplinu blagovaonice, već i udobnost spavaonice s 24 ležaja, kao i zimsku sobu sa dva ležaja, koja je bila spremna pružiti zaklon u slučaju da dom nije bio otvoren. Do planinarskoga doma na stijeni nalaze se žig i tabela osnivaču staze B. Lončaru.
Staza ispod planinarskog doma pitoma ali skliska
Guslica ili povratak na Platak? To je pitanje sa kojim se nerijetko susrećemo kada krećemo na Snježnik. I naravno, gotovo uvijek pobijedi Guslica, nekoć vojna baza za vrijeme Jugoslavije. Mi smo tako i ovaj put odlučili se zaputiti na Guslici, unatoč knap vremenu za mrak – sa Platka smo krenuli relativno kasno oko 11:00, ali naravno da imamo lampe sa sobom i svu potrebitu opremu.
Odluka se ubrzo promijenila, budući da član Dino „iskušava“ klizanje pred samim odvojkom staza. Iako prolazeći sa lakšom ozljedom, isto je bilo dovoljno da se odlučimo za spust. Tako umjesto desno idemo lijevo, slijedeći stazu „kroz Grlo“, koja nas dovede natrag u šumu. Slijedeći markaciju ponovo nas spoji do odvojka sa „Rimskom cestom“. Budući da smo se ovaj put odlučili vratiti na Snježnik, tamo dolazimo taman pred mrak, oko 16:15.
Tehnički detalji
- Opis staze: Platak – Snježnik – Platak
- Visina ishodišta:1115 m n/v
- Najviša točka / vrh: 1506 m
Kontrolna točka: Rimska vrata (1400 m) n/v - GPX
Najčešća pitanja (Platak – Snježnik)
- Je li staza pogodna za početnike? Da, svojom kombinacijom staza je odlična za početnike.
- Plaća li se parkiralište? Ovisno o dobu godine i otvorenosti skijališta zimi je moguća naplata vikendom.
- Postoje li planinarski domovi odnosno mjesto za hranu, piće, spavanje? Na Platku postoje dva planinarska doma. Mali dom i Veliki dom. Oba nude mogućnost jela i pića te smještaja.
- Koja je preporuka za planinarenje zimi? Preporuka je adekvatna oprema (dereze, cepin, dereze žabice, rukavice, kapa, šal), pratiti vremensku prognozu i izbjegavati grebenski put za jakoga vjetra.
- Koju opremu treba koristiti? Planinarska oprema usklađena sa dobom godine. Dobro je koristiti gojzerice ili trkaću obuću za vrijeme suhoga vremena.
