Tajna digitalne granice: razlike između influencing marketinga i stvarne vrijednosti na tržištu

Svijet putovanja i marketinga u posljednjih desetak godina promijenio se više nego u čitavom jednom stoljeću prije. Nekoć su putnici inspiraciju većinom nalazili u putopisima, časopisima ili kroz preporuke prijatelja. Danas je dovoljno otvoriti neku od društvenih mreža i već bivamo zatrpani tisućama fotografija s rajskim kadrovima svake sekunde, iznova. No koliko su te fotografije realne, a ponajprije koliko su njihove priče trajne i što mali obrti konkretno dobivaju angažmanom velikih influencera, postaje pitanje koje sve glasnije odjekuje svijetom društvenih mreža, osobito nakon prvih zabilježenih padova posjećenosti u ožujku 2025.

I konačno sam se odlučio napisati ovaj tekst, kojega imam u planu već par godina. Zašto upravo baš sada, zapitati ćeš se. A da bi na ovo (nazvati ću tajno) pitanje mogao dati smislen odgovor, koji drži vodu, osim onoga da sam čekao da blog opstane par godina na webu, trebalo mi je prvo napisati tekst. A kako bi tekst mogao nastati bilo je potrebno prvo vratiti se unatrag, u godine samog nastanka ovoga putopisnog Putokoza bloga. Planinareći bespućima i putujući malim gradićima, od samih početaka ovoga bloga (tada te 2021), kada bih kolegama ili suputnicima na putovanju, izletu podijelio priču da pišem blog, znao sam nerijetko čuti komentare „influenceri – zarađuju brdo love ne radeći ništa“. Iako je teza „ne radeći ništa“ ona o kojoj bi se dalo itekako raspravljati, odmah na početku ću reći da će tematika ovoga članka ići u jednome sasvim drugome smjeru. A radi se o pojmu @influencinga. Već tada sam nerijetko mogao čuti „blogovi su retro i zastarjeli i nitko ih više ne čita“, a kamoli nakon 30.studenog 2022. (kada biva uvedena besplatna prva javna verzija AI, temeljena na GPT-3.5).  I tako, proučavajući tadašnje ali i prijašnje trendove sadržaja napose blogova i (prije svega digitalne) fotografije, moram priznati da sam se prvi put susreo sa riječi @influencing od prijatelja i kolega, a manje iz „struke“, bez obzira na studij, koji je bio usko povezan sa marketinškim kolegijima. Bez okolišanja, mogu reći da me ista riječ otpočetka bunila i trebalo se upustiti u pretraživati da bih vidio i njeno pravo značenje. A budući da mi ono ne biva previše jasno ni dan danas, to je upravo i jedan od razloga ovoga članka. Tražeći, došao sam ubrzo do spoznaje da se trendovi sadržaja (tada više onoga turističkog kojega sam proučavao, a manje planinarskog) na neki način poklapaju sa navedenim pojmom „influenciga“. Jer koliko sam moglo primijetiti sama količina sadržaja postajala je veća, a njegov nastanak sve brži. No prije nego krenem u tematiku ovoga članka, kojim ću pokušati analizirati današnje trendove društvenih mreža, u odnosu na web sadržaj tipa (nedavnih) blogera ili fotografa, htio bih istaknuti tri stvari.  

Prvo za pojmove prikaza analize inlfuencer profila koristiti ću pojam @influencing. Drugo, riječ „influncer“ mi se od prvoga trenutka nije sviđala. Tako i dan danas. A uvidom u analizu današnje situacije na mrežama sve više je razloga zašto je to tako. Ne, ovdje neću spominjati brojna istraživanja koja ističu negativne strane prekomjernoga i nekontroliranog korištenja društvenih mreža na zdravlje. Ovdje ću se fokusirati samo na čisti ekonomski odnos „@influencing“ i potencijalnih tvrtki kojima oni „prodaju“ pratitelje. Treće, dati ću odgovor na pitanje zašto se nikada neću zvati influencer odnosno prihvatiti taj naziv. Neka se za potrebe ovoga članka isto nazove pitanje.    

Bloger

Ukoliko se baviš ikakvim praćenjem weba, možda imaš saznanja o jednoj zanimljivoj knjizi „Numerati“, iz dave 2009. Iako se čini zaista davno, čitajući je vidimo kako su sve navedene tadašnje postavke bile u skladu s onim što imamo danas. Tamo primjerice autor piše kako se „početkom 2005. pisanje blogova pretvaralo u maniju“ (S. Naker, Numerati, 2009 str. 117). Iz iste knjige saznajemo da je već tada postajao pretraživač isključivo za blogove koji se zvao Technorati. Ali ne samo to, već i tvrtka Ubria Communications, kojoj je bio cilj da sazna što vi i ja, kao i svi drugi potrošači mislimo i za čime žudimo. Isto je dobila prekopavanjem po milijunima riječi koje ulaze u blogove svakoga sata. A to ustvari nije bilo osobito teško saznati. Razlog tome je jednostavan. Budući da se kroz blogove (da čak ponegdje i kroz Putokoza blog) nerijetko od autora otvaraju i neke osobne priče (primjerice kod nas o lokacijama planinarskih staza, ponekad ljudi koje smo susreli, emocija doživljaja na stazi toga dana, mjesta koje smo posjetili) time je marketinškim stručnjacima veoma jednostavno doći do podataka o interesu za kupnju kroz određenu tematiku. Jer, uzmimo li primjerice ovaj naš blog (koji doduše trenutno nije komercijalan u 2025.), za očekivati je da ćete vi kao čitatelji obzirom na naše teme (planinarenje, sporost, putovanja u mala mjesta) biti zanimljivi tvrtkama povezanim sa prodajom primjerice outdoor ili opreme za putovanja. Pa ipak, stvaraju li svi blogeri samo radi „prodaje“ praćenja klikova kompanijama. Rekao bih definitivno ne.

Ulazeći ovim uvodom i u jednu drugu temu – koliko se naše pretrage i namjere kupnje mogu pratiti već samim čitanjem (a kamoli pisanjem) blogova, postavlja se pitanje kakve to veze ima s naslovom i pojmom influencinga. Jer ostavljajući na stranu sada analizu naših pretraživanja i toga da se ona na neki način pretvaraju u namjere kupnje, koje se mogu pratiti, treba reći da poveznica @influencinga i pronalaska nečega kroz pisanje priče jroz blogove itekako postoji. Sagledavajući primjerice još tadašnje trendove iz 2020-ih, dan danas vidimo da je u određenome kontekstu sadržaja, ne samo digitalni već i sav marketing na neki način „@inlfuencing“ marketing. odnosno „utjecajni“ marketing. „Prodaju“ uostalom svi: od blogova koji pišu o tržnicama, foto opremi, dezodoransima, autima, zdravlju i lifestyle-u pa do outdoor opreme ili zaštite prirode. Ukoliko ništa drugo, svaki od blogova pa i autora na neki način nešto „prodaje“, ukoliko ništa drugo svoje mišljenje ili savjete. Neovisno o tome radi li se to za novac ili za hobi, činjenica je da netko to čita. Ipak, tu sada dolazimo do ključne između @influencing profila i blogera – između onih koji sadržaj stvaraju prvenstveno radi promocije i onih koji ga pišu jer imaju potrebu podijeliti priču. A ona se itekako tiče same pronalažljivosti priče i napose njene dugotrajnosti. Bloger ne mora nužno ništa prodavati. Mnogi od njih pišu jer žele ostaviti trag, prenijeti iskustvo ili jednostavno zabilježiti trenutak takav kakav jest: bez kalkulacije hoće li donijeti zaradu. Posebno je to vidljivo kod putopisnih blogova, gdje je vrijednost često u samom doživljaju, a ne u „pakiranju“ za tržište. Ako se ikada i pojavi materijalna korist, ona je ustvari samo posljedica dugotrajnog i kvalitetnog rada, a ne cilj sam po sebi. Upravo u toj razlici leži i razlog zašto blog nikada ne treba brkati s klasičnim „@influencingom“ – jer dok prvi ostaje priča, drugi najčešće postaje proizvod.

Razlog zašto ipak neću prihvatiti naziv influencer

Danas, kada vidimo nebrojen broj nastanka sadržaja na mrežama, lako je izgubiti kompas. Svaka fotografija, svaki „story“, svaki „reels“ obećava raj, koji nema kraj, ali iza svega toga često stoji samo kratka pažnja publike. Jer,  ukratko: nije stvar u tome koliko ljudi vidi objavu, nego koliko ih stvarno poželi doći, udahnuti zrak i doživjeti određeno mjesto. Upravo tu se razlikuje površna vidljivost od stvarne vrijednosti i upravo tu se razlikuje pojam priče umjesto titule „@influencing“ titule. Vidimo da je sadržaj sve masovniji, a iza profila koje prati desetke tisuća, stotine tisuća ili pola milijuna ljudi, nerijetko se zapitamo: tko zapravo stoji iza njih i što ti ljudi ustvari tržištu prodaju? No, ovim kratkim uvodom samo sam se dotaknuo tematike ovoga članka. I ne, još uvijek nisam dao dogovor na pitanje u naslovu.

Snaga priče nasuprot snazi @influencing brojki

Kako bih mogao odgovoriti na gore postavljeno pitanje, prvo mi dozvoli da podijelim značenje pojma jačine priče, odnosno objave. Prije svega zamisli se staviti primjerice, u poziciju vlasnika male kuće za odmor, OPG-a za med, ili male agencije za izlete, u ruralnome kraju. Ulože se sredstva da bi poznati @influencing došao/la, prespavao/la i objavio/la nekoliko fotografija. One jesu predivne – brvnara u magli, šalica kave na drvenoj terasi, pas kraj kamina. Objave skupe dvije tisuće lajkova. Ali…što dalje? Od tih tisuću i nešto ljudi, tek je šačica onih potencijalnih, koji uopće razmišlja o odlasku u taj kraj. Većina je pratitelja iz drugih zemalja, možda biva čak i kupljenih. I dok se lajkovi nižu, vlasnik malog obrta osjeća prazninu – jer tih dana nitko nije nazvao, nitko nije rezervirao. Najzad, zapita se u konačnici i je li to zapravo njegova publika? Žele li „pratitelji“ zaista doći u kuću ruralnoga kraja, iako uopće nisu spremni na prihvaćanje autohtonosti sela ili će početi gunđati na sve, već od prolaska table naziva mjesta (ne znam, primjerice Velike Drage, koje su sad veoma popularne radi Taylor Swift)? Nadalje, lajkovi lijepo izgledaju na @influencing ekranu, ali oni ne plaćaju troškove malome obrtu. Ono što plaća su kupci.

A tko su oni ustvari? Prije svega, ljudi koji dođu jer su pročitali dublju priču vezanu za taj kraj, jer su tražili i pronašli takav tip smještaja, čak ne na platformi nego na blogu, jer su osjetili da tu postoji nešto što im odgovara. A je li objava jednog @influencing profila može doprijeti do upravo do takovih pravih klijenata. Iz samog dosadašnjeg teksta čini se da ne može ili barem sve teže.  No, recimo za početak da može. Ali postoji „ali“, a to je da velikom @influencing profilu treba platiti. No, opet je li samo plaćanje dovoljno? Jest na kratak rok, no ne teže li svi dugoročnom sigurnom poslovanju, dakle pravim kupcima koji će se vratiti i preporučiti to mjesto drugima , prvnestveno radi mjesta, a ne radi objave same po sebi? Upravo je ovo tema članka, koju ću nadalje razraditi.

Od instant slave do zaborava: pojam trenda društvenih mreža

Govoreći o @influencigu, prije svega treba primijetiti da se isti pojam gotovo uvijek odnosi na ono sada, kreirano kroz algoritam svijeta brzine. A njega napose guše trendovi, a oni su produkt algoritama. Prije svega dakle, @influencing trend guši na neki način sam sebe. Uzmimo primjerice Dubrovnik, koji je istina, velika destinacija i priča za sebe u odnosu na male. No njegova priča znatno može poslužiti za ono što se zove trend. Znatno se uzdigao nakon „Game of Thrones“. No, marketinški gledano, to nosi dvostruku konotaciju. S jedne strane posjete su naglo porasle, ali s druge strane, stvaran broj ljudi koji dolazi zbog samog grada i njegovih znamenitosti, biva teško mjerljiv u odnosu na one koje je privukla upravo serija.

Iako će se određeni broj posjetitelja zasigurno vratiti, sa vremenom vidimo da takvi trendovi traju određeno razdoblje. Nakon što val pop kulture prođe, grad se vraća svojoj prirodnoj ravnoteži: onima koje privlači njegova stvarna priča, a ne samo prolazni hit. Naravno, tu treba razlikovati i prolazne trendove od onih koji ostavljaju trajni pečat. Primjer „evergreena“ je snimanje Winnetou, koje je zauvijek obilježilo krajeve Velebita, Krke i Plitvica. No vidiš li razliku sadržaja koju pružaju Games of Thrones i Winnetou? Za razliku od instant popularnosti društvenih mreža, takvi trenuci ostaju urezani u identitet mjesta i generacijama kasnije nastavljaju privlačiti posjetitelje.

Iskrenost priče i povezanost na duge staze

U eri brzine, mnogi mali biznisi povjeruju da je put do uspjeha upravo slijediti trend brzine kroz „@influencing“: “Ako me vidi 60 tisuća ljudi, barem će dio njih doći.” Logično zvuči, ali praksa se sve više pokazuje u drugačijem svjetlu. Uostalom, uz mnoge „AI“ profile kako znati jesu li pratitelji stvarni ili (bez obzira na sva pravila društvene mreže) nisu li i oni već kreirani od same umjetne inteligencije? I da, sada slijedi još malo analize pitanja (na primjeru Putokoze) „zašto ne forsiramo nužno društvene mreže“ i „zašto se nikada neću zvati influencerom“ . No, da bih odgovorio u potpunosti na isto, reći ću prije svega da se smatram putopiscem i planinarom koji fotografirajući piše stvarne priče. Jer vrijednost ne mjeri trend, nego trag koji ostaje na mjestu i među ljudima. Jer ljudi pišu za ljude, a ne za algoritme prije svega.

U konačnici ljudi ne putuju zato što su slučajno vidjeli fotografiju generiranu kroz AI. Putuju jer su osjetili povezanost sa nekim mjestom, kojega su tražili. Istina, možda ga jesu privi put uočili negdje na platformi na brzinu. Ali činjenica je da čim pretražuju o njemu, znači da traže više osobnu priču. Onu koja će im prezentirati koji je doživljaj sjedenja na terasi toga smještaja, koja je biti napisana od bloga ili portala od povjerenja. Upravo takva priča je ona koja će doprinijeti stvaranju odluke. To je suština stvarnog odnosa na tržištu: povjerenje. A povjerenje se ne može kupiti brojkom, ono se gradi kroz iskustvo, kroz autentičnost i kroz vrijeme.

Društvene mreže: od instant trenda do „zapratite me“ umora

Kada je u ožujku ove godine (2025) objavljeno istraživanje CMSwire koje je zabilježilo pad korištenja društvenih mreža, isto je potaknulo na pitanje kako se mijenja ponašanje korisnika i što to znači za marketing i digitalnu vidljivost. Rezultati su pokazali da sve veći broj korisnika smanjuje vrijeme, provedeno na velikim platformama poput Facebooka i Instagrama, okrećući se privatnim, specijaliziranim ili nišanim kanalima. Je li ovo samo statistički trend, to ostaje tek vidjeti, ali već je očiti znak da publika traži sadržaj sa višom vrijednošću i relevantnošću. Velike brojke pratitelja više ne jamče stvarni angažman, već mnogo „sljedbenika“ samo pasivno skrola, dok se pažnja usmjerava prema onome što doista rezonira s osobnim interesima i potrebama.

I dok u svijetu brzine @influencing prodaje vidljivost, a stvarni rezultati bivaju iskrivljeni, blogovi i specijalizirani portali sa druge strane generiraju publiku kojoj se ne nameće sadržaj, već se isti pronalazi (da li kroz tražilice ili izvore od umjetne inteligencije). Tamo se publika ili vraća ili dolazi s namjerom. Jer blog služi kao prostor za priču – za zapisivanje susreta ili želje onoga što oni traže. Ovdje si jer želiš biti upravo ovdje i sada, a ne jer si pronašao/la feed koji je nametnut. A upravo u knjizi Numerati, pronalazim i jedan od ključnih zaključaka članka, pa i trendova koje se mogu nazirati u budućnosti. Tako na 103 stranici te knjige čitam zanimljiv tekst:

„Zvuči primitivno. No, ono što svijet blogova čini osobito vrijednim za marketinške stručnjake nije preciznost, nego necenzurirana neposrednost“ 

Izvor: Baker. S (2009.), Numerati, str 103

I tako dok se u svijetu gdje „influence“ najčešće znači prodati još jedan proizvod ili uslugu, koji se sve svodi na brzinu i algoritam, društvene mreže sve više se suočavaju sa vlastitim izazovima postojanja. Nitko ne kaže da nam ne trebaju društvene mrže. Dapače, ali sa druge strane treba nam više kvalitetnoga sadržaja na istima, a manje „instant“ promocije. Jer penjati se na neki obližnji vrh ili posjetiti neku destinaciju radi objave u kojoj ćemo napisati „da smo tamo bili“ stvar je prije svega osobnoga izbora. Ali utjecaj na publiku kroz društvene mreže može biti itekako velik. Sa druge strane, blog sadržaj, pa i sadržaj putopisnih portala biva sve samo ne instant. Ne želiš čuti koliko mi je vremena bilo trebalo da napišem veliki članak poput ovoga ili putopisni osobni članak, jer ćeš u tom slučaju reći da sam potpuno na krivome putu (i ne mislim pri tom na onaj iznad Senja). Ali, vraćajući se na temu dozvoli mi da još malo dodam analize zašto za razliku od instant brzoga @influencing sadržaja, blogerski, novinski članci (barem u većini) se svode na kvalitetniji sadržaj, koji biva pronađen od pravih kupaca. Temeljni razlog je zato jer većina takvih članaka daje vlastito mišljenje autora i temeljitost.

Iako danas vidimo da je trend porasta kratkih (tiktok) videa (još uvijek) visok, u većini slučajeva kod takvih sadržaja nailazimo na isto tako kratkotrajan njihov učinak, brzo zaboravljen, u odnosu na one dugačke (youtube). Tim ne treba dvojiti riječi kada se uspoređuje kvaliteta. I dok će brzi „instant“ (sam Instagram sadrži riječ „insta“) video uradci biti itekako gledani u svijetu ere brzine, oni će „zasjati“ i biti zvijezde kratkoga roka. Govorimo o vremenskom roku koji se odnosi na sat, dan, dok su već i dva dana puno. Za razliku od njih primjerice youtube dugi edukacijski filmovi (bitno je naglasiti edukacijski, budući da i tamo ima mnogo „fake“ sadržaja) ostaju „evergreen“. Isto tako i fotografije. Nerijetko čujemo „danas svaki mobitel može zamijeniti fotoaparat i svatko može fotograf“. No zamisli, koliko bi njih iza @influencing profila bilo ustvari zaista pravih fotografa, kada bi u ruke uzeli analognu Leicu, Prakticu, Zenit ili neki od fotoaparata iz doba 60-80-ih. Čak ne samo njih. Nedavno sam se znatno iznenadio, kada sam otkrio kako i dan danas, analogna fotografija još uvijek živi! Ustvari, takvi fotoaparati pa ni film, nisu nimalo jeftini, ali postoje ljudi koje se s analognom fotografijom bave iz hobija, radi izražaja. Naravno da fotografija postaje neka druga priča, kada dolazimo do toga da treba ručno namještati sve postavke. Ali to je ono što čini izvorno izražavanje, koje ne može nadomjestiti nikakav AI algoritam, zar ne? Slažem se, danas umjetna inteligencija pomaže u mnogo čemu, pa čak i pronalasku motiva, ali opet sa druge strane to ne znači da će ikad zamijeniti „handmade“ pa tako ni drugi kreativni narativ u crtanju, slikanju pa i fotografiji.  Već danas vidimo da sve više raste svijest o negativnom utjecaju brzorastućega (nekvalitetnoga) sadržaja te da su razlike u učincima tzv. „influencinga“ sve manje – bilo da to kaže netko s milijun pratitelja ili netko tko sam sebe naziva „mikro influencerom“.

Vratimo se sada opet sadržaju i pisanju. Ako netko napiše priču o mjestu, stazi, iskrenu, osobnu i detaljnu pretvara je u svojevrsni oblik. Ona ne nestaje nakon 24 sata kao Instagram story. Ona živi na internetu mjesecima, pa nekad i godinama. Zamisli blog post o ruralnoj kući, o šetnji kroz vinograd ili o mirisu kruha iz krušne peći. Netko će ga pronaći danas, netko tek za dvije godine. Ali svaki put, kad god ga netko otvori, on predstavlja autentičnost za posjetitelja. To je snaga priče. Ona ne stari, ona gradi povjerenje i prenosi iskustvo. @influencing brojevi, s druge strane, žive jedan dan, možda tjedan. I onda nestanu u buci novih objava. Konkretno, Putokoza nikada nije nastala da bi skupljala lajkove. Nas zanimaju priče, susreti, rezervacije koje ne samo da ostaju, već se i vraćaju malim kućama i koraci posjetitelja koji zaista stanu na staze o kojima pišemo.

Mali obrti nasuprot iluzije velikih „influencing“ brojki

Malo brojki za kraj (i da nisam zaboravio odgovor na pitanje i tajno pitanje naslova s početka članka). Za male obrte ključno je shvatiti jednu stvar: ne trebaju im svi. Jer:

• „Influencer“ marketing pokušava prodati ideju da treba biti viđen “svugdje”.
• Stvarni marketing govori: budi viđen od onih koji te stvarno traže.

Tajne digitalnog marketinga: konkretan „engament“

Sagledavajući gornje trendove sve više danas čujemo riječ „engagement“ ili angažman. Što li to zapravo znači? Uzmimo za početak primjer scrolanja.  Razlika između skrola i namjereje ustvari jako bitna. @Influencing marketing počiva na iluziji da će publika koja skrola jednako reagirati kao i publika koja traži. Influencing vrijednost mjeri se u tome koliko ljudi klikne “like”, a ne koliko ljudi pokuca na vrata nekoga malog obrta (bio o n kuća za odmor, izlet, opg itd.). No, sve je više @influencing profila koji sakrivaju like-ove (potpuno legitimno), a feed i blog su dva potpuno različita svijeta. Kada netko besciljno gleda feed, on ne traži lokaciju za odmor. On traži inspiraciju, zabavu, možda bijeg od dosade. Možda mu se taj feed pojavio slučajno, a potencijalnom posjetitelju je ustvari djelovao više negativno nego pozitvno kada je vidio promo u feedu nekoga @influencing profila. U konačnici, pažnja potencijalnoga kupca trajala je nekoliko sekundi.

Sa druge strane, kada netko upiše u tražilicu “vikend kuća u Žumberku“, tu već postoji namjera. Ta osoba želi doći. Ona je spremna istraživati ponudu, čitati detalje, uspoređivati cijene. Upravo zato blog, članak ili dobro optimizirana web stranica donosi dugoročnu vrijednost. Jer hvata ljude u trenutku kada oni nešto traže – i to baš ono što ti nudiš. Za male biznise ključno je stoga da shvate jednu stvar: ne trebaju im svi. Manjem obrtu ne treba 60 tisuća ljudi, nego možda 60 pravih. Onaj tko se vozi iz Zagreba ili Rijeke (u neki ruralni kraj primjerice) spreman je platiti za ono što traži. Još brojki i odgovor na pitanje i tajno pitanje.

• @influencing marketing: pokušava prodati ideju da treba biti viđen “svugdje”.
• Stvarni marketing: govori budi viđen od onih koji te stvarno traže.

1. Što uopće znači imati 500k followera/pratitelja?

• Reach / doseg – teoretski velik, ali ako publika nije aktivna → gotovo beskorisno.
• Autoritet / PR vrijednost – brendovima se lakše “proda pola milijuna ljudi” nego realnih 10k zainteresiranih.
• Story reach– kod većine @influencing sa 100k+ pratitelja, samo 2–5% vidi story. Dakle, na 500k to znači 10–20k ljudi, što je usporedivo s mikro-influencerom od 15–20k followera sa zdravim engagementom.

2. Kako provjeriti engagement kad su lajkovi skriveni?

• Komentari – ako profil ima 500k ljudi, a ispod objava 5–20 komentara, to je znak da je engagement nizak.
• Video views (Reels) – otkrivaju stvarni doseg jer to Instagram ne skriva.
• Story poll/engagement – traži se “screenshot insights”. Ako influencer odbija, najčešće skriva loše brojke.
• Treće strane – alati poput Not Just Analytics, HypeAuditor, Social Blade mogu dati okvirne podatke (rast, pad, engagement).

3. Formula za engagement rate

ER = (prosječni broj interakcija ÷ broj pratitelja) × 100
👉 Interakcije = lajkovi + komentari + spremanja + dijeljenja (ako vidiš samo komentare i views, koristi to).

• Dobar engagement: 3–6%
• Vrlo dobar: 6–10%
• Loš: <1%

📌 Primjer:
Profil: 500,000 followera
Prosječan Reels: 12,000 pregleda
Komentari: 30
ER = (12,030 ÷ 500,000) × 100 = 2,4% → ispodprosječno.

4. Koja je stvarna korist za „@influencing“?

• Brend suradnje – brendovi i dalje plaćaju brojku, iako mikro influenceri često daju bolji ROI.
• PR i press – lakše ulaziš u medije, evente, barter suradnje.
• Vlastiti proizvod – knjiga, kolekcija, kurs. Veliki broj followera daje društveni dokaz, ali bez povjerenja prodaja teško ide.

5. Koja je stvarna korist za obrt, brand?

Gore navedenim člankom pokušao sam ustvari navesti površnost i sve veću sumnju u profile velikih brojki. No prije nego li vidimo krajnje koristi za manje obrte kod suradnje s @influencing profilima, treba sagledati jesu li dunque, svi profili sa velikim brojkama lažni profili? Naravno da nisu. Međutim, čak i kada nisu, njihov “trend” objava može imati dvostruke učinke.

📌 Kao case study prikažimo situaciju iz veljače 2025., kada je influencerica s gotovo 1,9 milijuna pratitelja jednim TikTok videom potaknula dolazak oko 10.000 ljudi u talijansko skijalište Roccaraso. Njezin je profil pritom narastao za dodatnih 100.000 followera. Na prvi pogled, to izgleda kao nevjerojatan marketinški uspjeh. No kada se broj posjetitelja stavi u omjer s gotovo dva milijuna pratitelja, ispada da se na fizički dolazak odazvalo tek oko 0,5% publike. To je istodobno i primjer koristi za influencera (jer je dobila vidljivost i nove pratitelje), ali i upozorenje za destinacije i brendove: stvarni angažman i dolazak na lice mjesta često su daleko manji od brojki na ekranu. U ovom slučaju, broj posjetitelja u kratkom roku narastao je toliko da su morali intervenirati policija i vojska. No dugoročno se javlja pitanje: koliko su ti posjetitelji došli radi skijanja, a koliko samo radi fotografije i objave na mrežama? I što će ta objava značiti za posjećenost za nekoliko godina? Upravo se tu otkriva ključna razlika između trenda i trajne vrijednosti – kratkoročni val može izgledati spektakularno, ali ne znači nužno održivi rast za lokalnu zajednicu ili brend.

Za svaki obrt ili mali brend, stvarna korist marketinga ne mjeri se impresivnim brojkama @influencing profila na ekranu, nego u konkretnim ljudima koji doista postanu kupci ili gosti. Plaćena objava kod influencera može donijeti privid vidljivosti: proizvod ili usluga pojavit će se u tuđem feedu, ali najčešće bez jasne namjere publike da reagira. To znači da „lajk“ ili kratko zaustavljanje pogleda rijetko prerasta u rezervaciju, kupnju ili preporuku, a s druge strane može izazvati iznenadni val potražnje na koji nismo pripremljeni. Ono što dugoročno nosi vrijednost nisu kratki skokovi u statistikama, nego manja, ali postojana skupina ljudi koja dolazi jer ih zanima baš tvoja priča. To su gosti i kupci koji se vraćaju, prenose iskustvo dalje i stvaraju povjerenje koje traje dulje od bilo kojeg algoritma.  Sa druge strane kako smo i rekli, kada netko upiše u tražilicu (ili u AI) “izleti u Gorskome Kotaru“, ili „ruralna Istra“ ta osoba iskazuje namjeru. Upravo u tome leži stvarna korist: u ponavljanju, preporukama i povjerenju koje traje dulje od bilo kojeg algoritma.

Zaključak: gdje leži prava vrijednost?

Influencer marketing često prodaje iluziju brojki, dok stvarnu vrijednost na tržištu donose iskustvo i povjerenje. U ovome članku smo analizirali koristi od kojih ima mali obrt angažiranjem velikih @influencing profila. Bilo da je riječ o hobiju ili poslu ostaje pitanje koje se nerijetko postavlja je da li ulagati u priču: vlastitu, ili onu ispričanu kroz druge blogere i fotografe, na iskren i autentičan način koji ostavlja trag na internetu ili vjerovati @influencing profilu sa velikim brojem pratitelja. Sukladno trenutnim brojkama čini se ipak da je očekivanje kako će „@influencing“ marketing  jednostavnim ubacivanjem proizvoda među deset drugih u feedu donijeti dugoročne rezultate, sve manje realno.

Ostaje još altrimente istaknuti razlike da nisu svi influenceri „@influencing“. Jer htjeli mi to ili ne, svi koji se pojavljuju svojim prisustvom (proizvod, usluga, znanje) u digitalnom pa i u realnom svijetu na neki način jesu „influenceri”. Međutim, ono što treba razlikovati su stvarni profili stvarnih osoba, specijalizirani na nišu i one sa velikim brojem pratitelja koji se nazivaju @influencing profilima koji reklamiraju sve i jer njih netko prati. U konačnici na onome koji traži reklamu ostaje procjena koristi „angažiranja“ velikoga @influencing profila ili onoga specijaliziranoga. Uzmimo ponovo konkretan primjer putovanja. Niti se svi koji pišu blogove o putovanjima na društvenim mrežama bez vlastitoga weba, mogu ustvari nazvati influencerima, a niti svi blogeri koji pišu na svojim blogovima, ujedno imaju i prisutnost na društvenim mrežama. Ali činjenica je da danas kroz skupljanje like-ova veliki @influencing profili zadiru u znatne tržišne niše, o kojima imaju ustvari mnogo manje znanja, nego specijalizirani blog (ili samo osoba na društvenoj mreži), sa primjerice tematikom ljekovitoga bilja.

I tu upravo dolazimo do moga konačnoga odgovora (na pitanje) zašto se nikada neću nazvati influencerom. Danas kada živimo u vremenu kulturnog trenda „eksplozije podataka“, gdje matematički gurui „izbacuju“ sadržaj na naslovnicama feeda po algoritmu, ipak jedna stvar ostaje ista: ljudi i dalje dugoročno biraju povjerenje. Odnosno traže sadržaj koji ima temelj. Bez obzira bio li on na društvenoj mreži ili na webu, takav sadržaj zahtijeva prostor i vrijeme. Budući da ne kreiramo brze sadržaje (samo ponekad 😉) niti zadiremo u tematike koje nam nisu poznate, mi na Putokozi se zato nikada nećemo nazvati influencerima. Radije ostajemo oni koji pišu priče i bilježe trenutke, vjerujući da je istinska vrijednost u vezi između mjesta, prirode i čovjeka. Jer ono što doista u konačnici ostaje nisu impresivne brojke ekrana, nego trag koji nastavlja živjeti. Sa šumom, mjestom, u razgovoru, u sjećanju, u osobi koja se vrati jer je osjetila da je bila dio nečega stvarnog. Daleko od toga da svi naši sadržaji ostavljaju trag, ali zahtijevaju vrijeme i resurse. Kao i za većinu blogova koji prezentiraju priče. I da, ovaj članak ima blizu 4500 riječi, doduše uz ponavljanje istih teza različitim primjerima. A odgovor na tajno pitanje? Nalazi se na petoj rečenici unatrag.