S dolaskom toplijih dana i sve dužih sunčanih sati, vrijeme je za planiranje novih planinarskih avantura. Zavirujući u svoju arhivu planinarskih pustolovina, pronašao sam jedan od klasika – Stol (2.236 m. n/v). Najviši vrh Karavanki mogao bi biti zanimljiv izbor kojega možeš ovu sezonu staviti na alpsku listu. Uspon na Stol idealan je za sve koji žele doživjeti spektakularne vidike i osjetiti pravu čar planinarenja u prijelaznim godišnjim dobima.
Spominjući planinarenje i boravak u prirodi kao životne aktivnosti, nerijetko me početnici ili oni koji tek misle spoznati što te aktivnosti jesu, znaju zapitati „koji su ti najbolji usponi“? U očekivanju odgovora, slutim da će većina pomisliti kao ću reći da su to bili neki od zimskih ili ledenjačkih uspona, ili možda najviših vrhova. Ipak ne. I zaista, većina će se začuditi odgovorom kojega kao iz topa ispalim: „Karavanke“, Gorski Kotar, Velebit…Sasvim legitimno je očekivati da su visoki usponi i najljepši usponi. Međutim to baš i nije uvijek tako. Posebice za početnike, koji danas žele napredovati dosta brzo u visinu, a da pri tome ne spoznaju draž same planine ili se ne posvete osnovnim tehnikama kretanja i sigurnosti.
Visoki usponi dakako imaju svoje čari, ali zašto volimo planinarenje i suživot kroz planinsku prirodu, posve je nešto drugo. A to drugo čini ono skriveno: to su one lokacije sporosti, koje ćeš pronaći upravo na mjestima kao što su Karavanke – izduženi alpski masiv koji se proteže od Italije na zapadu, duž slovensko-austrijske granice. Sami vrhovi Karavanki možda nisu oni dramatični, strmi, koji izazivaju strahopoštovanje, ali upravo zbog širine pristupa, bioraznolikosti i blagih prijelaza među planinama, meni su posebno dragi. Svaki izlet ovdje donosi nešto novo – bilo da su to ovce koje pasu na njihovim obroncima, mirna šumska staza, panoramski greben ili jednostavno osjećaj prostranosti.
Da, prostranstva su nešto što zaista Karavanke pružaju. I to je upravo jedan od ključnih razloga zašto ih preporučam svakome. Ovaj članak objavljujem kao prijedlog za sve one koji planiraju ljetne i jesenske izlete u Karavanke, jer čim okopni snijeg počinje savršena sezona za istraživanje tih planina!
Panoramski vidici i alpski krajolik između dvije zemlje
Smješten u alpskom planinskom lancu Karavanke, između Slovenije i Austrije, Stol /Hochstuhl (2236 m. n/v) sa prekrasnim vidicima na Bledsko jezero gostoljubiv je i jednostavno dostupan travnatim stazama. Moglo bi se reći da ova prostrana planina ima sve što krasi najljepše alpske vrhove. Svojim izgledom i zemljopisnim položajem Stol je oduvijek plijenio pažnju planinara. Između Alpa i Sredozemnog mora, sa svojim tajanstvenim slojem krša i najljepšim podzemnim galerijama Europe, slovenske Karavanke jednostavno mame da ih istražimo.
Smješten na iznad Bledskoga jezera, ovaj čarobni i najviši vrh slovenskih Karavanki zajednički je odabir za sve koji vole vidike okolnih planina i pitoresknih alpskih gradića u podnožju planine. Žirovnica, Jesenice, Vrba i Begunje iz Gorenjske su mali gradići podno planine sa tipičnom alpskom kulturom. Svi njihovi mještani gravitiraju Stolu. Ipak, ono što najviše određuje Stol je pogled na jezero Bled. Nemoguće je definirati kada je ovo jezero najviše očaravajuće. U proljeće njegova plavkasta površina još uvijek odražava snježni bijeli Stol, dok isti motiv ima potpuno drugačiji odsjaj tijekom ljeta.
Provesti dan u planinarenju na Stol znači…uživati u stazama očaravajućeg okruženja
Na Stol smo se uputili jedne jeseni, za vrijeme sunčanog i još uvijek toploga dana. Najviši vrh lanca Karavanke, dugoga oko 120 km, duž kojeg se proteže slovensko-austrijska granica poznat je i pod imenom Hochstuhl (što u prijevodu sa njemačkog doslovno znači visoka stolica). Njemački naziv Hochstuhl uveden je tek krajem 19. stoljeća. U prijašnjim vremenima zvao se Stou, fonetska izvedenica od slovenskog imena.
Uz sam vrh na južnoj strani nalazi se i Mali Stol (2198 m), do kojega ga dijeli sedlo Med Stol. Padine sa zapanjujućim panoramskim livadama padaju prema šumovitim i djelomično stjenovitom inklinaciju, 600 metara u dolinu rijeke Save. Prema vrhu su lagane, strme jaruge, odvojene slikovitim stijenama. Ispod su sunčane panoramske. alpske livade.
U najnižem dijelu postoje brežuljci koji čuvaju drevne priče i misterije. Sjeverna strana planine je surova i strma ali pruža sve ostalo zapanjujuću, razigranu via-ferratu i strme i manje izazovne jaruge, koje se naslanjaju na glavni greben. Postoji nekoliko planinarskih koliba koje uspon čine zabavnijim.
Valvasorjev dom pod Stolom česta polazna točka
Do Stola se može doći iz nekoliko pravaca, uključujući one iz susjedne Austrije. Međutim, najčešće korištena staza za naše pojmove je ona koja kreće od Valvasorjevog doma, poznata kao Žirovniška pot. Staza blagog uspona, prvo nas dovodi do pastoralnih kuća Žirovniške planine, odakle započinje relativno strm uspon koji vodi izravno na vrh. Iako je ponešto strma, srednjeg napora, prizori zadivljujućih pogleda koji se protežu do Bledskog jezera odvest će vas neprimjetno na vrh planine. Preporučeni silazak nakon vrha vodi preko Prešernove koče na Stolu ispod vrha.
S autoceste Ljubljana – Jesenice pratimo izlaz Lesce i slijedimo cestu u smjeru Žirovnice. Nakon nekoliko kilometara dolazimo do križanja, gdje se cesta odvaja desno za Žirovnicu. Na sljedećem raskrižju, nekoliko metara dalje slijedimo pravac Moste lijevo (desno Žirovnica). Nakon spomenika palim borcim cesta počinje uspon uz padinu ispod željezničke pruge slijedeći pravac Valvasorjevog doma.
Valvasorjev dom pod Stolom (1181 m) – Žirovniška Planina
Dom koji se nalazi na visoravni južne padine Belščice, koja čini sjeverozapadni dio masiva Stola prvotno je bio rudarska upravna zgrada. Ovdje se nekada prije Prvoga svjetskog rata kopala željezna ruda u pod njemačko-austrijskom ispostavom. Nakon rata zgradu preuzima kranjski ogranak SPD-a, koji je adaptira u planinarski dom i otvara 22. srpnja 1923. Ime dobiva po Janezu Vajkardu Valvasoru (1641.-1693.), književniku, tiskaru i izdavaču važnih djela slovenske kulture, među kojima je i opsežna topografija “Slava vojvodine Kranjske“.
Neposredno prije Drugog Svjetskog rata, kranjski ogranak SPD-a gradi novi dom, koji je otvoren je 11. lipnja 1939. Taj dom stradava Partizanskim djelovanjem 30. travnja 1943. Nakon oslobođenja požarište preuzima PD Radovljica koje gradi novi, veliki dom. Biva otvoren 6. lipnja 1954. Dom je redovito otvoren od sredine svibnja do kraja rujna i radi subotom, nedjeljom i praznicima. Biva proglašen i kao najbolji dom u Sloveniji, u natjecanju „Naj planinska koča“.
Kao što već možeš i naslutiti Valvarsjev dom je početna točka ovoga uspona. Označena staza prvo prelazi šumu iznad doma, a zatim izlazi prema pastoralnim kućama, dovodeći nas kroz 20 minuta hoda na točku Žirovniška Planina. Ovdje još uvijek možemo primijetiti kombinaciju prekrasnoga krajolika i rustikalnih domova uz jezero Bled, u pozadini.
Žirovniška Planina – Stol
Na kraju pastirskih kuća nalazi se oznaka koja pokazuje markirani put koji vodi izravno do vrha Stol. Umjereno strma staza borove šume vodi nas nakon sat vremena na visoravan, koja nam sada više otvori vidike na Bledsko jezero, koje izgleda još više bajkovito. Tamo, na ravničarskom mjestu, postavljene su klupe, za odmor na Žirovniškoj Planini.
Kako se uspinjemo, vidici nam se sve više otvaraju, tako da u jednome trenutku vidimo i moćni vrh Triglava. Konačno, mogli bismo spomenuti i tirkiznu liniju rijeke Save Dolinke. Sljedećih sat vremena pješačenja markiranom stazom omeđenom borovima, dolazimo do izvora vode Stedene. Izvor koji ima pitku vodu okružen je kamenjem, obnovljen 2011. godine. Prateći stazu od izvora kroz pola sata dolazimo do vrha Stol.
Stol
Uz okolne vrhove Julijskih Alpa, Stol nudi fantastične horizonte na Sloveniju sa jedne i Austriju sa druge strane. Za lijepoga vremena vidik će se protezati do doline rijeke Drave. Međutim, pripazi kod hodanja da te staza na sjevernoj, austrijskoj strani ne zavede preko strmog ruba.
Karavanke jesu blage, ali opet svaka planina ima mjesta opasnosti i strmine! Osim što Stol pruža veličanstvene vidike, vrhom dominiraju čavke, uobičajeni stanari ovih vrhova.
Prešernova koča na Stolu (2174 m. n/v)
Samo 15 minuta pješačenja vodi preko travnate površine do Prešernove kolibe. Smješten pod vrhom Mali Stol (2198 m), pl. dom Prešernova koča na Stolu nosi ime u čast poznatog slovenskog pjesnika Franca Prešerna, rođenog u malom slikovitom selu Vrba.
Prva koliba izgrađena na tom mjestu datira iz 1909. godine. Poput ostalih na Karavankama, kuća je izgorjela u Drugom svjetskom ratu. Ipak, na inicijativu preživjelih boraca Stolske bitke, PD Javornik-Koroška Bela sagrađen je novi planinarski dom, prema nacrtima staroga. Otvoren je 21. kolovoza 1966. godine. Dom je znatno proširen i obnovljen u razdoblju od 1981. do 1984. godine, pa se svečano otvorenje održalo 4. kolovoza 1984. 13. srpnja 1992. Dobiva telefonsku liniju, a 1993. godine instalirane su solarne ćelije za proizvodnju električne energije.
Osim toga, dom dobiva energiju putem vjetrenjače. Dom se sastoji od dvije blagovaonice sa 80 mjesta i šankom: 32 su kreveta u 8 soba; na običnom krevetu ima 12 kreveta; WC i umivaonik s hladnom vodom. Nakon odmora na terasi doma nastavljamo spuštanje.
Staza vodi dolje prema slikovitoj pastoralnoj Sevško Zabreškoj Planini i natrag prema Valvasorjevom domu.
Korisni savjeti sporosti za stazu Valvasorjev dom pod Stolom – Stol
- Polazna točka: Valvasorjev dom pod Stolom (1181 m)
- Krajnja točka: Stol / Hochstuhl (2236 m)
- Smjer uspona: Žirovniška Planina – Stedena
- Smjer silaska: Prešernova koča na Stolu (2174 m. n/v)
- Gdje se može parkirati? Valvasorjev dom pod Stolom ima parkirališna mjesta, međutim daje prednost gostima na noćenju. Ukoliko ne pronađeš parking savjetujem da ga potražiš niže na makadamskoj cesti.
- Postoji li naplata ulaza? Ne.
- Koji su tehnički detalji staze? Staza je tehnički lagana ali kondicijski zahtjevna. Planinarenje smo započeli u 08:35 ujutro, a natrag do vozila smo došli u 18:30 (uspon i silazak). Trag je neispravan.
