Mošćenička Draga, nekadašnje ribarsko mjesto, danas je tiha oaza sporosti na obali Kvarnera. Ispred nje se prostire Sipar, jedna od najljepših plaža Jadrana, dok se iza njenih kamenih kuća, skrivenih u zavjetrini, uzdižu stepenice koje vode do Mošćenica. Smještene podno Učke, sa vidicima na Kvarnerski zaljev, slikovita mala mjesta prepuna su arhitekture oslikanih pročelja. Ako tražiš priliku za usporiti, otkrit ćeš da ovaj uspon nije samo put do odredišta – već prilika da osjetiš duh srednjovjekovnoga mjesta, čuješ šapat prošlosti i zaista doživiš ljepotu Kvarnera.
Jedne zimske, ali već gotovo proljetne nedjelje uputili smo se šetnicom od Mošćeničke Drage do Mošćenica. Poznatija pod nazivom „Stubište Profesora Ivančića“, staza sa stubama, nije samo prolaz između obale i starog grada – to je putovanje kroz vrijeme, priča o povezanosti mora i kopna, napora i nagrade. Dok polako koračaš uspinjući se preko 753 stepenice, osjetiti ćeš ritam mjesta koje nikuda ne žuri. Zrak postaje svježiji, buka obale sve tiša, a pred tobom se otvara pogled na modri Kvarner, razigrane otoke i zelena brda Učke.
Mošćenice, utvrđeni srednjovjekovni gradić, dočekati će te pak kamenim zidinama i uskim uličicama koje čuvaju duh prošlih vremena. Ovdje se sporost ne mora birati – ona je prirodna, utkana u svakodnevni život.
Mošćenićka Draga: šarenilo boja i pročelja mediteranskoga ugođaja
Nastala kao ribarska luka 1436. godine, Mošćenićka Draga danas je malo obalno mjesto sa malenom lučicom i nizom kuća. Kuće već na prvi pogled izgledaju iz nekih prošlih vremena. Neke od njih to ustvari i jesu, a kada počnemo lutati vitkom ulicom primorskoga mjesta, uskoro ćemo shvatiti da je ista jedna od onih iz snova svakoga putnika, koji traži mir u srednjovjekovnim gradićima. Bez obzira bio on umjetnik, pripovjedač ili putnik namjernik, osjet ovakvom gradiću inspirirati će ga na kreiranje, razmišljanje ili težnju za sporošću.
No krenimo redom. Parkirali smo na parkiralištu ispod kružnoga toga, na samom ulazu u mjesto. Spuštajući se ulicom do mora, otkrivamo pitoreskni mali stari gradić, gdje u njegovu podnožju leži mala, šarmantna lučica. Ondje mirno počivaju ribarski brodovi i manje barke, dok mini marina pruža zaklon brodicama putnika koji su pristigli u ritmu valova.
Dražanski gradić šarolike arhitekture i ribarstva
Ovaj ribarski kutak, nastao krajem 19. stoljeća, svjedoči o vremenu kada su stanovnici Mošćenica i okolnih sela postupno silazili k obali, prateći poziv mora. Ulov ribe tada je postao glavni oslonac života, a i danas, uz turizam, čini srž „dražanskog“ identiteta. Ovdje turizam nije brz, niti nametljiv – on se odvija u tišini ranih jutara ili zalazaka sunca, među ribarskim mrežama koje se suše na suncu i sporim koracima onih koji znaju cijeniti ritam mjesta.
Osim turizma, koji je oblikovao razvoj mjesta, ribarstvo je bila značajna grana razvoja. Uz more, iznad lučice vidimo tako zanimljivo zdanje – malu ribarnicu. Svojom strukturom podsjeća nas perilo, međutim služi prvenstveno kao ribarnica. Na povijest ribarstva podsjeća nas i Kuća od mora – interpretacijski centar ribarske i pomorske baštine. Zanimljiva je i zgrada općine.
U ritmu vremena, Mošćenička Draga se postupno oblikovala u mjesto gdje se susreću kultura, more i sporost života. S kraja 19. stoljeća ovamo su pristizale austrijske i talijanske obitelji, privučene ljepotom obale i blagošću klime. Gradile su vile, osluškujući šapat valova, dok je manja luka postala spona između mora i kopna.
Crkva sv. Martina
Povezanost s Rijekom i Pulom donijela je dah modernog doba, no srce mjesta ostalo je vjerno svom mirnom ritmu. U samom središtu, 1886. godine, na temeljima starije crkvice podignuta je crkva sv. Martina. Njezina povijest seže još u 15. stoljeće, podsjećajući da sporost nije tek način kretanja, već način života – onaj u kojem se prošlost ne briše, već tiho živi u sadašnjem trenutku.
Šetnica sa 753 stepenica
Od Mošćenićke drage upućujemo se prema šetnici. Šetnica. Izvor inspiracije, more, osjećaj Mediterana zimi. Dok polako kročimo prema kraju šarmantne Moščeničke Drage, nisam ni slutio da će mi misli odlutati nekim davnim stihovima koji su dugo mirovali u zaboravu.
Sunčano je, ali prohladno i vjetrovito. Dok valovi u svom ritmičnom sudaru s obalom ispunjavaju zrak snažnim, gotovo hipnotičkim zvukom spoznajemo stihove Dobriše Cesarića:
‘Uzdišu vali, pjeni se more
Pred njim smo mali, pjeni se more…’
Recitirajući poeziju, hodajući dolazimo do ugraviranoga sunca na zidu. Uživajući u zimskome suncu, n ine primjećujemo da uskoro ustvari zakoračujemo na prvu stubu koja vodi prema srednjovjekovnim Mošćenicama. Pred nama su 753 stepenice, tiho urezane u šumu još davne 1961. godine. Ali što je to nama, koji inače planinarimo? Tješimo se, smiješeći se izazovu. I doista, korak po korak, u ritmu vlastitog daha, promatramo kako se svijet mijenja oko nas. Kad napokon stižemo do utvrđenog gradića, žedni, pomalo zadihani, ali puni dojmova, misli nam se polako prepuštaju osvježenju u vodi.
Mošćenice: gdje se vidici neba stapaju sa morem
Smještene u podnožju planine Učka, Mošćenice su omiljeno mjesta mnogih ljubitelja avanture i izleta. Osim što će ih planinari nerijetko odabrati kao početnu točku, koja vodi do vrha slavenskog boga Peruna, Mošćenice su direktno povezane sa mjestom naziva istoga korijena na moru.
I vjerojatno ne postoji šansa da posjetom ovom gradiću na brežuljku inspiracija ne pobudi osjećaj za stvaranjem. Jednostavno u Mošćenicama je sve napravljeno za provesti savršen dan, jutro, poslijepodne: male kuće s popločanim krovovima, uske ulice i veličanstveni pogled na Kvarnerski zaljev. Nije slučajno da povijesna jezgra ovog mjesta uvrštena je 1968. godine u Registar nepokretnih spomenika kulture. Danas u Mošćenicama vidimo ostavštinu kuća plemićkih obitelji. Karakteriziraju ih reprezentativne fasade i pročelja. Najpoznatija lokalna obitelj Negovetich de Cumbox, primjerice dobiva plemićki status 1687. godine.
Mošćenice pružaju…jedinstveni sklad uskih ulica s inspiracijom prošlosti
Nakon što ugledasmo prve kuće u gradić s vanjskim zidovima, prolazimo kroz prolaz. Na prvi pogled Mošćenice djeluju poput male utvrde. Što su za vrijeme srednjovjekovnoga razdoblja na neki način i bile. U tako kompaktnom okruženju svaka zgrada čini se da je u blizini druge. Jedina stvar koji ih dijeli su uske, kamene ulice, nerijetko povezane natkrivenim prolazima. Šetajući istima, Mošćenice nam prikazuju svoju punu ljepotu. Prožete šarmom bogate povijesti, čine nam se kao da smo zakoračili u portal jednoga drugoga vremena. Dok šetnja gradićem postaje putovanje kroz prošlost, zidovi pričaju priče o drevnim vremenima i nekadašnjim stanovnicima.
No ono što me možda najviše inspirira su detalji. Da, jednostavno je zapaziti detalje, kao što su drvena vrata, kameni lukovi, kvake i umjetnički brojevi kuća. Svaki kamen, svaka drvena vrata i svaki kameni luk ovdje nose trag prošlih stoljeća. Zamislite djecu kako se vesele po uličicama, trgovce kako nude svoje robe, a obrtnike kako rade u svojim malim radionicama. Ulice su nekada bile prepune života, a sada su mirno utočište od vreve modernog svijeta. Šetnja njima postaje meditativna iskustvo, a tišinu narušava samo šum vaših koraka i cvrkut ptica.
Gradić veličanstvenih vidika na Cres
Ukoliko si u potrazi za usporavanjem kroz posjetu malim mjestima, jednostavno ne želiš izostaviti Mošćenice van liste posjeta. To znam i sam jer koliko god uživam u traženju tragova koje bih otkrio, zadovoljstvo mi je prikazati ih u člancima na kroz Putokoza blog. Jednom kada zakoračiš na brežuljak, primijetiti ćeš prekrasan stari grad s brojnim spomenicima kulture i veličanstvenim pogledom.
Možda je kombinacija vidika i pogleda koji se prostiru sa drevnih zidina jedna od onih stvari radi kojih se uvijek rado vraćam u Mošćenice. Jednostavno ne možeš propustiti ono najvažnije dok si u Mošćenicama. Kad stigneš do crkve smještene u neobičnom dvorištu na proplanku, primijetit ćeš kako zidine ovog gradića pružaju prekrasne vidike. Okružen planinskim padinama koje se strmo spuštaju do mora, ovaj je grad bajkovita točka.
A kako bi dobili najbolje nesmetane čiste poglede, treba samo potražiti klupicu smještenu na malom balkonu srednjovjekovnih zidina. Prostire se pogled na Kvarnerski zaljev, otok Cres, Lošinj, Susak, grad Rijeku i planine. Ali jednu stvar ne smijem zaboraviti. Ulice Mošćenica su mačje selo. Zato, pozdravite male prijatelje i podijelite malo svog obroka dok sjedite na klupi i uživate u pogledu.
Od gradskih vrata do toša za masline: povijest utkana težinom vremena
Nakon što stigneš do samoga gradića na brežuljku, jedna od prvih stvari je proći kroz jedina gradska vrata. Ona datiraju iz srednjovjekovnog razdoblja (1642.) Na ulazu je ugraviran vidljivi habsburški grb koji datira iz 1634. godine. Dokazuje da su Mošćenice bile u vlasništvu cara Fridrika III Habsburškog. Vrata su zaštićena četvrtastom kulom na zapadnoj strani. Gradska loža, koja je smještena na srednjovjekovnom gradskom ulazu, dokaz je pak da je mjesto imalo vlastitu točku odlučivanja. Ovdje su gradski vladari donosili presude ili ekonomske odluke.
Još jedna od prvih stvari koju ćete primijetiti dolaskom u Mošćenice je kaštel smješten ispred ulaza u grad. Zgrada danas služi kao osnovna škola, dok je u prizemlju izložbeni i galerijski prostor. Etnografska zbirka, također uz sam ulaz u stari grad danas čuva zavidan broj tradicionalnih nošnji, alata, ukrasa i predmeta – svi svjedoci života naših predaka. Liburni su prvi živjeli u Mošćenicama. Grad se službeno spominje u posjedu grada Kastva 1374. godine, oporukom na njemačkom, napisanom od grofa Ugon od Duina. U razdoblju od 1637. do 1733. Mošćenicama vladaju riječki isusovci, a mjesto dobiva i gradski statut.
Uske ulice, zanimljive boja, mala lučna vrata, prolazi i zavojite ulice. Dovesti će nas do malenoga trga, kojom dominira trobrodna barokna crkva sv. Andrije apostola sa zvonikom. Datira u 8. stoljeće, a današnji izgled dobiva u 18. stoljeću. Najstarije zvono u Mošćenicama (od 14 zvona u 8 crkava) je iz 1459. Unutrašnjost crkve čuva izrezbarene zborske klupe i lapidarij s narodnom kamenom skulpturom iz 17. stoljeća. Arhivu artefakata čini pet kamenih kipova, djelo I. Contierija i barokna krstionica, obje s početka 18. stoljeća te propovjedaonica iz 1791. Orgulje su u crkvi od 1658.
Uz crkvu je i slikoviti zvonik koji dominira mjestom, čineći ga vidljivim iz daleka. Zvonik je ključna značajka na gotovo svim razglednicama područja. Izgradnja romaničko-langobardskog volumena pročelja započela je 1200., a dovršena 1300. Imao je također i obrambenu namjenu. Ono što nikako ne smiješ propustiti je pogledati stari mlin za masline (lokalnog naziva “Toš“). Star je oko tristo godina. Gradski simbol daje nam predodžbu kako su se masline nekada obrađivale. Riječ je o posebnoj simbolici maslinarstva, tipičnom ne samo za Mošćenice. Slična tehnika izrade prepoznata je i na drugim mjestima Kvarnerskog zaljeva, na otocima ili regijama Istre, Dalmacije ili drugih na Mediteranu.
Dvije crkvice izvan gradskih zidina lako se mogu primijetiti. Crkva Sv. Bartolomeja karakterističnoga je trijema, a datira iz 1628. godine. Slično poput crkve Sv. Sebastijana koja također stoji izvan gradskih zidina i datira iz 1501. godine. Upravo tamo, na klupici pored crkvice, upoznajemo jednoga zanimljivog komunikativnoga lokalnoga stanovnika. – Oduvijek je ovdje bilo izazovno, ali lijepo živjeti – kaže, dok pogledom obuhvaća kamenite uličice i beskrajno plavetnilo u daljini. I tako u tom plavetnilu daljine i zalasku sunca, mi smo se počeli vraćati prema moru i Mošćenićkoj Dragi, odakle smo i došli.
Od mitoloških puteva Peruna do papirnatih aviona: sporim korakom kroz okolicu i manifestacije
Mošćenice, drevni gradić na padinama Učke, početna su točka staze koja ne vodi samo kroz prirodu, već i kroz priče, vjerovanja i mitove. Pretežito se vežu za drevne Slavene. Iako smo naravno na stazi prema Perunu više puta bili, za potrebe članka je neću detaljno opisivati. Spomenuo sam je kao napomenu, za one koji žele osjetiti ritam prošlosti u tišini stoljetnih šuma i napuštenih sela. A osim toga gradić na brežuljku skriva i zanimljive, drugačije manifestacije.
Manifestacije u ritmu tradicije i kreativnosti
Mošćenice, gradić koji odiše sporim ritmom prošlosti, domaćin su trima jedinstvenim manifestacijama koje spajaju tradiciju, igru i umjetnost. Dva natjecanja, priznata kao dio hrvatske kulturne baštine, privlače znatiželjne posjetitelje, dok se ljeti ulice pretvaraju u slikarsku koloniju pod vedrim nebom.
Picanje jaja, staro uskrsno natjecanje, okuplja mještane i goste koji s udaljenosti od 2,8 metara pokušavaju novčićem probiti ljusku jajeta, oslanjajući se na mirnu ruku i precizan pogled. Tijekom manifestacije Papirnati zrakoplovi, posjetitelji puštaju svoje letjelice preko gradskih zidina, a priča se da je jedan papirnati avion jednom dosegao plažu Sv. Ivan, preletjevši 753 koraka. Krajem kolovoza Mošćenice se pretvaraju u slikarsko platno na otvorenom, kada umjetnici iz cijele Europe sudjeluju na Mošćenićkom Pinelu, nadahnuti uličicama i trgovima ovog drevnog gradića. Svaka od ovih manifestacija slavi trenutke zajedništva, kreativnosti i igre, daleko od užurbanosti svakodnevice. Ovdje se natjecanja ne vode protiv vremena, već u ritmu koji dopušta uživanje u svakom pokretu.
Mitskim selima do vrha Perun
Početak započinje u dolini Potoške Drage, gdje šum potoka i zelenilo šuma pripremaju putnika na priču koja se otkriva korak po korak. Put se potom uzdiže do visoravni Petrebišća. Na 800 metara, visoravan čini travnatu ravnicu sa starim kamenim kućama, nekad ispunjenih životom pastira i poljoprivrednika. U konačnici se uzdiže do vrha Perun, na 880 metara n/v. Po slavenskoj mitologiji, dostići Perun znači dosegnuti najviše božanstvo, zaštitnika gromova i munja. Istraživanja potvrđuju da je Učka imala poseban značaj za prve slavenske doseljenike, koji su na ovim padinama izvodili obrede posvećene prirodnim ciklusima i životnoj ravnoteži.
Duboko u obroncima Učke smjestila su se mitska Trebišća. Prema predaji, Slaveni su tamo podigli naselje u čast bogovima Perunu i Velesu. Toponimi poput Peruna, Suhog vrha i Voloskog kuka i dalje odjekuju pričama o staroslavenskim vjerovanjima. U selu Obrš, uz planinarsku stazu, nalazi se obnovljeno Perilo – nekadašnje seosko korito koje i danas pruža osvježenje umornim putnicima. Ova mitska staza poziva na sporost, na osluškivanje prošlosti i ritma prirode. Svaki korak ovom stazom otkriva vezu između čovjeka i prirode, prožetu pričama koje su oblikovale svjetonazor naših predaka. A o njima ćemo u nekoj drugoj priči sa ovoga djela Učke.
