I dok je prvi snijeg pao na tlo, mnogi od nas poželjeli su upravo to. Dotaknuti ga i uživati u zimskoj idili, hodajući kroz šumu i planinu. No, kad je riječ o odlasku na zimski planinarski izlet, priprema opreme i odabir staze postaje itekako važan element izleta. Zima donosi svoje izazove – od hladnoće i snijega do smanjenja vidljivosti zbog magle ili oluja. Iako postoji osnovna oprema koja nam je jasno potrebna, zima često iznosi i one dodatke za koje ne razmišljamo dok nismo u brdima i ne suočimo se s određenim uvjetima. Kako bi se izbjegla neugodna iznenađenja, dobro je imati konkretan popis opreme, naputaka i informacija. Sve to će ti dati odgovore ne samo kako ćeš pažljivo osigurati svoj ruksak potrebitom opremom već i doprinijeti odluci o (ne)planinarenju terenima u zimskim uvjetima na našim stazama.
Zima je posebno doba godine kada planinarske staze poprimaju čarobnu, snježnu tišinu, a prizori oduzimaju dah svojom mirnoćom. Iako priroda miruje, zima nas poziva na polagane, promišljene korake kroz bijeli krajolik. Temperature su hladnije, vrijeme nepredvidivo, a dani kratki – ali upravo ti izazovi tjeraju nas da usporimo i uživamo u trenutku. Ipak, kako bi ti trenuci bili posve sigurni, u nastavku sam na temelju svojih lokalnih zimskih iskustva planinarenja sastavio kratke naputke koje će te navesti da razmisliš gdje i kako i zašto planinariti zimi. Prije svega želio bih napomenuti da ovim člankom ne opisujem nikakve ekstremne uvjete. Kada kažem zima, ovdje ne mislim na osvajanje ledenjaka niti gaženje po snijegu do koljena uz korištenje krplji (iako neke dionice mogu donijeti i te „radosti“. Ovdje mislim na kraće dionice u blizini naseljenih mjesta ili planinarske infrastrukture.
Ako si u dilemi odluke da provedeš koji dan ove zime na planinskom izletu, te da li uskočiti u tople gojzerice i kako spakirati pažljivo pripremljen planinarski ruksak, ovaj kratak vodič kroz osnovni proces donošenja odluka o izletu, pomoći će kako bi tvoji prvi koraci po snijegu bili sigurniji, topli i ugodni. Kažem pomoći, ali bez iskustva ne i naučiti. Pri tome ne mislim tvojega iskustva. Odgovor na čije iskustvo mislim nalazi se na kraju članka. Međutim krenimo redom. No i prije nego krenemo, imaj na umu da zimsko planinarenje traži strpljenje i pripremu kroz raznolike tehnike, ali zauzvrat nudi spokoj koji nijedno drugo godišnje doba ne pruža.
Ispravna odluka za planinarenje zimi je da ne planinariš zimi ukoliko uvjeti i oprema to ne dozvoljavaju
Većina planinara početnika često se u odabiru opreme izgubi, jer sama pomisao na uvjete hladnoće i snijega mogu dodatno zakomplicirati izbor. A budući da je oprema srž, posebice za izlete u zimskim uvjetima, bez iste je moguće i doslovno se izgubiti na terenu, ne samo u izboru, prije no što smo se uputili na stazu. Ukoliko ne znaš točno što je sve nužno za tvoj prvi zimski izlet, u što ulagati više, na što obratiti pažnju prilikom odabira, te da li se uopće uputiti na takav izlet, a čitaš ovaj članak, na dobrom si tragu da jednoga dana (možda već i sutra) uživaš na snijegu uz punu sigurnost. No da da bi to bilo moguće, preporučam čitati do kraja ovoga članka. Točnije, veoma je važno da čitaš do samoga kraja jer tamo se nalazi ustvari najbitniji dio!
Kako sam već i spomenuo, sasvim je normalno imati gore postavljena pitanja. I dobro ih je postavljati ponekad, čak i od strane iskusnih planinara, ne sao od početnika. Zimski uvjeti, pa čak i našim planinama zahtijevaju pripremu ali i opremu koja nije samo funkcionalna, već i udobna, kako bi svaki korak kroz snijeg bio lakši i sigurniji.
Brza promjena uvjeta i nedostatak opreme
Apsolutno i u našim planinama, poput Ćićarije, Učke i Gorskoga kotara (o Velebitu ili Biokovu da i ne govorim) može se dogoditi da neplanirano zapadneš u snijeg do koljena i stvari se zakompliciraju. Vjetar i novi snijeg koji počne padati glede iznenadne promjene vremena (hm, prognoza na aplikacijama je bila dobra, otkuda sada to?) mogu biti još jedna otegotna okolnost na terenu. A i led nije rijetkost (snježni zaleđeni Risnjak samo je jedan od primjera). Ovakvi uvjeti će zahtijevati dodatnu snagu, a nerijetko mogu planinare izložiti i dodatnim opasnostima.
Evo samo kroz prve tri rečenice ovoga odlomka, čini se da se planinarenje u zimskim uvjetima može činiti izazovno čak i u našim planinama, zar ne? Ipak, nemoj da te to obeshrabri. Kako bi se izbjegle nevolje i angažiranje ekipe iz GSS-a (imat ćeš sa sobom GPS, je li tako? :)), šalu na stranu, upravo tome i služe ovakve rasprave – ne samo ovdje na Putokoza blogu, već i u društvima, među kolegama i u školama planinarenja (dobro, može i školicama 😊).
3 zlatna pravila uz odluku za stupiti na stazu kod zimskog planinarenja
Uz svjesnost o opasnostima koje donose zimski uvjeti, želim naglasiti da je planinarenje, čak i u snježnim okolnostima, prilika za pohvalu sporosti i uživanje u prirodi, a ne razlog da ostanemo kod kuće. Nastavljam stoga u tonu koji potiče hrabrost i pripremljenost za zimske avanture, jer one mogu biti jednako ispunjavajuće kao i ljetne, uz pravu opremu i pristup.
Zimski uvjeti, koje karakterizira tlo prekriveno snijegom i ledom, donose specifične izazove za planinare. Upravo zato, u takvim okolnostima važno je usporiti ritam, biti promišljen i pridržavati se osnovnih pravila za sigurnost i udobnost na stazi. Za potrebe ovog članka fokusiramo se isključivo na kretanje po snijegu, izbjegavajući teme koje uključuju led, jer zahtijevaju dodatne vještine i opremu. No kako sam i rekao, na led je moguće naletiti i u našim planinama. Led predstavlja značajnu opasnost te može dovesti do fatalnih nesreća. Stoga da bi se izbjegao susret sa ledom bez adekvatne opreme, ili ukoliko se to i dogodi na vrijeme odustalo, čitaj dalje. Da, veoma je važno da čitaš do samoga kraja jer ovo poglavlje ustvari ne donosi odgovor na pitanje da li planinariti zimi ili ne.
Koristi tragove i vodi brigu o prćenju snijega
Jedno od zlatnih pravila da bi nekuda stigli je koristiti tragove – pratiti staze drugih planinara ili ostavljene tragove kako bi se izbjegla nesigurna područja ili pogrešna orijentacija. Ukoliko tragovi ne postoje, prepusti iskusnom planinaru da on bude prvi. Naravno nećemo sami bez iskustva u planinu, ali budući da je i to je jedno od pravila, čitaj dalje. Prćenje snijega zahtijeva strpljenje i pažljivo kretanje kako bi se osigurala stabilnost i smanjio rizik od klizanja ili uvlačenja u duboki snijeg. Kada se jedan umori, zadnji preuzima.
Vodi brigu o orijentaciji, kratkoći dana i cilju
Briga o orijentaciji postaje posebice važna zbog smanjene vidljivosti i (već sam spomenuo) često promjenjivih uvjeta, pa je dobro povremeno provjeriti smjer i mapu. Koristi GPS ukoliko je to moguće (to spada u dio opreme, do koje ćemo također doći) Konačno, kratkoća dana podsjeća nas na važnost pravovremenog povratka ili planiranja boravka u planinarskome objektu, jer zimski dani imaju kraće trajanje, a svjetlost brzo nestaje.
Imaj na sebi i sa sobom adekvatnu opremu
I evo nas i na opremi. Čestitam. Ukoliko si stigao/la do ovoga djela, sada je već velika vjerojatnost da zaista želiš izaći na stazu za vrijeme snijega. Bez opreme nema ništa. Oprema je sve. Ulaži u tople, vodootporne čizme, slojevitu odjeću koja zadržava toplinu i obavezno biraj ruksak koji je dovoljno funkcionalan za zimske uvjete, ali koji te neće ometati u uživanju u tišini planinskog svijeta. Ispravan odabir opreme čini svaku zimski izlet ugodnim iskustvom, bez stresa i žurbe.
Oprema koja ti je potrebna u slučaju snijega zapravo je ona koja bi uvijek trebala biti u tvom ruksaku, spremna za korištenje kad god to zatreba. Nikad ne znaš kada će te zimski uvjeti iznenaditi, pa je važno biti spreman i usporiti, bez potrebe za žurbom. Ukoliko već planiraš zimsko planinarenje, uvjet da imaš iskustva sa ljetnim. Stoga ne treba dodatno naglašavati o tri bedema opreme: obuća i odjeća, oprema za orijentaciju i čeona lampa plus (potrebita) dodatna zimska oprema i naravno prva pomoć. Kada kažem potrebita mislim na dereze, žabice (nisu baš najsretnije rješenje li mogu poslužiti), cepin, krplje…međutim neće uvijek biti potrebno nositi isto sa sobom, pogotovo ne na kraće izlete. Kako bi znao/la trebaš li ti takva oprema čitaj do kraja.
U planinarski ruksak, koji jetvoj vjerni suputnik svaka tura postaje lakša i mirnija. Koliko planiraš hodati, gdje ideš, hoćeš li noćiti? Većina naših skloništa ima mogućnost za naložiti, međutim imaj na umu da su sva ona neopskrbljena. Planinarske cipele ključne su za sigurnost, jer prilikom svakog koraka trebaju pružati stabilnost i udobnost. Odabrati prave cipele znači usporiti žurbu i usmjeriti pažnju na svaku stazu, svaki korak kroz prirodu, znajući da tvoj osnovni alat za kretanje čini iskustvo ugodnijim. Iako osobno koristim brandove Mamut i Salewa, reći ću, da, Alpina ili Mckinley su dobar početak, sa time da imaju obavezno Gore-Tex. Uz uvjet da se gojzerice i dobro impregniraju čak i dok su nove 😊 Rezervne čarape postavi obavezno u ruksak za slučaj da propuste. A da bi se to spriječilo naravno da će dobro doći i gamaše!
Planinarska jakna nije samo zaštita od hladnoće, već i od vjetra, kiše i snijega. Bez obzira na to koliko polako koračaš, dobra jakna osigurava da ostaneš suh i zaštićen, čineći tvoje planinarske avanture ugodnima, čak i kad priroda pokazuje svoju najhladniju stranu. Bilo bi dobro da je lakša i slojevita. Moj osobni odabir (trenutno) je ponovo Mamut, iako na tržištu ima i zaista dobrih modela koje su sa svim solidne za kraće ture, o kojima govorimo.
I naravno da još jednom spomenem, prva pomoć, astrofolija, te čeona lampa uz orijentacijsku opremu čine standard o kojima ne treba ni govoriti. Budući da čitaš o zimskome planinarenju, a isti su i dio ljetnoga te to već znaš 😊 Kombinacija ovih triju komada opreme omogućuje ti da u mirnom ritmu uživaš u svakoj avanturi, istražujući prirodu bez žurbe, ali s potpunom sigurnošću i udobnošću. Ili ipak ne? Marendu iliti gablec sam zaboravio, kao i sva dodatna individualna oprema. No je li sve to dovoljno? Kako sam i rekao odgovor o odluci nalazi se zadnjem poglavlju.
Uvijek planiraj planinarenje uz nekoga sa iskustvom
Evo došli smo do kraja gdje smo spomenuli (rekao bih možda samo) ključne točke odabira izleta za kretanje po zimi. Sada možeš reći da si u stanju upustiti se na zimski uspon, bez ikakvih opterećenja, briga i bojazni od opasnosti…ili…ipak NE 😊?
Rekao bih da ipak ne, budući da je ovaj članak samo informativne svrhe u vidu toga što ponijeti i da li se upustiti uopće na zimsko planinarenje. A da bi se na isto uopće upustili, do ovoga poglavlja nisam još spomenuo najbitniji čimbenik koji će UTJECATI na tvoju konačnu ODLUKU da li ići ili ne ići. Kako to? Zar nismo sve rekli? Nismo. Stoga je bilo važno da pročitaš članak do samoga kraja. I evo te čestitam na samome kraju. Sve što je napisano pada u vodu, budući da bez iskusnoga kolege, kolegice, planinara, vodiča bolje se ne zaputiti na zimsko planinarenje. Osim ukoliko naravno sam imaš iskustva. Pa čak i tada, kako sam spomenuo, uvijek je dobro raspravljati o sigurnosti.
Planinarenje u zimskim uvjetima donosi posebne izazove, stoga je važno da se, posebno kao početnik, osloniti se na nekoga s iskustvom. Iskusni planinari, planinarke koji će ići sa tobom nisu samo izvor korisnih savjeta o ruti, opremi i vremenskim uvjetima, već može biti i ključna podrška u neočekivanim situacijama. Njihovo iskustvo omogućuje bolje prepoznavanje potencijalnih opasnosti poput skliskih dijelova staze ili zamućene orijentacije u uvjetima niske vidljivosti. A ovdje dolazimo i do odgovora trebaju li dereze, cepin i hoćeš li nositi kacigu primjerice.
Planinarenje u društvu ne samo da povećava sigurnost, već i doprinosi uživanju u sporom ritmu prirode. Razmjena znanja, smijeh i zajednički uspjesi, čine svaku turu nezaboravnim iskustvom. Ako nemaš prijatelja, prijateljicu s iskustvom, pridruži se planinarskoj grupi ili lokalnom klubu – to je odličan način da naučiš od drugih i stekneš potrebita znanja u svojim zimskim avanturama. Interesiraj se u svojem društvu za zimske škole planinarenja, upiši se u obližnje društvo ukoliko nisi član i kreni najprije sa ljetnom planinarskom školom. Ako planiraš pak kraću dionicu, tada podijeli to sa kolegama i nekome od svojih bližih, na koliko dugo ideš i koji je plan puta. Imaj sa sobom lokalni broj stanice GSS-a ili obližnjeg planinarskog objekta po mogućnosti. I ne zaboravi, ono najvažnije ukoliko si početnik imaj za oslonac iskusnoga planinara, vodiča, koji pozna teren i uvjete.
Eto zašto je bilo važno pročitati članak do samoga kraja 😊! Svaka od ovih smjernica, s naglaskom na sporost i sigurnost, nadam se da će biti od pomoći početnicima kako se približiti zimskoj tišini snijega u prirodi, svakako, bez žurbe.
