Ovu vedru, još uvijek jesenju ali u potpunosti studenu subotnju večer, točnije u subotu 23. studenog, sam prvi put sudjelovao na Noći Špilja 2024 u Lokvama. U pitanju je bilo 09. izdanje, koje je ove godine pomaknuto u malo kasniji termin, a to je posjetiteljima dočaralo kako izgleda šetnja za zimske večeri, kada Gorski kotar biva zasut snijegom.
U trenutku kad sam putovao u Gorski Kotar i na radiju slučajno čuo za manifestaciju „Noć Špilja“, znao sam da je to prilika koju ne smijemo propustiti. Naravno, djevojka je već znala da ista postoji te čim sam podijelio sa njom informaciju, zajedno smo se složili da je sada prilika za tamo otići.
Nakon predivnoga dana, provedenog u snijegu, kako se približavala večer događanja, osjećali smo uzbuđenje – ipak, istraživanje podzemnog svijeta nije svakodnevna aktivnost. Ideja za istražiti špilje kroz grupne šetnje, noćnih pejzaža Lokvi, zvučala je kao savršena prilika za bijeg od svakodnevice. Nisam pogriješio – čim smo stigli do društveno-kulturnog centra „Žaba“ znao sam da će to biti zanimljiv večernji spektakl šetnje lokvarskim krajem.
Lampioni
Nakon radionica za najmlađe na kojim je prezentiran svijet špilja i velikih zvijeri, večer šetnji započela je nečim posebno čarobnim – puštanjem lampiona. Iako su se lampionima također naravno najviše veselili najmlađi, u istima su uživali posjetitelji svih generacija iz raznih krajeva regije, gledajući kako nebo iznad Lokava svijetli toplim, lebdećim plamenovima. Tišina šume oko nas činila je prizor još impresivnijim. Bilo je to savršeno zagrijavanje za ono što nas je čekalo.
Preko Lokvarske kalvarije
Nakon lampiona, dobili smo upute o sudjelovanju na šetnji. Bili smo podijeljeni u 4 grupe, sa otprilike 50 posjetitelje svaka. Naša grupa bješe roza sa polaskom u 19:10. Gotovo da sam zaboravio koliko je Gorski kotar predivan zimi, a nema boljeg načina za podsjetiti se na to kroz organiziranu šetnju uz baklje i vatru.
Nakon malo okrijepe u domu, krenuli smo sa vodičem Vilijem na Lokvarsku kalvariju, laganu šetnju koja je bila spoj povijesti, prirode i zajedništva. Uspon nije bio težak, ali svaki korak imao je posebnu draž. Dok smo prolazili pored križeva, vodiči su pričali o simbolici kalvarije, a ja sam osjetio kako nas povijest i priroda povezuju na gotovo meditativan način.
Kao i svaka velika grupa, kretali smo se sporo – no prava inspiracija za priču o sporosti tek je bila ispred nas!
Dimjačareva špilja i livada sa vatrom pod vedrim nebom
I tako nas je nakon kalvarije, put uz škripanje snijega pod nogama, vodio prema pričama o dvije manje špilje – Dimnjačarevoj i Medvjeđoj špilji. Jedan zanimljiv uspon na začelju sa vodičem Vilijem, predsjednik PD-a Špičunak, Lokve i dolazimo do livade pod Dimnjačarevom špiljom, koja je bila prave inspiracije: naime tamo je pod zvjezdanim nebom bila naložena i vatra! Atmosfera kao u Kapelskim kresovima.
Dimnjačareva špilja, nosi ime po Lokvarcu poznatom po svom doprinosu povijesti. Andrija Grgurić, poznatiji kao Dimnjačar, bio je jedan od šest hrabrih boraca iz Gorskog kotara koji su 1936. godine otišli u Španjolsku kako bi se borili za ideale slobode i pravde. Po povratku u domovinu, aktivno se uključuje u NOB tijekom Drugog svjetskog rata, a špilja koja nosi njegovo ime služila mu je kao skrovište za zalihe i opremu.
Uz vatru, atmosferu je upotpunilo iznenadno pojavljivanje dvojice glumaca koji su oživjeli likove iz povijesti. Tijekom manifestacije, Dimnjačar je tako ponovno “oživio” uz vatru zahvaljujući Stjepanu iz Lokava, koji ga je vjerno utjelovio, dok je Patrik iz Fužina preuzeo ulogu njegovog prijatelja, Riđana.
Medvjeđa špilja i preparirani medvjed
Nakon grijanja uz vatru, put nastavljamo prema „Medvjeđoj špilji“. Iako tamo „nemamo baš previše kaj za vidjeti“ kako reče Vili, kreiramo manju grupu do gore. Radi se o špilji koja je ime dobila po medvejeđoj jazbini. I gle zaista nas dočeka medo! Ipak, ovoga puta preparirani. Mjesto u šumi ima neku posebnu mistiku – možda zbog legendi o medvjedima koji su nekad ovdje boravili.
Špilja Lokvarka: vrhunac večeri prije večere
I onda, napokon, dolazimo do te poznate nam legendarne Lokvarke. najveće špilje koju sam ikada posjetio. Na ulazu nas je dočekala vodička, koja je objasnila pravila ponašanja u špilji i da nas čeka 70-ak metara vertikale.
Već pri ulazu u špilju osjetio sam dah podzemlja koji nas je istovremeno zagrijao (špilje imaju uvijek temperaturu 08-12 stupnjeva, u svako godišnje doba). Iako su večeri u Gorskom kotaru često prohladne, u špilji smo uživali u njezinom prirodnom “grijanju” koje pruža osjećaj zaklona i mira.
I tako zakoračivši u Lokvarku, krenuli smo sa spuštanjem kroz osvijetljene dijelove špilje, diveći se stalaktitima i stalagmitima koji izgledaju poput prirodnih skulptura. Svaka prostorija otkriva novu ljepotu, a vodičke priče o povijesti i speleološkim istraživanjima činile su iskustvo još bogatijim. Prolazi se kroz 3 galerije, od kojih 4 i 5 još uvijek nisu otvorene za posjetitelje, već samo za speleologe.
Noć za pamćenje
Kad smo izašli iz Lokvarke, ponovno smo se okupili u domu. Uz miris toplog čaja i lokalnih specijaliteta, svi su dijelili svoje dojmove. Osjetio sam kako je ova večer spojila ljude, prirodu i povijest na način koji nije ostavio nikoga ravnodušnim.
Noć Špilja 2024. u Lokvama nije bila samo pustolovina, već i lekcija – o tome koliko malo trebamo da se povežemo s prirodom i jedni s drugima. Organizatori manifestacije Noć Špilja 2024 bilu su Općina Lokve u suradnji s partnerima: TZ Gorskog kotara, NP Risnjak, tvrtkom Lokvarci, PD Špičunak Lokve, Razvojnom agencijom Lokve i Centrom za posjetitelje Velike zvijeri Stara Sušica. Sljedeće godine, nemojte propustiti ovu čarobnu večer. Lokve će vas dočekati s raširenim rukama, spremne da vas iznenade i inspiriraju.
