Smješten na brežuljku izdignutom iz doline Limske drage, Dvigrad je tajanstven i drevan.
Mistični Dvigrad odnosno Dvograd, Dvegrad ili “Duocasteli” na prvi pogled ostavlja dojam ruševine. Gledajući realno on to u stvari i jest. Ipak, ulaskom u ostatke nekadašnje utvrde na dnu Limske Drage otkriti ćemo da njene ulice još uvijek skrivaju mnoge priče i legende koje su se uz ognjište “prenosile generacijama”.
To su priče koje govore o jednom od najsloženijih ruševina srednjovjekovnih dvoraca naših područja. Iako se prvi puta spominje na prijelazu iz 9. u 10. stoljeće, pod imenom Monte Castello ili Moncastel, današnji Dvigrad biva naseljen još u prapovijesti – brončanom dobu. Isto su omogućili izvori pitke vode ispod utvrda vidljivih i dan danas.
Šetnja kroz Dvigrad pruža…osluškivanje tajni zidina
Područje kaštela koje znači “Dva grada“, prvobitno se sastojalo od dvije odvojene utvrde: Castel Parentino (ime lokalnog brežuljka) i utvrde Moncastello. Iako danas vidimo samo ostatke ruševina Moncastella, ovaj napušteni srednjovjekovni gradić jedna je od najfascinantnijih atrakcija Istre.
Dvigrad koji biva naseljen od ilirskih vremena do 18. stoljeća otkriti će svoje tajne koje se prije svega nalaze u dvorištima i zidovima kuća, prstenu gradskih zidina, obrambenoj kuli, ostacima impozantne crkve Sv. Sofije, trgu i palači. Nije slučajnost da je Dvigrad nastao baš u Limskome kanalu (tada naziva Limes). Ova strateška granica puta između Pule i Trsta, omogućila mu je da odigra važnu trgovinsku ulogu i balansira između sjevera i juga poluotoka.
Troje gradskih vrata i zidine kao nekadašnji ulaz u Dvigrad
Iako su gradska vrata ulaz koji će nas uvesti u mistično područje ulica koje nekoć naseljavahu „Dvegrajci“, da bi došli do samog vrha utvrde biti će potrebno prijeći još jedna pa čak i dvoje gradskih vrata. Glavna karakteristika su im lučni prolazi, dvostruki obrambeni zidovi, nerijetko oštećeni zubom vremena.
Zidane ulice, dvorišta i pogledi
Dvorišta, kuće, štale, u većini slučajeva srušene skrivaju tajne srednjovjekovnog dvorca koji nastaje spojem utvrda Parentino i Moncastello, prostirući se na 16.000 četvornih metara brežuljka. Danas vidljivi ostaci sa predivnim pogledom prema Limskom kanalu svjedoče kako za vrijeme Mletačke Republike tadašnji Duocastei ili Duo Castra služi kao obrambeni dvorac.
Ulice današnjeg gradića sablasno su prazne. Ali to ne znači da iste ne skrivaju svoju prošlost kada su se za njih vodile bitke između Akvileja, Austrije, Genove (1354), Mlečana (1413). Dolazak Mlečana će kao i većini ostalih istarskih gradića donijeti slavu. Ipak, budući da se neće uspjeti oduprijeti pošasti epidemija koje sve više kucahu na vrata Europe, ta slava neće trajati više od tri stoljeća.
Hodajući ulicama Dvigrada prepušteni smo istodobno mašti i praznini. Prvo nam pomaže predočiti život kakav je ovdje nekoć bio, dok nam potonje daje prikaz današnjega stanja. A da je Dvigrad nekoć imao sjaj najbolje govore ostaci bazilike Sv. Sofije, koja dominira ruševinom. Crkvica iz 5. stoljeća nastala je kao jednobrodna ranokršćanska bazilika, a kasnije je prenamijenjena u trobrodnu baziliku. Crkvica koja je nerijetki motiv na fotografijama pretpostavlja se da biva napuštena 1714. Reljef s likom sv. Sofije koja u naručju drži dva grada, danas se nalazi u župnoj crkvi obližnjeg mjesta Kanfanar.
Saznati više o Dvigradu znači…pronaći legendu o kugi i Morganovo blago
Iako ulice Dvigrada danas odišu svježim morskim zrakom Limskog Kanala, nekoć je njima kolala epidemija. Nakon što 1615. godine u Dvigrad uspijevaju ući Uskoci, Mletački Loredan uz velike gubitke obnavlja tvrđavu. Ovaj događaj za Dvigrad znači veliku prekretnicu i baca ga na put bez povratka.
Stanovništvo u to vrijeme biva vrlo nesigurno, a s epidemijama malarije i kuge grad se teško nosi. O istome svjedoči i legenda koja kaže da je jedne noći 1630. godine kuga ušla u grad. Od tada je zarastao u trnje i bršljan. U njemu žive zmije i gušteri, a noću često možete čuti zvuk sokolova, sova i tko zna koga. Dvigrad se smatra jednim od najbolje očuvanih napuštenih gradova u srednjoj Europi, koji nije uništen od rata, požara, već epidemijom. Zanimljiv tekst o istome je Josip Bratulić napisao:
“Brojne su ruševine kula, dvoraca i utvrda, ali samo je jedan Dvigrad – nije uništen ni vojnom silom, ni požarom, već je napušten i prepušten samotnoj smrti. Danas ostaje na brdu poput upozorenja putnicima i podsjetnik posjetiteljima koji su došli kao gosti da shvate kako su nekada izgledali istarski srednjovjekovni gradovi “.
Legenda o kugi
Noć skriva legende, čiji se likovi bude iz sna, posebice za vrijeme punog mjeseca. Prema jednoj od njih, kuga je ušla u grad tijekom večeri i sve razorila. Spašen je samo jedan mladić koji je bio pastir. Dok je čuvao ovce izvan zidina, mladom pastiru za dana priđe nepoznata žena predstavivši se kao kuga i reče
Večeras u gradu neće nitko preživjeti. Ukoliko znaš koga od svojih uzmi ga i bježi.
Tako je mladi pastir uspio pobjeći s majkom, bratom i sestrom, a iz pastirskih priča nastalo je obližnje mjesto. Priča o “kugi”, koja je mogla biti “laka žena” prenosila se generacijama.
Legenda o Morganovom blagu
Svi koji lutaju u potrazi za blagom pronaći će na ulicama Dvigrada legendu iz obližnjeg mjesta “Mrgani”. Kada je poznati gusar kapetan Henry Morgan sa svojom posadom uplovio u Jadran bio je prisiljen od oluje usidriti svoj brod na obalama Limskog kanala u bijegu od nevremena. Tada otkriva zidine Dvigrada, sagrađene na brežuljku kanala. Shvativši da je grad napušten odlučuje sakriti svoje blago pored gornje kule. Do danas ne znamo je li se kapetan ikad vratio po svoje blago. Možda je posjet tijekom punog mjeseca jedan od načina za saznati istinitost ove legende.
Za doživjeti Dvigrad u potpunosti potrebno je…istražiti crkvice u okolici i posjetiti „Dvegrajski sajam“
Pitanje koje nerijetko postavljamo jest koliko misteriozni grad još može svjedočiti vremenu kakva su nekoć bila. Kako bi dobili konačan odgovor treba posjetiti ovo mjesto skrivenih legendi na nekome od događaja koji su idealna prilika za posjet. Jedan od njih je zasigurno i „Dvegrajski samanj“, koji se održava svake godine krajem svibnja.
Dvigrad okružen poljskim crkvicama
Gradić koji još uvijek bilježi razdoblje propadanja kraćim od vremena njegovog stvaranja danas možda jest fizički ali ne i nadrealistički prazan. Danas privlači posjetitelje ne samo svojim mističnim ulicama već i crkvicama okolice. Ona sakrivena, najbliža Dvigradu je crkva sv. Antuna. Malena crkvica Sv. Marije od Lakuća čiji su zidovi ukrašeni nijansama ljubičastih, crvenih, zelenih i narančastih tonova, nalazi se ispod kaštela. Sa baldahinom na pročelju i apsidom ispisanom kasnogotičkim freskama iz 15. stoljeća, zanimljiv je detalj ciborij smješten iznad ulaza ispod zvonika. Interijeri crkve ukrašeni freskama “Šarenog majstora“, nazvanog po karakterističnom rasponu boja: kadenci ljubičastih, crvenih, zelenih i narančastih tonova.
Vrijedno je zaustaviti se i pogledati “kapelu Sv. Ilije, poznatu i kao “Gromovnik” Jednobrodna kamenita građevina na dnu drage potječe iz 15. stoljeća. Ima apsidu i oltar. Vidljivi su tragovi fresaka, ali nažalost ne prepoznatljivog oblika. Crkvica je nekada služila i pastirima. Nadalje vrlo izazovan uspon prema Vidulinima uz predivan krajolik, otkriti će i crkvicu Sv. Agate iz 10. stoljeća. Jednobrodna građevina s poligonalnom apsidom bizantsko-ravenskog tipa prikazuje motiv riblje kosti. Karakteristika je srednjovjekovne arhitekture u Istri. Crkva sakriva i freske iz razdoblja ranoromaničkog zidnog slikarstva, karakteristične za slike benediktinske umjetnosti.
