Leustekov put, poznat i kao staza 14, savršen je izbor ukoliko uživaš u mirnom, postojanom ritmu prirode. Istina, možda se na prvu čini da nema dramatičnih vidika ili strmih uspona. Ali sa druge strane ona nudi harmoničan hod kroz gustu šumu, gdje svaki korak postaje prilika za opuštanje i povezivanje s prirodom. Njena ljepota leži u minimalizmu, blagom nagibu, zanimljivim točkama, a ponajprije dobrom markacijom.
Jedne lijepe, zimske sunčane nedjelje, nakon što je u Zagrebu pao snijeg uputili smo se na zimsku čaroliju na Sljeme. Istina, znali smo da su mnoge staze na Medvednici inače prepune izletnicima, a kako je pao snijeg, bilo nas je još i više. Također (bez obzira na različitost stavova lokalne ili svjetske politike, htjeli to ili ne) činjenica je da je snijega u posljednjim zimama sve manje, a snijeg u Zagrebu je sve više postao pojava i doživljaj, skoro gotovo isto kao i na moru. A doživljaj Medvednice pod snijegom, za nas koji smo gosti (bez obzira na iskustvo zima u planini) uvijek je zanimljiv. Jer Medvednica, poput svake planine ima svoju priču.
Jedna od priča toga dana bila je besplatna žičara (i za nas turiste sa mora). Stoga nije trebalo dugo da se odlučimo isplanirati jednu „zimsku šumsku kupku“ kroz uspon do Sljemena, a povratak žičarom. Sukladno planu, na vrh smo se popeli kroz Leustekov put (broj 14), koja je ustvari najlakša za uspon. U nastavku kratak opis staze kako je to izgledalo za vrijeme snijega.
Uspon Gračani – Adolfovac – Sljeme
Ovisno o dolasku, vozilom ili tramvajem početne točke su Gračani ili Bliznec. Mi smo ovaj put došli vozilom i parkirali ovaj put na cesti „pored autobusne“, ispod stanice HGSS-a. Tramvaj broj 14 vozi do Mihaljevca te broj 15 za Gračane. Sa 15 izaći na trećoj stanici.
Staza započinje iza kuće preko potoka, u samim Gračanima. Budući da smo mi parkirali ispod na cesti, prvo se uzdižemo do stanice GSS-a, da bi se iz toga pravca spojili na stazu 14, na mjestu gdje prolazi novom trasom ispod Sjemenske žičare.
Leustekov put nosi ime svog idejnog začetnika, gradskog šumara ing. Albina Leusteka (1890. – 1947.), koji je želio pješacima omogućiti lagan i ugodan prilaz Sljemenu. Proteže se na oko 6 kilometara i savladava visinsku razliku od 740 metara postupnim, ujednačenim usponom, čineći je idealnom za opušteno planinarenje. Osim što pruža ugodan hod kroz šumu, staza ima i edukativni karakter – duž nje su postavljene informativne ploče koje otkrivaju zanimljivosti o značajnim vrstama stabala, čineći je pravim poučnim fitocenološkim putem.
Nakon nešto manje od pola sata prelazimo vidikovca, (gdje vidimo da na žalost više nema nekadašnje drvene nadstrešnice). Vjerojatno radi izgradnje trase žičare. Nastavljamo dalje prema šumi, gdje nas dočekuje svježina jutra i blistavi bijeli pokrivač snijega koji je pao protekle noći. Sunčeve zrake probijaju se kroz krošnje, stvarajući igru svjetla i sjene na zamrznutim granama. Svaki korak lagano škripi pod nogama, dok nas staza kroz ovu zimsku idilu za manje od pola sata dovodi do Adolfovca, odakle se pruža pogled na beskrajnu bjelinu oko nas.
Sjenica Adolfovac
Sjenica ili drvena nadstrešnica u obliku paviljona, sa kojega se kroz krošnju stabala pruža lijepi pogled na Zagreb i dolinu Save prava je inspiracija, za odmor na stazi. Neki ga nazivaju i planinarskim skloništem (službeno nije), ali za se skloniti od kiše ili pljuska definitivno može poslužiti. U te svrhe dobila je i zanimljiv lokalni naziv „Vila propuh“.
Mi se ovaj put nismo imali od čega skloniti, budući da je zimski siječanjski dan skoro otkrivao proljeće. Adolf Mošinsky (1843. – 1907.) gradonačelnik Zagreba, zaslužan je za izgradnju Sljemenske ceste, te je u čast njemu poznato popularno zagrebačko izletište (stotinjak metara niže) nosilo naziv. Izgorjelo je 1993., a danas je u blizini nadstrešnice na cesti i spomen ploča. Osim toga za vrijeme upravljanja Mošinskoga, na Medvednici je sagrađeno i lječilište Brestovac (poznat i kao Partizanska bolnica), gradi se HNK, uvodi se kanalizacija u Zagrebu itd.
Nakon 15 min. staza hoda staza prelazi preko Sljemenske ceste, a nakon daljnjih 15 min. dotiče jedan njezin zavoj. Tamo vidimo i odvojak za dom Runolist (do doma je 25 min.). Naravno da smo jednom odradili i tu rutu, o kojoj ću pisati u nekoj drugoj priči.
Sljeme zimi: od bjeline do vidika prema Kamniškim Alpama
Leustekov put, koji završava oštrim usponom dovodi nas prvo do račvanja Sljemenske ceste pod lugarnicom. Na kratko se spajamo sa cestom na kojoj vidimo i restorane, te bivši dom Željezničar. Odavde kroz par minuta dolazimo stepenica jednostavno do Činovničke livade, a preko livade do njezinog gornjega ruba.
Slijedeći oznaku, do vrha vodi par isprepletenih staza. Mi se odlučujemo kroz šumu, a staza nas prvo dovodi do bivše gornje postaje stare žičare. Od tamo dosta jednostavno dolazimo do TV tornja. Na vrhu Sljemena, uz prepoznatljivi TV toranj, zima otkriva svoje najbolje lice. Snijeg prekriva prostranstvo, grane drveća blistaju na zimskom suncu, a hladan zrak donosi osjećaj svježine i prostranosti.
Unatoč mnoštvu izletnika, trenutak kad se pogled otvori prema Kamniškim Alpama ostavlja dojam tišine i veličanstvenosti. Kad je nebo vedro, planinski vrhunci izranjaju iz daljine, podsjećajući koliko zima može biti čarobna – čak i na mjestu gdje se priroda i čovjek svakodnevno susreću.
Spust za novom žičarom: zanimljivo iskustvo
Iako inače ne preferiramo spuštanje žičarom, ovaj put smo odlučili isprobati novu sljemensku kabinsku žičaru i doživjeti spust iz drugačije perspektive. Ulazak u modernu, prostranu kabinu pruža osjećaj udobnosti, a kako krećemo prema dolje, otvara se panoramski pogled na snježnu šumu, Zagreb u daljini i obronke Medvednice.
Dok se spuštamo, do izražaja dolazi impresivna dužina trase i visinska razlika koju inače savladavamo pješice. Po povratku vraćamo se kroz poznati tunel, prema vozilu, na Bliznec, pod stanicom GSS-a. Iako planinarenje ostaje naš omiljeni način povratka, ovo iskustvo donosi zanimljivu promjenu ritma – priliku da u miru promatramo krajolik iz ptičje perspektive.
Korisne informacije za stazu Gračani-Adolfovac -Sljeme
- Početak staze: Gračani
- Krajnja točka: Sljeme
- Dužina i visinska razlika (samo uspon): 7. 57 km, 778 m. Trag pronađi ovdje.
- Doba godine: Proljeće – jesen, zima
- Postoje li mjesta za hranu i piće? Da, na vrhu Sljeme postoje ugostiteljski objekti.
