Uz trajanje dugih dana i mirisa svježeg zraka iznad Bohinjskog jezera, planinarski duh ponovno zove na istraživanje novih staza. Ovaj put, izbor pada na Rodicu (1963 m) – vrh koji možda nema mistiku najviših alpskih divova, ali nudi nešto što je u današnjem ubrzanom svijetu dragocjeno: prostranstvo, tišinu i ljepotu sporosti.

Mnogi iz planinarskih krugova složiti će se sa mnom da staze ne osvajamo – one nas jednostavno pozovu da ih istražimo. Uspon na Rodicu čine sigurno jedne od takvih. Uz tišinu, pogled na Bohinj i ritam koji dopušta dah, ovo nije planinarenje zbog cilja, već zbog puta.

Uspon koji počinje tiho, a završava u širokom, tihom vidiku na 1963. metra, sa vidicima prema Bohinjskom jezeru poručuje nam jednostavnu stvar. Planinarenje nije utrka, nego povratak sebi. Svaki korak, svaki dah, svaki pogled – to je bogatstvo koje Rodica nudi onima koji znaju usporiti.

Opis puta automobilom i početna točka Planina Suha (Javorje)

S autoceste Ljubljana – Jesenice izlazimo na Lesce. Prolazimo mala mjesta Log v Bohinju, Bitnje i vozimo se prema Bohinjskoj Bistrici. Prije Bohinjskoga jezera u selu Laški Rovt (uz Savu Bohinjku) na malom raskrižju skrećemo lijevo, smjer Planina Storeča. Ujedno, tu je moguće nastaviti i ravno (209, prođe se znak Triglavskog narodnog parka), dolazeći do mjesta Ribčev Laz.

Log v Bohinju.
Malo mjesto Log v Bohinju.

U svakom slučaju, ukoliko ne krećeš baš od Bohinja odnosno Ribčevog Laza i želiš nešto kraću rutu, postoji mogućnost za se dignuti vozilom. Makadamska cesta vodi kroz šumu, stalno uzbrdo, a na svakom raskrižju držimo se glavnog puta. Nakon oko 7 km, na većem raskrižju, ponovno biramo lijevo. Oko 100 metara dalje, oznaka za Planina Suha pokazuje gdje parkirati (1050 – 1060 m).

Rodica, parking iznad Ribčjeg Laza.
Rodica, parking iznad Ribčjeg Laza. Foto Zdravko Rajko

Odavde se prvo treba dignuti  do Planine Suha, nakon čega napuštamo šumu. Prvi pogled na zelene staze ispod Planine Suhe, ispresijecane krošnjama, nagovještava da smo sada u alpskom krajoliku. Iza njih, vrh Rodice uzdiže se ponosno, obećavajući nagrade za one koji će polako i strpljivo koračati prema njemu. Staza je na početku markirana i pristupačna, bez tehnički zahtjevnih dijelova, što je čini idealnom za one koji žele uživati u planinarenju bez žurbe. Gojzerice na noge, ruksak na leđa, planinarski štapovi u ruke (po želji) – startamo!

Opis planinarske rute Javorje – Rodica: u ritmu planine

Krećući se stazom kroz šumu nakon otprilike nekih 45 minuta uspona, staza nas dovodi do planinskog pašnjaka Suha. Nakon izlaska iz šume, otvara se široka livada, dakle Planina Suha, prepuna divnog cvijeća i travnatih proplanka. Već ovdje, dok se šumski miris miješa s planinskim zrakom, vrijedi zastati i oslušnuti – tišina je ovdje jednako vrijedna kao i pogled.

Rodica, Planina Suha.
Rodica, Planina Suha.

Usporavamo hod, dopuštajući si da osjetimo svaki detalj: kako vjetar miluje travu, kako se krave mirno pasu u daljini, kako sunčeve zrake igraju na kapljicama rose. Pozdravljamo lokalnoga pastira. Ovo je mjesto gdje sporost postaje dar – svaka minuta provedena ovdje obogaćuje dušu i tijelo. To je čar planinarenja bez žurbe: svaki trenutak možeš pretvoriti u doživljaj.

Planina Suha – sedlo Čez Suho – Rodica (1963 m): rapsodijom cvijeća i zelenila do vidika

Kroz sredinu pašnjaka nastavljamo prema jugozapadu. Staza je ponegdje slabo vidljiva, ali markacije nas sigurno vode kroz sat vremena uspona, prema sedlu Čez Suho. Na sedlu se spajamo sa stazom sa vrha Vogel, pa je ovdje češće življe – no, još uvijek smo daleko od gužve visokih sezona.

Gentiana , alpski encijan.
Rodica, Gentiana , alpski encijan.

Sa ovoga mjesta otvaraju se pogledi na podalpske brežuljke i središnje Julijske Alpe. Vrijeme je za još jednu pauzu, duboki udah i pogled prema horizontu. Prije samoga vrha vidimo i ostatke iz prvoga svjetskoga rata.

Rodica, planinarenje i život.
Rodica, planinarenje i život.

Na usponu na dalje otvori nam se rapsodija alpskoga cvijeća. Uočavam tako po putu primjerice sljedeće vrste: Europska kuglica (Trollius europaeus), Clusijev / alpski encijan (Gentiana), Alpska konopka (Anthyllis alpestris) i Planinski runolist  (Leontopodium alpinum). Sve one čine jedan predivni dio alpskoga svijeta.

Uspon na vrh Rodica (1963 m)

Od sedla nastavljamo lijevo, laganim usponom po grebenu, koji je ustvari malo strmiji nego dosadašnje nivelacije. Diže nas faktički po strani planine, sve do vrha Rodice (1963 m). Staza je ovdje tehnički laka, a svaki korak donosi novu perspektivu: Bohinjsko jezero, Triglav, more zelenih padina. Na Rodici, umjesto da brojimo minute i kilometre, brojimo trenutke mira. Tu se nalazi žig, upisna knjiga, a sam vrh obilježen je stupom.

Rodica, na vrhu
Rodica, na vrhu

Ovdje planina nagrađuje one koji znaju stati, sjesti na kamen i pustiti mislima da odlutaju. Pogled s vrha nije samo nagrada za fizički trud, nego i za strpljenje – za sve one male pauze, zastajanja i promatranja svijeta oko sebe. Jer, sporost na planini nije slabost, nego mudrost. Tek kad usporiš, vidiš koliko je svijet oko tebe bogat i raznolik.

Povratak istom stazom

Za povratak biramo istu stazu – spuštanje preko Suhe do parkirališta. Oni iskusniji mogu nastaviti grebenom prema Poljani, ali za većinu će povratak poznatim putem biti prilika za još jedno uživanje u tišini i ljepoti prirode.

Rodica, raznolikost pejzaža.
Rodica, raznolikost pejzaža.

Uvijek je dobro isprobavati raznolike kombinacije, međutim kada se ide na jednodnevni izlet iz Istre, poput ovoga, tada ostaje malo vremena. Radi takvih stvari uvijek je zanimljivo kombinirati alpski krajolik kroz izlet planinarskoga društva, primjerice autobusom. Mi unatoč tome što smo došli samo na jedan dan, nismo propustili vidjeti raznolikost flore i faune, korita za životinje, krave, ovce.

Rodica nije vrh za one koji traže adrenalinski izazov, nego za one koji žele doživjeti planinu srcem. Ovdje je svaki korak poziv na usporavanje, na povratak jednostavnosti i zahvalnosti. U svijetu koji stalno žuri, Rodica je podsjetnik da je ponekad najljepše – hodati polako.

Tehnički detalji i korisne informacije za stazu Javorje – Rodica (1963)

  • Početak staze i parking: Javorje / iznad mjesta Ribčev Laz
  • Dužina staze: Nema zabilješke
  • Savladana visina: 1050 – 1963, oko 900 m visinske
  • Vrijeme prolaska rute: Krenuli smo u 10:15, završili u 17:18. dakle, 7 sati (sa pauzama).
  • Težina: kondicijski srednje zahtjevno, tehnički lagano
  • Postoje li mjesta sa hranom i pićem? Ne. Postoji u dolini u mjestima okolice Bohinjskog jezera