Ukoliko planiraš izlet u Gorski kotar, velike su šanse da ćeš se zaputiti prema Zelenom Viru, Kamačniku ili Risnjaku. To su imena koja već zvuče poznato i pozivaju na avanturu. No Gorski kotar skriva i drugačije točke – one tihe, nenajavljene i pomalo zaboravljene. Mjesta gdje priroda još govori svojim jezikom, a čovjek se mora naučiti slušati.
Mačjansko jezero, smješteno u podnožju Mačje drage kod Moravica, pripada toj tišoj karti Gorskog kotara. Zajedno s Čogrljevim i jezerom Vir čini trokut lokalnih vodenih oaza koje ne traže pažnju, već prisutnost. Ono koje se ne nudi svakome, već čeka one koji dolaze u potrazi za sporošću, za tišinom koja ne znači prazninu nego puninu.
Priča o obnovi: tiha renesansa
Mačjansko jezero dugo je bilo tek sjenka onoga što je nekad bilo – tiha lokva na rubu zaborava. No, predani ljudi iz Mjesnog odbora Moravice, zajedno s lokalnim stanovnicima, odlučili su nešto što u današnje vrijeme djeluje gotovo revolucionarno: da vrijedi stati, pogledati oko sebe i vratiti život nečemu što pripada svima. Bez pompe, bez velikih planova, već radom ruku i zajedništvom. Od kada su mještani Moravica, zajedno s mladim volonterima iz Učeničkog doma željezničke škole, odlučili udružiti snage još u 2022. godini, jezero postaje simbol ovoga kraja.
No, nije svaka obnova spektakl. Ponekad počinje jednostavno: okupljanjem ljudi u rano jutro, dogovorom, podjelom zadataka i škripanjem kosilica među rosnom travom. Upravo tako započela je radna akcija čišćenja Mačjanskog jezera – ne kao projekt, nego kao gesta brige. Jezero biva uređeno, postavljene su klupe, očišćeni rubovi, izrađen drveni mostić, a duhovita tabla s natpisom “meow back” dala je prostoru osobnost. I doista, sada ovo maleno jezerce djeluje kao da uvijek čeka zagrljaj poslijepodneva – kad se svjetlo nakrivi, a vretenca zaigraju po površini poput zrcalnih duhova.
Pokosili su visoko raslinje, raskrčili zarasle rubove i vratili jezeru dah. Vođeni tiho, ali odlučno, pokazali su da se krajolik ne uređuje samo alatima, nego i odnosom. A Mačjansko jezero im je odgovorilo – smirajem.
Poslijepodne u Mačjoj dragi
Vozeći se od Moravica (više ne slučajno) pronalazimo oznaku za „Mačjansko jezero“. Nakon što smo već istražili par nepoznatih lokacija, poput Čogrljevog jezera, Gorski Kotar nas iznova impresionira. Vozimo se od Moravica u smjeru Donje Dobre. I skretanjem lijevo dolazimo do jezera, neotkrivenoga bisera. Stižemo kasno, kad dan već polako stišava svoje korake. Parking zasad postoji odmah pored jezera – skroman, nenametljiv. Hodamo tek nekoliko metara i već osjećamo da ulazimo u drugačiji prostor. Nema tu uputa, ni staza, ni očekivanja. Samo priroda i tišina. I šapat. Šume i brda. Savršena kulisa za opuštajući odmor u prirodi. Možeš istražiti obalu jezera pješice ili uživati u aktivnostima poput ribolova ili vožnje čamcima.
Smaragdna površina miruje. Uz rub rastu šaševi i trava, a među njima promiču kukci, pčele, povremeno i neka mačka – jer ipak smo u Mačjoj dragi. Vretenca u letu ostavljaju tragove u zraku, kao da pišu priče koje možemo razumjeti samo ako dovoljno dugo gledamo. Sjedimo. Dišemo. Bez žurbe, bez cilja. U tom trenutku sve što postoji je ovaj trenutak. Prvi posjet jezeru posebno pamtim, po rođendanskom poklonu, kojega dobivam od Jasne. Potpuno se uklapa u sliku pejzaža.
Održivost kao tiha namjera
Mačjansko jezero nije slučajno ostalo nepoznato. Ono nije dizajnirano za turističku gužvu. Njegova je svrha drugačija – podsjetiti nas da priroda ne treba spektakl da bi nas dotaknula. I zato se obnova odvijala tiho, s mjerom. I zato vjerujemo da će i u budućnosti, kad broj posjetitelja poraste, pristup i dalje ostati održiv, promišljen i nenametljiv.
Putokoza savjet za spore putnike
- 📍 Lokacija: Mačja draga, Moravice, Gorski kotar
- 🚗 Pristup: trenutno moguće parkirati odmah uz jezero
- 🕓 Vrijeme dolaska: kasno poslijepodne – kad je svjetlo zlatno, a zvukovi stišani
- 🦋 Što ponijeti: termosicu, dalekozor, dobru tišinu
- 🥾 Što očekivati: mjesto koje ne traži da nešto radiš, nego da budeš
